Mjesec koji kruži oko Zemlje jedan je od većih misterija koji muči astronome - radi se o jednom od najvećih prirodnih satelita u Sunčevom sustavu, te najvećem u usporedbi s planetom kojeg orbitira. Tim izraelskih znanstvenika u novom je istraživanju predstavio teoriju za koju vjeruju kako objašnjava tajnu njegovog postanka.
Već nekoliko je godina poznato kako su omjeri raznovrsnih izotopa na Mjesecu gotovo identični onima na Zemlji, što znači da je teško moguće da je Mjesec bio lutajući patuljasti planet kojeg je zarobila gravitacija Zemlje - oba tijela sačinjena su od gotovo istih materijala.
Iako je do sada vodeća teorija bila kako je Mjesec nastao nakon udara velikog tijela u Zemlju - hipotetskog planeta Teje - stručnjaci sa Weizmannovog instituta za znanost vjeruju kako je današnji Mjesec nastao postepeno, spajanjem čitavog niza manjih satelita koji su ranije kružili oko Zemlje.
Računalnim simulacijama ispitali su moguće scenarije nastanka Mjeseca, te su zaključili kako bi oko 20 malih mjeseca bilo potrebno za stvaranje ovakvog kakav danas kruži oko Zemlje. Taj je proces, vjeruju, trajao milijunima godina.
Prema novoj teoriji, udari manjih nebeskih tijela u Zemlju stvarali su satelite u njezinoj orbiti, koji su se s vremenom stopili u jedan.
- Naš model sugerira da je davna Zemlja bila dom cijelog niza mjeseca, od kojih je svaki nastao u različitom sudaru s proto-Zemljom, rekao je Hagai Perets, jedan od autora istraživanja.
- Mali mjeseci koji su stvoreni kroz taj proces vjerojatno su imali križane orbite, sudarali se i spajali, pojasnio je Raluca Rufu, voditelj istraživanja, koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Geoscience.
Prema teoriji po kojoj je Mjesec nastao u sudaru Zemlje i planeta Teje, sudar je bio toliko silovit da su se materijali oba planeta međusobno izmiješali, nakon čega su se ponovno uobličili u Zemlju i Mjesec.
Teorija izraelskih znanstvenika nudi jednostavnije rješenje zagonetke nastanka Mjeseca, no stručnjaci upozoravaju kako je potrebno prikupiti još dokaza prije nego što se sa sigurnošću može tvrditi je li koja od tih teorija točna.