Hrvatski Alcatraz - tako se trebala zvati supermoderna kaznionica nedaleko od Šibenika. Već se godinama o tom zatvoru za najteže kategorije zatvorenika više ne govori, a ni o njihovu premještaju iz najstarije hrvatske kaznionice, one u Lepoglavi.
- Neću graditi hrvatski Alcatraz. Trenutno nema potrebe za novom velikom kaznionicom. Jer, hrvatski zatvori više nisu prekapacitirani kao 2011. godine, kada smo imali 5200 zatvorenika. Sada ih je 3200, a kapaciteti su 3900 zatvorenika - poručuje u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list i prvom otkad je preuzela dužnost pomoćnice ministra pravosuđa Jana Špero, koja je na čelu Uprave za zatvorski sustav tek nešto više od mjesec dana. Iza ove energične mlade 35-godišnje Riječanke, rockerice, kako sama za sebe kaže, koja nas je dočekala u uredu u Ministarstvu pravosuđa, bivšoj Plivinoj zgradi na Aveniji grada Vukovara, impresivna je 11-godišnja karijera u Ministarstvu pravosuđa.
I potpuna posvećenost karijeri. Iz “light” sustava rada s osuđenicima, kako bismo mogli nazvati probacijski sustav koji je u Hrvatskoj uveden 2009. godine i u kojem je od njegovih početaka (od 2011. donedavno mu je bila i na čelu), sada, osim probacije, vodi i cjelokupni zatvorski sustav. Jana Špero ne krije nam da nikad nije izbjegavala susrete s počiniteljima najtežih kaznenih djela, iako joj ja priznajem da ponekad imam grč u želucu nakon takvih susreta.
- Imala sam prilike i dok sam radila u probacijskom sustavu obilaziti kaznionice i u Hrvatskoj i u inozemstvu te razgovarati s osuđenicima, pa i sada, nakon imenovanja. Želim razgovarati s njima. Što ih pitam? Koliko su dugo u zatvoru, zbog čega, koliko još imaju kazne odslužiti, imaju li potrebu reći mi nešto posebno... I moram reći da dosad nisam imala nikakvih neugodnosti i nadam se da će tako i ostati - kaže Jana Špero.
Na otoku u Norveškoj
A kako reagiraju na to da je žena na čelu zatvorskog sustava, pitam.
- Nisam primijetila nešto posebno, a od osoblja iz zatvora dobila sam puno čestitki. Izuzetno sam ponosna na činjenicu da je žena na čelu zatvorskog sustava u Europi i po tome smo, uz Norvešku, jedna od rijetkih zemalja u Europi - ističe.
Odmah nam pojašnjava kako je zatvorski sustav složen, hijerarhijski ustrojen i dobro postavljen sustav i kako je bitno da on funkcionira neovisno o tome je li mu na čelu muškarac ili žena. Onaj kojem je ona na čelu, Jana Špero ocjenjuje dobrim, ali želja joj je da bude vrlo dobar i ne krije da joj je norveški zatvorski sustav uzor. A na stolu norveška zatvorska kuharica, koja se ni po čemu ne razlikuje od bogato ilustriranih kuharica kakve smo nedavno imali prilike vidjeti na zagrebačkom Interliberu. Prenosi nam svoje pozitivne dojmove iz zatvora na norveškom otoku Bastoy.
- Nema ograda, zatvorski čuvari nemaju oružje, zatvorenici žive u kućama. Sami si kuhaju, pripremaju se da mogu funkcionirati kad jednog dana izađu na slobodu. Mogu i pobjeći, a do kopna moraju preplivati oko tri kilometra. Ali, moraju znati da, ako ih krenu tražiti i ako prežive, moraju snositi troškove potrage i nikad više neće imati prilike doći u tako liberalan zatvorski sustav - prepričava nam svoje dojmove. Naša sugovornica posebno je ponosna na činjenicu da je imala prilike izgrađivati probacijski sustav od njegovih početaka 2009. godine.
- Mi smo kretali ispočetka i imali smo priliku, za razliku od drugih u Europi, uzeti najbolje i izbjeći njihove pogreške. Probacijska služba je mlada služba, a trebalo je i vremena da ta engleska riječ sjedne u uho. Znate, svakako su nas zvali - i ‘službenici za prohibiciju’ i ‘akrobacijska služba’. Sada je u probacijski sustav uključeno oko 3500 ljudi jer to podrazumijeva i nadziranje uvjetnog otpusta s odsluženja kazne - pojašnjava nam neke postavke službe Jana Špero.
Zaštitni nadzor
No, podsjećam je da javnost ima prilično negativan stav prema onim osuđenicima koji su svoju kaznu služili “guljenjem krumpira”, radom u knjižnicama ili košenjem javnih površina, kao i prema onima koji u zatvorima imaju posebne tretmane, a u pravilu je riječ o osobama iz politike, estrade ili tatinim sinovima. Na to naša sugovornica ima spreman odgovor:
- Morate znati da postoji trodioba vlasti i da probacijska služba ne određuje vrstu kazne, nego ju samo izvršava. Izvršenje rada za opće dobro samo je jedan od poslova probacijske službe, doduše, značajan dio, ali treba znati da probacijski službenici izrađuju brojna izvješća za sudove i kaznionice, provode zaštitni nadzor i nadziru različite obveze, posebne obveze i sigurnosne mjere, zbog čega redovito surađuju sa sudovima, tužiteljstvom i policijom.
Rad za opće dobro može se zamijeniti zatvorom ako neka osoba ne ispunjava te obaveze i imali smo i takve primjere. Ali, jednako tako, za neke od kojih se po njihovim radnim navikama ne bi očekivalo da će odraditi rad za opće dobro, imali smo dobre rezultate. Neki su čak nastavili raditi u pravnim osobama u kojima su izvršavali rad za opće dobro ili nastavili humanitarni rad u utočištima za beskućnike ili azilima za napuštene životinje i nakon odsluženja kazne. I to su oni pozitivni primjeri. Ali, jednako smo tako primijetili da je nekim kategorijama osuđenika primjerenije odrediti neku drugu mjeru, primjerice obavezno liječenje, nego rad za opće dobro i o takvim stvarima povratno izvješćujemo suce. Nije, naime, bit probacije da obavljate samo evidenciju je li netko proveo određeni broj sati na radu, želja nam je ostvariti resocijalizaciju i reintegraciju - kaže nam nova šefica hrvatskih zatvora.
“Incidenata uvijek ima”
Svjesna da je život u zatvorima opisan u brojnim serijama, romanima, pjesmama, svjesna je i realnosti u hrvatskim zatvorima i ne bježi od pitanja o incidentima, pričama o korupciji, unošenju droge, mobitela, te nam otkriva kako neke od tih problema misli riješiti:
- Incidenata uvijek ima jer je to velik sustav, ali bitno je kako ćemo mi kao sustav na njih reagirati. Ako neki postupak nije u skladu sa zakonom, on se prijavljuje i istražuje, bilo da se radi o internoj istrazi ili da se izvješćuje policija. Što se tiče uvjeta u hrvatskim zatvorima, oni su danas puno bolji jer je i manje zatvorenika. Kad su zatvori bili prekapacitirani, bili su i veći rizici za incidente, pravosudni su policajci bili opterećeniji. Upravo je probacijska služba preuzela dio ljudi iz zatvorskog sustava i pokazalo se da to funkcionira. Riješili smo jedan od prigovora; sada bolnica za osobe lišene slobode ima lift, smanjio se broj žalbi osuđenika zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja. Puno zatvorenika uključeno je u razne oblike tretmana i razne aktivnosti, da ne budu većinu vremena u sobama. Kod prehrane vodimo računa o religijskim i zdravstvenim potrebama. Imamo vlastite ekonomije na kojima proizvodimo poljoprivredne proizvode, uzgajamo stoku.... zatvorenici izrađuju namještaj, suvenire. Ali, uvijek će biti pokušaja unošenja nedozvoljenih predmeta i važno je da to naš sustav sigurnosti otkrije. Mobiteli. Ako treba, razmislit ću i o postavljanju ometača signala u područjima oko kaznionica bude li to potrebno radi podizanja razine sigurnosti - odlučna je šefica hrvatskih zatvora. Kaže kako rad na pripremi zatvorenika za život na slobodi počinje već nakon što se iza njih zatvore teška metalna vrata, te da i većina najtežih osuđenika, s obzirom na to da Hrvatska nema smrtnu i kaznu doživotnog zatvora, jednog dana izađe na slobodu. Jani Špero cilj je da ti ljudi koji su se ogriješili o zakone ili počinili neki zločin shvate svoje djelo i nakon odsluženja zatvorske kazne, kako kaže, budu “naši dobri susjedi”.
Mislite li da bi jedan Srđan Mlađan ili Mato Oraškić mogli biti nečiji dobri susjedi, pitam je s nevjericom.
- Dobro, nećemo govoriti o konkretnim imenima, nisam rekla da će oni biti dobri susjedi. Nama je cilj da svaka osoba koja izađe s odsluženja zatvorske kazne nastavi normalan život u zajednici i da se ne nađe u prilici da opet dođe u zatvor. Znamo da to nije lako i da to ne ovisi samo o nama, ali na nama je da učinimo sve što možemo da se to i ostvari. Naravno da kod tretmana osuđenika njihova motivacija ima jako važnu ulogu. Primijetili smo, primjerice, da su nam se u probacijskom sustavu pojavljivale osobe koje su recidivisti u počinjenju kaznenih djela, pa je nedavnim izmjenama Kaznenog zakona sužena mogućnost zamjene zatvorske kazne radom za opće dobro - kaže Jana Špero.
Velika čast
Šefica hrvatskih zatvora i sama je bila u jednoj vrsti “zatvora”. Jer, kada je 2014. godine sudjelovala kao suzastupnica Republike Hrvatske u timu koji je pripremao tužbu za genocid protiv Srbije pri Međunarodnom sudu pravde u Haagu, u haaškome uredu danima se radilo i po 20 sati.
- Izuzetno sam ponosna na to što sam imala priliku i to mi je bila velika čast. Radili ste posao za koji ste se obrazovali, a s druge strane bili ste glas onih kojih više nema, imali priliku govoriti o hrvatskim braniteljima, prognanicima, nestalima. Tada sam prvi put u životu imala tu pozitivnu tremu jer nastupalo se pred sucima koji su imali ogromno iskustvo, slušala bi nas dva tima, live stream rasprave je mogao pratiti cijeli svijet. Obraćanje je trajalo 30-ak minuta - rekla nam je Špero o tom dijelu svoje karijere. Priliku da se vrati u rodnu Rijeku dobila je kada se osnivao probacijski ured, ali onda je opet uslijedio povratak u Zagreb i vođenje probacijske službe na razini Ministarstva. A zašto se prihvatila vođenja zatvorskog sustava?
- U sklopu rada u probaciji često sam se susretala sa zatvorskim sustavom. Mislim da postoji prostor za unapređenje i da hrvatski zatvorski sustav može biti još bolji. I sada, s obzirom na to da nemam muža i djecu, potpuno sam posvećena tom poslu - kaže naša sugovornica. Nakon razgovora u njezinu uredu odlazimo “odraditi” i snimanje u zatvorenom dijelu, iza zidova remetinečkog zatvora. Vojnički strogo, nakon što su se zatvorila željezna vrata, prilazi joj Anto Aščić, voditelj službe osiguranja remetinečkog zatvora, i predaje prijavak.
Dok trči savskim nasipom (a trčanjem ispunjava dio slobodnog vremena, pa je istrčala i zagrebački noćni cener i polumaraton, Wings for life), negdje u daljini naziru se obrisi remetinečkog betonskog bloka.
Jedan dio trenutno je opasan skelama jer se novcem iz fondova EU postavlja toplinska ovojnica oko centra za izobrazbu kadrova. Šefica hrvatskih zatvora nada se da će u budućnosti imati i više novca za ulaganje u bolje uvjete života zatvorenika i osoblja koje radi u zatvorima. Ali, o tome ne odlučuje ona.