Na jednoj polici u 28 tvrdo ukoričenih knjiga smjestili su se svi brojevi SN Revije od njezina prvog izdanja 15. listopada 1976. godine, preko svih njezinih inačica zaključno s posljednjom 15. svibnja 1991. kad se taj popularni zagrebački sportski tjednik ugasio pod imenom Sprint magazin.
Na drugoj strani, pak, polica na kojoj su svoje mjesto našla sva izdanja beogradskog Tempa. Također od njegova prvog broja 2. ožujka 1966. pa sve do početka Domovinskog rata, dok je taj beogradski sportski tjednik izvještavao s područja cijele Jugoslavije. I Tempo je u tvrdim koricama. U 42 knjige. Nismo u knjižnici, ni u nekom službenom arhivu, nego u privatnoj kući.
- To je moje malo, ali veliko blago - počinje svoju priču Franjo Kovač, 65-godišnji Osječanin, strastveni ljubitelj sporta i navijač NK Osijek, koji je prije više od 50 godina ušao u “biznis” kupnje i arhiviranja sportskih časopisa, novina, knjiga, monografija, biografija... “Biznis” je namjerno u navodnicima jer je gospodin Franjo za svoju strast samo plaćao. Zarade tu nema, ali zadovoljstvo je nemjerljivo.
Osobno zadovoljstvo
- Kolekcionarstvo kako ga ja živim ne uključuje financijsku korist, nego moje osobno zadovoljstvo. Kao mrav sam skupljao građu, obilazio pijace i buvljake, a sajmove u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Banjoj Luci nisam propuštao. Tamo sam i kupio najviše izdanja koja su mi nedostajala - priča nam Kovač listajući ponos svoje kolekcije: golemu knjigu s tvrdim koricama u kojoj se nalaze sva izdanja Narodnog sporta iz kojeg je poslije izraslo kultno sportsko štivo u Hrvata - Sportske novosti. Čitamo na požutjelim, ali dobro očuvanim stranicama iz 60-ih godina intervju s legendarnim Šveđaninom Gunnarom Nordahlom, priču o Zlatku Čajkovskom, ali i pismo iz Brazila o tome kako “Pele ne ide u Španjolsku”. Tu je i intervju s Ivanom Šiblom, predsjednikom Dinama, koji na pitanje o tome treba li nogometu sportska kladionica odgovara: “Da ako pomaže izgradnji objekata!” Osvrt na derbi Hajduka i Dinama u Splitu iz 1960. potvrđuje da huliganizam i navijački sukobi nisu neka novovjeka izmišljotina i trend. “Autobus Dinama ispraćen kamenjem. Za vrijeme utakmice sudac je tražio intervenciju delegata jer je u igralište ubačena boca. Pred domom Hajduka sat i pol nakon kraja neki ekstremni navijači uzvikivali su kojekakve, da pravo kažem, nehumane parole. Stvarao se ton koji nije poželjan. U Splitu se priča mnogo toga. Tvrdi se da su tako i bijeli prolazili, a da je Hajduk bio spreman da sve zaboravi, pružiti ruku pomirnicu, ali je uslijedio odgovor - čestitamo na uspjeloj prvoaprilskoj šali”, stoji u izvještaju.
Proleter iz Osijeka
- Meni je posebno drag izvještaj s prve prvoligaške utakmice osječkog Proletera kod Odreda iz Ljubljane. Ja se toga ne sjećam jer sam imao tek godinu dana, ali zato imam ovaj podsjetnik u kojemu piše da je susret završio 1-1, a “prema prikazanoj igri, Proleter je trebao pobijediti barem s dva gola razlike. Nepoštivanje prednosti, često puta slabo dosuđivanje ili nedosuđivanje faulova i handseva te, što je najvažnije, odlična obrana Bencika nisu mu dozvolili da svoju nadmoćnu igru pretvori u brojke”, pročitao nam je sa zadovoljstvom kolekcionar iz Osijeka.