NA MEĐUNARODNOJ SVEMIRSKOJ POSTAJI

OVO ZNAJU SAMO ASTRONAUTI... Zašto se boje skidanja čarapa, zašto njihov pribor za jelo sadrži škare i zašto nikad ne plaču...

    AUTOR:
    • Marina Dimić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.06.2017. u 20:24

Shuttle astronauts on the Columbia mission STS-35 (2-11 December, 1990). Meal-time on the middeck of Columbia finds (left to right) Robert Parker, Ronald Parise and Vance Brand with their chosen
Profimedia, Sciencephoto RM

Ništa se ne baca!

Na Međunarodnoj  svemirskoj postaji (ISS) sve se nastoji reciklirati, čak i sadržaj WC-a. Mokraća se reciklira i destilira tako da postaje pitka voda. Američki astronaut Don Pettit iskoristio je svoje prljavo donje rublje i svemirski toaletni papir (koji je poput gaze) kako bi u svemirskoj postaji napravio malo uzgajalište rajčica iz sjemena. Sadržaj toaletnog papira i prljavih gaća doista se pokazao hranjivim za razvoj biljčica u svemiru.

 

Što je gore, a što dolje?

Pojmovi “gore” i “dolje” u svemiru pomalo gube svoje značenje pa se ni astronauti u ISS-u time ne opterećuju previše. Ipak, orijentiraju se prema rasporedu glavnih svjetala u modulima. Kako nam je u našim kućama na Zemlji normalno da svjetla budu postavljena na stropu, tako se i glavna svjetla u modulima smatraju “stropom”, pa astronauti imaju glave okrenute prema njima dok jedu ili dok lebde kroz prostor. 

Astronaut Robert A.R. Parker (left) demonstrates weightlessness in the zero gravity of the European Spacelab, during its first flight on the space shuttle Columbia (mission STS-9) from November 28 to December 8, 1983. At upper right is Dr Ulf Merbold, the German payload specialist representing the European Space Agency (ESA) & the first non-American to fly on an American spacecraft., Image: 102972016, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Sciencephoto RM
Profimedia, Sciencephoto RM
 

Ah, ta mikrogravitacija!

Svakom je astronautu u njegovom prvom boravku u svemiru pomalo čudno bestežinsko stanje u kojem se nalazi, no navikne se najkasnije za dva dana. Uskoro lebdenje kao način kretanja postane posve normalno. Astronautima obično nešto duže treba da nauče kako se točno kretati kroz prostor i kojom jačinom nešto otvarati i zatvarati.

 

Što je na meniju?

Jelovnik astronauta u svemiru isti je kao i naš “zemaljski” samo što je hrana sušena ili smrznuta. Pazi se na to da obroci sadržavaju preporučene dnevne doze (RDA) vitamina i minerala. Gastronomskim željama pojedinih astronauta može se udovoljiti, no stručni tim nutricionista mora provjeriti sadržavaju li obroci sve potrebne vitamine i minerale. Neki astronauti u svemiru iskuse promjene u osjetu okusa. Zbog manjka gravitacije hrana koju konzumiraju ne putuje prema želucu nego se diže prema glavi, što može izazazvati podrigivanje i probleme s probavom.  

, Image: 12491126, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy
 

Da ne uzmanjka!

Svaka svemirska postaja, pa i Međunarodna, ima sustav opskrbe hranom u slučaju da nešto krene po zlu. “The Safe Haven food system” je posebno skladište koje je uvijek napunjeno i osigurava dovoljno hrane za cijelu posadu u slučaju da dođe do gubitka veze sa zemljom ili do kvara sustava. Skladište uvijek mora biti napunjeno dovoljnom količinom suhe hrane produženog roka trajanja da svakom članu posade tijekom 22 dana pruža barem 2000 kalorija dnevno. 

 

A higijena?

Iz razumljivih (gravitacijskih) razloga na svemirskim postajama nema tuševa. Astronauti za umivanje upotrebljavaju vlažne maramice. Pranje kose je poseban problem. Koriste se šamponima koji se ne ispiru ili suhim šamponima. Ponekad se za pranje kose koristi i voda, no s posebnim oprezom, da se ne bi dogodilo da “vodeni balon” koji lebdi zrakom ne bi došao do električnih instalacija i izazvao kratki spoj. 

, Image: 12365786, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy
 

Nije za cmizdravce!

U svemiru možete plakati, ali suze vam neće kliziti niz lice. Ako astronaut u svemirskoj postaji zaplače (od sreće, nadajmo se), suza poprima oblik mjehurića i zadržava se na površini kože ne klizeći. Ako je astronaut otare prstom, suza poput kuglice nastavi letjeti u prostoru.

Problematične čarape

Kako astronauti  u svemirskoj postaji ne hodaju nego lebde u bestežinskom stanju, koža na njihovim stopalima postaje potpuno mekana. Zato kad mijenjaju čarape (jednom tjedno), moraju to činiti pažljivo jer zajedno s čarapom, skidaju i cijeli gornji sloj kože stopala. Pritom moraju paziti da sve komadiće kože odmah pokupe kako ne bi u bestežinskom stanju letjeli po cijeloj postaji. Donje rublje također se mijenja svaka 3 dana jer na postaji nema perilica.

Vilica, nož i škare!

Osim uobičajenog jedačkog pribora: žlice, vilice i noža, svaki astronaut na svom pladnju s jelom ima i škare -  zato da bi mogao prerezati vrećice u koje je hrana pakirana. Da ne bi bilo letenja vilica i noževa po postaji, sve je za pladanj pričvršćeno magnetima.

 

ELIPSO

Najnovije