Stoljeće u kojem živimo stoljeće je samaca, piše Quartz. Podaci iz popisa stanovništva SAD-a kažu da je 2015. godine u SAD-u živjelo 109 milijuna samaca starijih od 18 godina, dok The Washington Post piše da je glava kuće u 59 milijuna kućanstava samac. Oba broja predstavljaju znatan rast u odnosu na 2006. godinu.
Istraživački centar Pew 2014. godine procijenio je da će u trenutku kada današnje mlade osobe napune 50 godina svaki četvrti biti neženja koji se nikada nije vjenčavao.
Mnogi su počeli paničariti zbog sve većeg broja samaca. US News & World Report prenosi da određeni broj Amerikanaca vjeruje da su moralne vrijednost njihove države loše te da se nastavljaju kvariti. Jedan od glavnih razloga za to navode samački život.
Međutim, znanstvenica Bella DePaulo misli da rastući brojevi samaca nisu razlog za brigu već da su razlog za veselje. 'Moja su mi istraživanja otkrila da samci pozitivno utječu na naše gradove i zajednice te na naše rođake, prijatelje i susjede', pojašnjava DePaulo. 'Postoji šansa da će ovaj trend redefinirati tradicionalna značenja doma, obitelji i zajednice.'
Zajednice su godinama diljem SAD-a organizirane u nakupine nuklearnih obitelji koji žive svojim domovima u predgrađu. Taj aranžman međutim čini se ne funkcionira.
Prema nacionalnoj anketi koja se provodi od 1974. godine do danas, šanse da će osobe koje žive u predgrađima biti prijatelji sa svojim susjedima nikada nisu bile niže. Osim toga, izostanak susjeda je najveći u predgrađima zbog velike udaljenosti između kuća i čini se smanjenje želje te mogućnosti za socijaliziranjem.
No, određene studije sugeriraju da samci ne slijede te trendove. Studija objavljena u časopisu Društvenih i osobnih odnosa kaže da će samci prije od osoba u braku potaknuti, pomoći i družite se sa svojim prijateljima i susjedima. Također, samci će prije onih u braku posjetiti, podržati, savjetovati i ostati u kontaktu sa svojom braćom, sestrama i roditeljima.
Naime, samci najčešće žive u gradovima te više sudjeluju u radu civilnih udruga, javnim događajima, pohađaju satove iz umjetnosti i glazbe te jedu vani od onih koji žive s drugima. Osim toga, samci češće volontiraju.
S druge strane, parovi koji usele zajedno ili se vjenčaju postaju izolirana jedinica, čak i ako nemaju djece.
Unatoč tome, samci su često stigmatizirani kao sebični i manje samopouzdani. Studije kažu da će čak i umrijeti ranije od parova. No, studije provedene na samcima otkrivaju da im u životu većinom ide sasvim dobro te da nisu tužni i usamljeni.
Samci se druže s raznovrsnijom grupom ljudi te su često zadovoljniji. Nasuprot tome, parovi koji žive u određenom stupnju izolacije češće imaju slabije mentalno zdravlje. Nadalje, određene studije su pokazale da su samci sigurniji u svoje mišljenje te da se više razvijaju kao osobe od bračnih drugova.
Samci više vrednuju rad te imaju više prilika uživati u samoći koja im je jako važna.
Ljudi u braku često svog partnera i svoju djecu, ako je imaju, stavljaju u centar svojih života. To se od njih očekuje, ali je to često i njihova odluka.
S druge strane, samci šire tradicionalno shvaćanje obitelji te komuniciraju sa svojom obitelji, prijateljima bivšim partnerima i mentorima. Samci svojem životnom prostoru pristupaju puno kreativnije od parova te žive u cijelom nizu aranžmana - od više-generacijskih kućanstava preko zajedničkog života s prijateljima do tradicionalnog samačkog života.
Oni koji cijene samoću, živjet će sami pa čak i ako su u vezi. Samohrani roditelji također žive u nekim zanimljivim aranžmanima koji uključuju dijeljenje životnog prostora s drugim samohranim roditeljima.
DePaulo navodi da je samački život danas ravnopravna opcija životu s partnerom. 'Kada samački život postane prava opcija, brak će također postati prava opcija. Manje će se ljudi vjenčavati kako bi pobjegli od samačkog života ili kako bi odigrali neke tradicionalne uloge', pojašnjava DePaulo.
Doba s više izbora nam slijedi, smatra DePaulo.