- Moja prijateljica umirala je u bolnici i strašno je željela vidjeti svojeg psića. No, uprava bolnice to joj nije dozvolila. Umrla je, a nije vidjela to malo biće koje je obožavala. To mi je dvostruko slomilo srce: nje više nije bilo, a boljela me i činjenica da joj nitko od nas nije mogao pomoći u ostvarenju želje.
To je jedan od razloga zbog kojih sam počela razmišljati o položaju životinja u našoj zajednici i koliko ih se podcjenjuje - kaže naša slavna psihologinja Mirjana Krizmanić, koja je prije dva tjedna objavila novu knjigu.
Djetinjstvo
Knjiga “O životinjama i njihovim ljudima” bavi se ulogom životinja u našim životima. Riječ je o prvoj takvoj knjizi u našoj zemlji, a Krizmanić u njoj navodi kako nam kućni ljubimci (uglavnom psi i mačke, ali i druge životinje) pomažu na stotine načina. Tako psi pomažu starijim, usamljenim ljudima da se osjećaju bolje i budu zdraviji. Stručnjaci preporučuju roditeljima da dijete odrasta uz psa: ne samo zato što će biti manje sklono alergijama u kasnijoj životnoj dobi nego i zato što su djeca koja su odrasla uz životinju odgovornija, ali i svjesnija drugih bića oko sebe s obzirom na to da u djetinjstvu promatraju biće koje ne verbalizira svoje potrebe na ljudski način, uče njegov govor tijela i shvaćaju kad mu je što potrebno. Kasnije tu istu vještinu primjenjuju kod ljudi.
Osim toga, psi su dobri dijagnostičari: znaju kada će njihov vlasnik imati epileptični napad i čine sve da se on pritom što manje ozlijedi - primjerice, znaju leći na vlasnika kako se ne bi ozlijedio udarajući oko sebe. Osim toga, pojašnjava Krizmanić, dokazano je da mogu nanjušiti rak gušterače, debelog crijeva i dojke te to signalizirati svojim vlasnicima. No, u knjizi se ističe i kako dovoljno je psa samo pomaziti ili ga pogledati u oči pa da nam poraste razina oksitocina.
Krizmanić ističe cijeli niz situacija u kojima životinje pomažu ljudima - kako emocionalno tako i fizički. U radu ih koriste vojska i policija, ali diljem svijeta sve više ih traže bolnice, domovi za umirovljenike te razne rehabilitacijske ustanove.
Ne napuštajte ljubimce
Ustanove uglavnom koriste pse za sve te “poslove za ljudima”, no u nekim situacijama ipak radije imaju mačke.
- Nekoć davno imala sam pse, a sada imam mačku. Iz osobnog iskustva, ali i iz promatranja drugih ljudi, kao i proučavanja brojnih istraživanja, shvatila sam da životinje mnogo znače ljudima. Prave im društvo i olakšavaju bolest.
Životinje su naše veliko bogatstvo, ali ih ne cijenimo dovoljno i ne zahvaljujemo im na onome što čine za nas - smatra Krizmanić.
Promocija knjige nije održana jer za to nije bilo vremena, ali planira se za jesen. Mirjana kaže kako bi voljela da se održi u zagrebačkom parku Ribnjak, a nada se da će doći brojni vlasnici životinja. Knjiga je, naime, izdana pred ljeto s ciljem da ljude potakne na razmišljanje, a neke možda i navede da ne ostave svoje ljubimce na ulici kad odu na more.
- U ovo doba godine broj napuštenih životinja dvostruko je veći nego inače. Željela sam na svoj mali način pridonijeti tome da ta crna statistika bude možda malo manje crna - možda ljudi shvate neke stvari o svojim ljubimcima, vide koliko im oni dobrog čine i ne bace ih na cestu - kaže Krizmanić.
Ljubimci pomažu zdravije živjeti
Pse se ne može naučiti da prepoznaju epileptični napadaj koji slijedi, ali oni to sami znaju predvidjeti kod svojih vlasnika. Dovoljno je da pas s čovjekom provede mjesec dana i već dovoljno zna njegov govor tijela te točno zna kada slijedi napad. No, zato se može istrenirati pse dijagnostičare: obuka traje do godinu dana, a pse se uči da mirisanjem daha ili urina signaliziraju ako s osobom nije sve u redu.
Osim toga, psi su dobro društvo za ljude koji pate od disocijativnog poremećaja.
Oboljeli katkad ne znaju gdje se nalaze, a kad pas primijeti da mu je vlasnik odjednom izgubljen, odvede ga do klupe. Kad vlasnik sjedne, pas mu se najčešće ugnijezdi u krilu kako bi svojom prisutnošću spriječio napadaj panike.