Vaš prvi korak do Stockholma: Baden-Württemberg, pisalo je na plakatu na ulazu u golemi brod na tri etaže u luci njemačkoga grada Lindaua, uz istočnu obalu Bodenskog jezera, na tromeđi Njemačke, Austrije i Švicarske. Mnoštvo mladih ljudi ulazilo je na brod, svi redom s akreditacijama na sivim trakama.
- To su mladi znanstvenici. Vi novinari imate akreditacije s trakama žute boje, a gosti crvene. Nobelovci imaju akreditacije s trakama tirkizne boje - rekla nam je Anette Ruess, voditeljica Ureda za medije i odnose s javnošću u Baden-Württemberg Internationalu (BWI), državnoj agenciji za međunarodnu ekonomsku i znanstvenu suradnju.
Ta je agencija prije nekoliko mjeseci putem međunarodnog natječaja izabrala skupinu novinara iz osam europskih zemalja kako bismo se upoznali s razvojem bioekonomije u Baden-Württembergu, najinovativnijoj europskoj regiji. Kruna našeg puta bilo je dvosatno putovanjem brodom po Bodenskom jezeru, od Lindaua do Mainaua, “otoka cvijeća”. Uz nekolicinu biznismena i političara predvođenih Ulrichom Steinbachom, ministrom znanosti, umjetnosti i istraživanja njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg, te neizbježne novinare, na brod se ukrcalo oko 420 mladih znanstvenika iz 78 zemalja. Dok smo uz kolačiće, kavu i sokove opušteno razgovarali, brod je krenuo iz luke. No, već nakon 15 minuta pristao je uz dok hotela Bad Schachen u kojemu je odsjelo 28 Nobelovih laureata, okupljenih na 67. susretu nobelovaca u Lindauu.
novinarka Tanja Rudež s nobelovcem Tomom Steitzom kod kojeg je radio naš Nenad Ban
U lovu na nobelovce
Spustila sam se brzo do ulaza na brod s planom da “zaskočim” nobelovca Stevena Chua, bivšeg Obamina ministra energetike poznatog po zalaganju za razvoj obnovljivih izvora energije. Jedan po jedan, nobelovci su ulazili na brod sa svojim suprugama, ali Chua nisam vidjela, pa sam brzo počela razmišljati s kim bih od 13 nobelovaca koji su s nama krenuli na Mainau, mogla razgovarati.
Moj je izbor pao na Marija Molinu koji je 1995. zajedno s Paulom Crutzenom i Sherwoodom Rowlandom dobio Nobelovu nagradu za kemiju, za objašnjenje procesa u atmosferi koji dovode do uništavanja ozonskog omotača. Locirala sam Molinu za jednim većim stolom te upitala mladića zaduženog za protokol smijem li mu se obratiti s molbom za razgovor. “Možete kad završi sastanak, ali njegova je dobra volja hoće li razgovarati s vama jer za danas nisu predviđeni intervjui”, odgovorio je. No, u taj tren ugledala sam kolegu s jedne njemačke televizije kako upravo završava razgovor s Georgeom F. Smootom (72), dobitnikom Nobela za fiziku 2006., koji je novac od nagrade donirao za stipendiranje studenata jer se u djetinjstvu i mladosti mučio sa siromaštvom.
“Vi ste iz Hrvatske? Znam, naravno, gdje je Hrvatska, bio sam dva puta u vašoj zemlji”, srdačno je rekao Smoot. Zatim je odgovorio na moje pitanje o važnosti znanosti za naš život.
Neodgovorni Trump
“Vrlo je jasno danas da znanost i inovacije koje iz nje proizlaze mijenjaju način na koji ljudi žive. Pogledajte, držim u ruci smartphone koji prije deset godina nije postojao, a sad ne možemo bez njega. Ako pogledate gospodarski rast i beneficije za ljude, oni proizlaze iz znanosti u 85 posto slučajeva. Znanost će i dalje popravljati naš standard, ali moramo voditi računa o zelenom, održivom načinu života”, naglasio je Smoot. A plaši li vas što sve više ljudi vjeruje u alternativne činjenice? - upitala sam.
“Trebamo biti zabrinuti zbog toga. Živimo u društvu koje je rezultat renesanse u Europi i širenja racionalnog načina razmišljanja. Što bolje razumijemo svijet oko nas, bolje živimo. Nekad su mnogi ljudi vjerovali u vještice. No, tko danas vjeruje u vještice? Nažalost, danas se opet javlja praznovjerje jer se ljudima sviđa vjerovati u takve stvari. Danas ima ljudi koji promoviraju informativne kanale i web stranice koji vas opskrbljuju alternativnim činjenicama koje želite čuti. To je jako opasno. No, sve dok ljudi razumiju važnost racionalnog načina razmišljanja, možemo biti optimisti”, poručio je Smoot.
Zanimalo me kako komentira odluku predsjednika Donalda Trumpa da povuče SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma.
“On tvrdi da nije maknuo SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma, nego želi postići bolji sporazum. Pariški klimatski sporazum je veliko dostignuće i nada za cijeli svijet, stoga je jako loše to što Trump radi. No, s druge strane, Trump ne želi nijedan zakon koji je donio Obama. On mrzi Obamino naslijeđe i trudi se poništiti sve što je on napravio”, naglasio je Smoot.
I Meksikanac Mario Molina (74) bio je kritičan prema Trumpu.
“Za mene, kao i za većinu znanstvene zajednice, Trumpova je odluka ekstremno iracionalna. Ona je politička, ignorantska i vrlo neodgovorna jer dovodi u opasnost buduće generacije. To je neprihvatljivo”, odlučno je istaknuo Molina koji je na kratki razgovor sa mnom u “novinarskom kutu broda” došao u pratnji svoje druge supruge Guadalupe.
Iznenadni susret
Zanimalo me možemo li zaustaviti globalno zagrijavanje.
“Možemo, ali samo ako Pariški sporazum budemo pažljivo slijedili. Iako se SAD povlači, ostatak svijeta nastavlja smjerom koji zacrtava taj sporazum. Čak i u SAD-u države kao što su Kalifornija i Massachusetts žele nastaviti s provedbom. To je nada za sve”, rekao je Molina.
Prisjetio se kako su on, Crutzen i Rowland još 1974. upozorili da klorfluorugljikovodici (CFC), pučki nazvani freoni, koje su ljudi desetljećima koristili u rashladnim uređajima i kao potisne plinove u aerosol-bocama, razaraju ozonski omotač. “Situacija s ozonskim omotačem se popravlja. No, proces oporavka je spor i trajat će još nekoliko desetljeća. Ipak, to je velika i uspješna priča koja pokazuje kako se planet može zaštititi ako sve zemlje surađuju”, poručio je Molina.
Ubrzo smo pristali na Mainau, otok u sjeveroistočnom dijelu Bodenskog jezera, koji je s kopnom povezan mostom na južnoj obali. Mainau je u vlasništvu plemićke obitelji Bernadotte švedskog podrijetla, koja je bila jedan od inicijatora Susreta nobelovaca u Lindauu s ciljem pomirbe ljudi u poslijeratnoj Europi. Počevši od 1951., svake se godine u lipnju u Lindauu održava konferencija na kojoj se mladi znanstvenici iz cijelog svijeta druže s nobelovcima s ciljem jačanja znanstvenih veza među različitim generacijama i kulturama. U skladu s tradicijom, ovogodišnji 67. susreti nobelovaca završili su na Mainauu. Na tom prelijepom otoku najprije smo svi bili na okruglom stolu posvećenom etici u znanosti, a zatim smo imali piknik na travnjaku.
No, u završnici je uslijedio i nenadani susret s još jednim nobelovcem. Dok smo kolege i ja užurbano išli prema parkiralištu gdje nas je čekao autobus za zračnu luku u Zürichu, naletjeli smo na postarijeg gospodina koji je zalutao tražeći glasovitu kućicu za leptire. Bio je to nobelovac Tom Steitz kod kojega je na Yaleu radio naš znanstvenik Nenad Ban. Štoviše, Ban je bio prvi autor triju radova o strukturi ribosoma koja su Steitza dovela do Nobela. Predstavila sam se Steitzu koji je pohvalio Nenada Bana kao izvanrednog znanstvenika i čovjeka, a zatim se fotografirao sa mnom. Naposljetku je Tom Steitz našao pravi put do kućice s leptirima, a ja sam odjurila za kolegama kako ne bih zakasnila na autobus.