Marisa Lascher imala je 37 godina, bila je nezaposlena, sama i depresivna jer se kroz nekoliko mjeseci trebala iseliti iz stana na Manhattanu u kojem je živjela i ponovno useliti majci dok ne sredi financije. Odnosno, život. Svoje je iskustvo koje je na koncu rezultiralo upoznavanjem same sebe podijelila u priči objavljenoj u New York Timesu.
Dala je otkaz u jednoj financijskoj tvrtki i nije bila svjesna da drugi posao neće tako lako naći. Zato se posvetila dvjema aktivnostima: traženju novog posla i vježbanju. Zbog ovog prvog puno je vremena provodila u stanu kopajući po oglasima i internetu.
- U stanu do mene živjela su tri studenta koji su, naravno, svaki vikend tulumarili. Zabava bi počela oko 22 i 30 što bih jako dobro čula kroz zid koji nas je dijelio. U šlampavoj odjeći, bez šminke i s kosom skupljenom u punđu zvonila bih im već oko 23 sata i zamolila da se stišaju. Jedan je uglavnom otvarao vrata. Svaki put bi obećao da će se stišati, a kad to ne bi napravili, zvala bih portira, a jednom i policiju. Ništa ih nije moglo utišati, prepričava Lascher tjedne prije selidbe.
Ona je pak bila u periodu života kad uopće nije izlazila.
- Većina mojih prijateljica su bile udane. Nisam imala prihode, a stanarina me stajala 3.000 dolara mjesečno. Nisam išla na spojeve jer nisam znala kako pozitivno prikazati moju priču o nezaposlenosti.
Jednog se popodneva na stubištu susrela s jednim od studenata iz susjednog stana i u usputnom je razgovoru saznala da završava studij prava te da također traži posao.
- Nikad nemoj davati otkaz ako nemaš rezervu, rekao joj je.
U još nekoliko rečenica koje su izmijenili saznala je da dečki imaju 23 godine, a ona je susjedu otkrila da je ona ta 'stara baba od 37' koja im prigovara za buku.
- Nikad ne bih pogodio da imaš 37 godina, mislio sam negdje 26, rekao joj je.
Ispostavilo se da je na to utjecala činjenica što je stalno kod kuće.
Dva tjedna kasnije, u subotu navečer, sjedila je s prijateljicom Dianom na piću u obližnjem baru i s njom pregledavala potencijalne partnere na Tinderu. Ondje se slučajno našao i susjed student s kojim su na kraju završili u Marisinom stanu.
- Diana i ja smo plesale na ‘Jump’ od Pointer Sisters, pjesmu koju on nije prepoznao. Prije nego što je Diana otišla, šapnula mi je da mu se sviđam i da iskoristim priliku, piše u ispovijesti za NY Times.
Premda je smatrala da je među njima prevelika razlika u godinama, privlačnost je očito postojala jer čim je prijateljica otišla, oni su završili u zagrljaju.
- Kad smo se probudili mamurni nekoliko sati kasnije, molila sam ga da ne kaže svojim cimerima. Bilo mi je neugodno zbog moje transformacije iz puritanke koja se žali na buku u gđu Robinson. Mozak je vrištao od zbunjenosti što se upravo dogodilo?!?
Naravno, odmah je shvatila da je njezin ego iduće jutro bio prilično zadovoljan.
- Možda nemam posao, muža ili dečka, ali ako ništa drugo, mogu privući zgodnog 23-godišnjaka.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana nastavili su se dopisivati i sastajati, razgovarati o izlaženju, vezama, poslu, no usput su se dobro zabavljali. Jednom su prilikom razgovarali o razlici u godinama pa je Marisa plastično opisala stvarnost: - Kad sam završila srednju školu, ti si imao četiri godine!
- Uz njega moja romantična tjeskoba je nestala. Umjesto da na njega projiciram vlastite nesigurnosti i pitam se jesam li dovoljna, jednostavno sam se zabavljala jer sam bila svjesna da zbog razlike u godinama nemamo budućnost. A i bližio se dan kad ću iseliti… To ne znači da nisam uopće brinula. Bojala sam se da će ljudi reći da smo smiješni, no moje su prijateljice bile oduševljene i rekle da živim san, piše Marisa i dodaje:
- Shvatila sam da mi je izlaženje i pronalaženje partnera izazivalo tjeskobu jer sam tome pristupila kao traženju posla: sistematično, s osmišljenom strategijom i uz mnogo brige kako se predstaviti u najboljem svjetlu i sakriti slabosti. S njim nisam brinula ni o čemu!
Njihovi su razgovori bili do srži iskreni. On joj je priznao da apsolutno ne zna sa ženama i da izmišlja laži kako veza ide dalje. Ona mu je ispričala da muškarci njezinih godina strahove maskiraju u aroganciju.
- Jedan mi se u roku od sat vremena nakon što smo se upoznali hvalio koliko je žena u životu odveo u krevet, a drugi me na drugom spoju upozorio da ima jako veliki penis zbog kojeg mu je nekoliko veza propalo, pričala mu je i priznala da je imala jako tešku godinu te da brine hoće li ikad naći posao i ljubav.
Jedne večeri dok se žalila na probleme vezane uz karijeru, student joj je rekao: - Toliko smo fokusirani na posao koji želimo ili na osobu s kojom izlazimo da počnemo vjerovati da nikad neće postojati nijedan drugi. Ali uvijek će se naći drugi, posao ili muškarac.
Shvatila je da je apsolutno u pravu premda je to puno lakše prihvatiti s 23 nego s 37 godina.
Jedne se večeri vraćala prilično pripita doma kad ga je srela na hodniku. Budući da je gotovo uvijek on određivao kad će se sastati, rekla mu je da misli da nije fer da sve uvijek bude pod njegovim uvjetima. On je od neugodnog razgovora pobjegao u stan i sljedeći joj dan napisao: - Možda bismo morali prestati s ovime. Bila si divna prijateljica… Ali malo smo zakomplicirali stvar hahaha.
Marisa je konačno shvatila: - Znala sam da je ovaj smijeh na kraju samo znak današnje generacije da izjava ne bude preozbiljno shvaćena, ali nešto me mučilo. U našoj neobaveznoj vezi dopustila sam samoj sebi posve se otvoriti, otkrila sam sve svoje nesavršenosti što inače nikad ne bih napravila. S njima sam bila točno onakva kakva jesam i za mene je to bilo otkriće. Čini se da ne mogu biti svoja kad ozbiljno tražim ljubav, kad razmišljam samo o budućnosti. Mislim da moramo biti savršena verzija onoga što stvarno jesmo da bismo se svidjeli nekome.
Godinu dana kasnije konačno je našla posao kakav je tražila, a još uvijek se uči biti nesavršena u potrazi za ljubavi.