Psihologija, ekonomija i neuroznanost. Te naizgled vrlo različite znanosti u svojoj izvanrednoj karijeri odlično povezuje Dražen Prelec, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u svijetu na području društvenih znanosti. O njegovoj multitalentiranosti i svestranosti najbolje govori podatak da na prestižnom Massachusetts Institute of Technology (MIT), jednom od ponajboljih svjetskih sveučilišta koje je dalo 87 nobelovaca, ima čak tri profesorske pozicije: na Sloan School of Management, na Odsjeku za ekonomiju te na Odsjeku za kognitivne i znanosti o mozgu.
Ekonomska ideja
- Možda je neobično da se netko može baviti ekonomijom i neuroznanostima. To su dva kompleksna sustava u kojima ima puno čestica ili pojedinaca koji nezavisno stvaraju red. No, ekonomija i biologija isprepletale su se tijekom povijesti. Tako je teorija evolucije imala preteču u Malthusovoj teoriji i učenju Adama Smitha. Sigurno je da je ekonomija ubrzala Darwina, a ideja selekcije lebdjela u zraku, to je zapravo ekonomska ideja. To isprepletanje ekonomije i biologije je zanimljivo pa tako postoji područje neuroekonomije koje se shvaća na polovičan način, odnosno kako principi iz neuroznanosti utječu na ekonomiju.
No, ako bih se kladio na dugi rok, uvjeren sam da će ekonomske teorije utjecati i na razvitak teorijske neuroznanosti - kaže Dražen Prelec. On je ovih dana na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu sudjelovao na međunarodnoj radionici o kvantitativnom modeliranju u biomedicini. - U Hrvatskoj najviše surađujem sa Sonjom Radas iz Ekonomskog instituta te Hrvojem Šikićem s PMF-a koji je i organizirao ovu radionicu. S nama surađuje i Jakša Cvitanić koji je na Caltechu, a kao ‘gang of four’ imamo cijeli portfolio radova - rekao je Dražen Prelec.
Rođen je 1955. godine u Zagrebu, a njegov otac Krsto bio je poznati nuklearni fizičar koji je sudjelovao u gradnji neutronskog generatora na Institutu Ruđer Bošković (IRB).
- Sjećam se iz djetinjstva velikih aparata i cementnih blokova na IRB-u koji su trebali služiti kao zaštita od radijacije. Sve je izgledalo onako pomalo ‘home-made’. Moja mama Antonija je, također, radila na Ruđeru, i to u biblioteci - prisjetio se Prelec koji je odrastao u Hrvatskoj i Americi.
- Prvi put sam s roditeljima otišao u Ameriku 1963. godine kad je tata išao na Princeton. Prvi razred sam završio u Zagrebu, drugi u Princetonu, treći, četvrti, peti, šesti u Zagrebu, a sedmi i osmi opet u Princetonu. Gimnaziju sam počeo i gotovo završio u Zagrebu: sredinom trećeg razreda otišli smo u SAD i više se nismo vratili.
To mijenjanje sredine bilo mi je malo problematično kad sam imao 12-13 godina, no kasnije sam se navikao - rekao je Prelec.
Studij primijenjene matematike završio je na Harvardu, gdje je zatim doktorirao psihologiju. - Iznenađujuće je kako samo malo mijenjao svoje interese od 18. godine. Počeo sam kao psiholog pa sam dodao matematiku i ekonomiju. Na mene je tijekom studija najviše utjecao moj mentor Richard Herrnstein, široj javnosti poznat kao suautor kontroverzne knjige ‘The Bell Curve’ o testovima inteligencije. No, mi studenti se nismo time bavili, a Herrnstein mi je bio velika podrška dok sam bio doktorand. Također, na mene je snažno utjecao Amos Tverski koji je s nobelovcem Danielom Kahnemanom i Richardom Thalerom utemeljio bihevioralnu ekonomiju. Amos Tverski, koji je bio matematički psiholog, a i briljantan um. Postojala je anegdota o ‘Tverski testu inteligencije’: što brže shvatite u razgovoru da je on pametniji od vas, to ste inteligentniji - istaknuo je Prelec.
Srušena dogma
Nakon doktorata dobio je prestižnu stipendiju Junior Fellow na Harvardu u trajanju od tri godine, a zatim je radio na Harvard Business School, da bi 1991. godine prešao na MIT. Početak njegove karijere poklapa se s počecima bihevioralne ekonomije, koja koristi spoznaje o socijalnim, kognitivnim i emotivnim fenomenima u utjecaju na ekonomsko ponašanje društva te utjecaju pojedinca na ekonomsko odlučivanje.
- Imao sam sreću da sam počeo sa znanstvenom karijerom kad je ekonomiste počela zanimati psihologija. Klasična ekonomija 20. stoljeća bila je zasnovana na principu racionalnosti i smatralo se da je to apsolutno točno. Bila je to dogma. To se počelo narušavati ulaskom nekoliko psihologa koji su znali komunicirati s ekonomistima te prezentirati rezultate koji su pokazali da je iracionalnost nezaobilazna - rekao je Prelec, a zatim priznao kako se zainteresirao za neuroznanost.
- Za to je zaslužna moja supruga Danica Mijović Prelec, koja je diplomirala psihologiju u Beogradu te doktorirala neuroznanost na Sveučilištu u Bostonu. Dok se nismo upoznali na Harvardu, gdje je ona bila na postdoktoratu, bavio sam se psihologijom i ekonomijom. Danica je istraživala slučajeve lezija mozga, a ja sam 10 godina razgovarao s njom o tome, išao na predavanja i slušao. I tako se rodio moj interes. Moja supruga radi, također, na MIT-u i mi i dalje surađujemo. To je ponekad komplicirano - dodao je Prelec nasmijavši se.
Blage ovisnosti
Razgovor smo skrenuli na njegova istraživanja koja privlače i medijsku pozornost. Primjerice, jedna studija Dražena Preleca i suradnika pokazala je da su ljudi kada karticom kupuju ulaznicu za sportski događaj spremni platiti dvostruko više nego kad kupuju za gotov novac.
- Da su ljudi slobodniji kad koriste kartice, naziralo se već neko vrijeme. No, znanstveno je zanimljivo jesu li ljudi toga svjesni i mogu li to kontrolirati. Iako to izgleda banalno, to se pitanje tek sad rješava uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI). Baš prošli tjedan jedan moj bivši student prezentirao je rad gdje smo u fMRI aparatu skenirali ljude koji koriste karticu i gotovinu. Rezultati su nevjerojatno jasni: ako ljudi misle da nešto mogu kupiti karticom, onda im se u mozgu aktiviraju centri za nagrađivanje. To pokazuje da kartica sama po sebi otvara apetit, a da ljudi toga nisu svjesni. Možda su kasnije svjesni ako vide da troše previše. To djeluje kao blagi stimulans, da je jaki stimulans ljudi bi toga bili svjesni - pojasnio je Prelec. Naglasio je da ima još primjera blagih ovisnosti gdje ljudi nisu ni svjesni.
- Slično je i s korištenjem elektroničkih uređaja i interneta. To nije užitak koji dopire do svijesti, ali stvara jednu ovisnost. Ako je ne zadovoljite, onda ste nervozni. I toga će biti sve više i više jer će nas tehnologija još više mamiti - dodao je Prelec.
Njegov najpoznatiji rad je o tzv. Bayesian Truth Serumu (BTS) koji je 2004. godine objavljen u Scienceu, što je svojevrsni kuriozitet jer taj, uz Nature, vodeći svjetski znanstveni časopis rijetko objavljuje radove iz društvenih znanosti. Ukratko, Bayesian Truth Serum predstavlja metodu koja može poboljšati kvalitetu i pouzdanost subjektivnih podataka. Uz to, metoda može identificirati eksperte među ispitanicima. Pritom se ekspertiza odnosi ne samo na temu anketnog istraživanja nego i na poznavanje mišljenja ostalih ispitanika. BTS ima veliki potencijal za primjenu u različitim granama ekonomije, među ostalim u poslovnoj ekonomiji za istraživanje razvoja inovacija.
- Ja sam se tom metodom počeo baviti još 1980-ih, a riječ je o algoritmu koji u pozadini ima vrlo kompliciranu matematiku. Primjena BTS-a postala je puno zanimljivija s pojavom interneta. Mnogo ljudi istodobno daje odgovore i ujedno pogađaju kakva će biti raspodjela odgovora među drugim ispitanicima. Ta se metoda koristi u nekim ispitivanjima tržišta, ali mislim da još nije razvijen njezin puni potencijal - pojasnio je Prelec. Naglasio je kako ga posebno zanima primjena BTS-a u evaluaciji i sortiranju ekspertnog mišljenja.
- Ako prognoziramo što će se dogoditi u politici i ekonomiji za pet ili 10 godina, možete puno toga pročitati u novinama. No, to su mišljenja kod kojih netko može krivo prognozirati, ali njegova reputacija neće biti naročito oštećena. U engleskom postoji izraz ‘pundit’: to su ljudi koji su stalno prisutni u medijima, bez obzira na to jesu li im predviđanja točna ili nisu. No, ako u ekonomiji i financijama vi investirate i to propadne, onda ste kažnjeni - rekao je Prelec čiji je tim nedavno u Natureu objavio studiju koja je nastavak rada iz Sciencea.
Utjecaj mase
- Novi rad bavi se pronalaženjem najispravnijeg mišljenja na bazi puno različitih individualnih mišljenja, čak kad je riječ o pitanjima gdje ne postoji neko objektivno mjerilo istine. Ako možemo sad naći grupu eksperata i pitamo ih tko će pobijediti na izborima, postavlja se pitanje jesu li sve te prognoze jednako vrijedne. Ovo što smo sad publicirali je metoda kojom se može otkriti čije prognoze imaju veću šansu da budu točne. To su prognoze koje sadrže u sebi neke informacije koje nisu dostupne drugima. Prognoze koje sadrže svima dostupne informacije nisu bezvrijedne, ali one u uprosječivanju mišljenja imaju preveliku težinu. Primjerice, ako postoji kolektivno mišljenje da će na izborima pobijediti Hillary Clinton, onda to ljudi stalno ponavljaju. To ponavljaju i ispitanici i ljudi u medijima koji onda to reflektiraju, stvara se neki konsenzus koji je prividan. Naša metoda može smanjiti utjecaj mase, kolektiva - pojasnio je Prelec.
Upitala sam ga je li vjerovao da će pobijediti.
- Četiri dana prije izbora poslao sam e-mail kolegi, koji i danas čuvam, u kojem sam napisao da će Trump sigurno pobijediti. No, ne mogu se time hvaliti, jer to nema veze s mojom metodom, nego je bio čisti instinkt - rekao je Prelec.
Zanimalo me je mogu li se predvidjeti krize u kapitalizmu.
- Teško ćemo moći s jednostavnim matematičkim modelima predviđati krize. Makroekonomija je matematički danas jako razvijena, ali ti modeli nisu sposobni predviđati krize. No, volio bih primijeniti našu metodu jer mislim da postoje ljudi koji imaju bolja osjetila za ‘podzemne vode koje narušavaju ekonomsku situaciju’. Moramo naći ljude koji osjećaju sistemsku opasnost. Ja mislim da je njihov osjećaj intuitivan, on može biti baziran na nekim analizama, ali je duboko intuitivan, odnosno ‘gut feelings’ - pojasnio je Prelec.
Primitivne teorije
No zašto kapitalizam nije uspio u Hrvatskoj, upitala sam.
- To nije moje područje, ali reći ću svoje subjektivno mišljenje. U zemljama gdje kapitalizam funkcionira to je povezano s institucijama. I to je jedan složeni sustav koji sadrži puno više od samog tržišta i kapitalizma. Postoji društveni ugovor, norme ponašanja, pravni sustav... Ima mnogo stvari koje nisu zastupljene u teoriji. To je cijela jedna civilizacija. Preskočiti jednom u tu civilizaciju nije moguće. Sigurno nije dovoljno stvoriti samo formalne kapitalističke strukture. Možda je najvažnije pitanje u društvenim znanostima sada koje su to norme ponašanja koje drže zemlju, ekonomsku situaciju te politički sustav. Jesu li principi demokracije samo formalni ili su zasnovani na uvažavanju tuđeg mišljenja koje nije samo pitanje formalnog glasanja? To ekonomija zapostavlja. Mislim da su postkomunističke zemlje jako grubo prešle u kapitalistički sustav i uglavnom su neuspješne, uz neke iznimke poput Estonije - istaknuo je Prelec.
Naposljetku, upitala sam svoga sugovornika koji su mu planovi te što smatra najvećim izazovom u znanosti.
- Želio bih u idućih pet godina matematičke ideje koje sam iznio u Natureu primijeniti u neuroznanosti. Zanima me može li se to primijeniti na komunikaciju među neuronima. Nadam se da će jednog dana izaći članak ‘Istiniti neuroni’. Što se tiče izazova u znanosti, to je bez sumnje pitanje svijesti, i što je to što zovemo ‘mozak’. Jedini način da se to istraži su metode neuroznanosti, iako mislim da su naše današnje metode, a i teoretske ideje i dalje primitivne. One nam vjerojatno neće dati konačan odgovor, ali ćemo usput saznati mnogo toga zanimljivoga - zaključio je Dražen Prelec.