Svaki put kad Sjeverna Koreja testira nuklearnu bombu, taj pokus zabilježi Seizmološki i infrazvučni opservatorij Warramunga u australskoj savani. Taj izolirani opservatorij dio je globalne mreže za monitoring nuklearnih pokusa, a vodi ga hrvatski znanstvenik Hrvoje Tkalčić (47), profesor seizmologije i matematičke geofizike na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri.
- Seizmologija je primarna znanstvena disciplina u praćenju nuklearnih eksplozija, a ANU kao vodeća znanstvena institucija u Australiji ima privilegij voditi Warramungu. Taj seizmološki laboratorij dio je Međunarodnog sustava praćenja (IMS) za Comprehensive Nuclear Test Ban Treaty (CTBTO), organizaciju pri Ujedinjenim narodima sa sjedištem u Beču. Warramunga se nalazi u samom ‘crvenom centru’ kontinenta, na australskom Sjevernom teritoriju, oko 500 km sjeverno od Alice Springsa i 1200 km jugoistočno od Darwina - rekao je Hrvoje Tkalčić, jedan od vodećih svjetskih seizmologa koji se bave dubokom unutrašnjošću Zemlje.
Bez šuma
Istaknuo je kako je Warramunga jedinstvena jer je smještena u savani, daleko od ljudskih aktivnosti. Istodobno je daleko od oceana i stalnog šuma koji proizvodi oceanska voda u dodiru s čvrstom Zemljom.
- Warramunga može zabilježiti slabašne signale koji su u normalnim okolnostima nevidljivi zbog šuma. Upravo zbog izolacije i tišine, ali i zbog činjenice da su dva tehničara prisutna i spremna uskočiti u svakom trenutku dođe li do kvara ili problema u komunikaciji, Warramunga je primarna i vodeća stanica IMS-a. No, zbog njezina geografskog položaja, svake se godine borimo s poplavama u vrijeme monsuna te požarima u sušnom razdoblju - naglasio je Tkalčić.
Mreža uređaja Opservatorij Warramunga mreža je seizmoloških i infrazvučnih instrumenata. Seizmološka mreža se sastoji od 24 pojedinačna elementa u obliku slova L, koji su međusobno udaljeni u prosjeku oko dva kilometra. Jedan krak se proteže približno u smjeru sjever - jug, a drugi u smjeru istok - zapad. Najbliže naselje je Tennant Creek, oko 50 km udaljeno od Warramunge.
- Seizmografi mjere podrhtavanje tla, tj. gibanje čestica tla. Moguće je mjeriti pomake, brzine ili akceleracije čestica tla. Iz zapisa gibanja tla, seizmograma, može se onda proučavati što se dogodilo u samom hipocentru potresa ili eksplozije. Budući da se seizmički valovi gibaju kroz unutrašnjost Zemlje, digitalni zapisi tih valova mogu se koristiti i za istraživanje strukture i dinamike unutrašnjosti Zemlje slično kao što radiolozi snimaju unutrašnjost ljudskog tijela - pojasnio je Tkalčić. Zatim se osvrnuo na posljednji pokus s termonuklearnom bombom prošlog vikenda.
- Magnituda 6,3 ove posljednje eksplozije je za red veličine veća od prošle takve eksplozije, iz 2016. godine, i ekvivalentna je eksploziji od 120 kilotona TNT-a. Iz zapisa gibanja tla i vrsta valova koji su zabilježeni, može se zaključiti da se radi o eksploziji, a ne o tektonskom potresu. Nadalje, moguće je odrediti dubinu hipocentra, geografsku lokaciju te energiju koja se oslobodila tijekom eksplozije - rekao je Tkalčić. Naglasio je da znanstvenike zanima fizika same eksplozije.
Zvjezdani trenutak
- Primjerice, nas zanima kako razlučiti eksploziju od potresa i kako je energija emitirana kroz čvrstu Zemlju od hipocentra do instrumenata raspoređenih po njezinoj površini. Interesira nas i na koji je način moguće iskoristiti ovu eksploziju za iluminaciju unutrašnjosti planeta. Činjenica da imamo mrežu instrumenata umjesto jednog instrumenta pomaže detektirati slabe signale. Koncept mreže seizmografa je, recimo, sličan konceptu mreže teleskopa u radioastronomiji. Međutim, naši su ‘teleskopi’ upereni prema središtu Zemlje - dodao je Tkalčić, koji u posljednje vrijeme često komunicira s australskim medijima.
- Nakon svakog nuklearnog eksperimenta slijedi i očekivan pojačani interes javnosti, tako da sam ponedjeljak i utorak proveo u razgovoru s nekoliko radijskih ekipa. Baš tjedan prije posljednje eksplozije rađena je opširna reportaža o ulozi ANU u praćenju nuklearnih eksperimenata i postojanju te radu seizmološkog laboratorija Warramunga - rekao je Tkalčić, čija grupa ima oko 25 ljudi, znanstvenika i tehničara.
- Dva tehničara u Warramungu putuju svaki dan iz Tennant Creeka.
Aboridžinska zemlja
Mi smo u stalnoj telefonskoj i videovezi s njima. Jednom ili dvaput godišnje boravim u Warramungi, a jednom u UN-u u Beču. Malo je reći da je Warramunga izolirana od civilizacije, mjesto na koje ljudska noga rijetko kroči, i teško je riječima opisati osjećaj koji imate kad se nalazite na toj zemlji. Warramunga je zapravo zemlja koja pripada Aboridžinima i mi imamo ugovor o posudbi od njih na 100 godina. U Tennant Creeku i njegovoj okolici danas Živi relativno velik broj Aboridžina. Nažalost, iako je Australija jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu, ona je i danas suočena s velikim društvenim problemima vezanim uz aboridžinsku zajednicu. Tennant Creek tu nije iznimka - zaključio je Hrvoje Tkalčić.
Tko je Hrvoje Tkalčić
Hrvoje Tkalčić rođen je 1970. godine u Bjelovaru, u Vinkovcima je završio gimnaziju, a diplomirao je fiziku- smjer geofizika na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu.
Doktorirao na temu unutrašnjosti jezgre Zemlje na Sveučilištu California u Berkeleyju, a zatim je bio na postdoktoratu na Institutu Scripps u San Diegu te Lawrence Livermore National Laboratory, najvećem nuklearnom laboratoriju u SAD-u.
Od 2007. godine radi na ANU gdje ima stalnu poziciju. Prošle je godine dobio australsku nagradu “Research Achievment Excellence Award” te u izdanju Cambridge University Pressa objavio knjigu o unutrašnjoj jezgri Zemlje.