Život vam zaista proleti pred očima u trenutku kada umirete, zaključak je nove studije koja tvrdi da su dijelovi mozga u kojima su pohranjena sjećanja posljednji 'pogođeni' smrću, dok se drugi gase prije.
Istraživanje koje je provedeno na ljudima koji su imali iskustvo blisko smrti sugerira da ovaj fenomen rijetko uključuje sjećanja po kronološkom redu, kao što se to prikazuje u holivudskim filmovima.
Naprotiv, sudionici su kazali da su sjećanja rijetko bila poredana nekim redom i kako su dolazila nasumice, a ponekad i istovremeno.
Često se mozak i igra, tvrde. Naime, vlastita iskustva neki su gledali sa strane drugih koji su bili uključeni u određeni događaj.
Studija koju su proveli znanstvenici sa sveučilišta Hadassah u Jeruzalemu otkrila je kako su većinom flashbackovi uključivali ranije proživljene intenzivne emocionalne trenutke.
Pri istraživanju analizirali su iskustva sedmero ljudi koji su imali bliski susret sa smrti, u podrobnim intervjuima. Uz njihovu pomoć osmislili su upitnik kojeg su poslali na adrese 264 drugih ljudi, a koji su potom na pitanja o svojim iskustvima detaljno odgovorili.
Sudionici su u svojim odgovorima govorili o izgubljenom pojmu za vrijeme i sjećanjima iz raznih perioda života koja im se vraćaju.
- Kao da sam bio tamo stoljećima, vrijeme i prostor ne postoje. Jedan trenutak i tisuću godina... oboje i nijedno. Sve se događa istovremeno, kao da se iskustva koja sam doživio nedugo prije smrti događaju istovremeno s onim davnim, iako ih moj um razdvaja na različite događaje - napisao je jedan sudionik.
Još jedna stvar zajednička mnogima koji su bili blizu smrti su vrlo jake emocije - često iz 'tuđih očiju'.
- Mogao sam ulaziti u svaku osobu pojedinačno i osjećati bol koju su proživljavali tijekom svog života... Mogao sam vidjeti taj dio njih i osjetiti ono što su oni osjećali - kazao je jedan, a drugi je ispričao kako je osjećao ono što je proživljavao njegov otac.
- Podijelio je sa mnom iskustvo svog ranog djetinjstva i koliko mu je bilo teško - objasnio je.
Svaka osoba koja je sudjelovala u istraživanju kazala je da su nakon tog iskustva dobili novi pogled na život, na prošle događaje kao i na bitne ljude u svojim životima.
Istraživači tvrde da ovaj fenomen može biti uzrokovan dijelovima mozga koji pohranjuju autobiografske uspomene kao što su prefrontalni, medijalni temporalni i parijetalni korteks.
Ti dijelovi mozga, tvrde, nisu osjetljivi na gubitak kisika i krvi tijekom ozbiljnih ozljeda, što znači da su ti dijelovi posljednji koji nastradaju.
Studija je objavljena u časopisu Consciousness and Cognition ('Svijest i spoznaja') gjde se zaključuje kako neki životni događaji čitavo vrijeme ostaju u našem kognitivnom sustavu i kako mogu biti dodatno izraženi u ekstremnim uvjetima psihološkog i fiziološkog stresa.
Prethodne su studije pokazale da je ovaj fenomen češći među onima s visokom koncentracijom ugljičnog dioksida u dahu i arterijama nakon srčanog zastoja.