NEW YORK - Slavni fizičar Stephen Hawking i ruski milijarder Yuri Milner u travnju ove godine predstavili su ambiciozan i naizgled lud plan, nazvan 'Breakthrough starshot': poslat će tisuće minijaturnih sondi prema sustavu Alpha Centauri, koji je najbliži Sunčevom sustavu.
Plan je bio poslati sonde prema zvijezdi Alpha Centauri A, najvećoj zvijezdi u sustavu, no prošlotjedna objava Europskog južnog opservatorija dala im je novi, bliži cilj: planet nalik Zemlji u orbiti oko zvijezde Proxime Centauri, koja je najbliža Suncu.
Tehnologija budućnosti
- Ovo otkriće... nam je dalo očiglednu metu za misiju preleta, rekao je Avi Loeb, fizičar sa Sveučilišta u Harvardu i predsjednik Savjetodavnog odbora misije Starshot.
Iako plan zahtjeva tehnologiju koja još uvijek nije usavršena, temelji se na vrlo razumnim pretpostavkama, a sam projekt doima se izvediv.
Hawking i Milner zamislili su međuzvjezdane sonde kao 'nanoletjelice' opremljene svjetlosnim jedrima, koje bi moćnim laserima ubrzavali na brzine od oko 15-20% brzine svjetlosti.
Međuzvjezdane jedrilice
Svjetlosna jedra do sada su testirali NASA i Japanska svemirska agencija, a radi se o pogonu koji je usporediv s klasičnim jedrilicama. Letjelice razviju veliko refleksivno jedro, koje poguruje pritisak fotona, ili od Sunca ili od postavljenog lasera.
Kada se koristi potisak Sunca na 'tipičnoj' svemirskoj sondi ili satelitu, radi se o vrlo slabom, ali i iznimno jeftinom pogonu. No, kada bi se koristio potisak visokoenergetskog lasera, i kada bi se radilo o minijaturnoj sondi koja bi težila tek nekoliko grama, moglo bi biti moguće postizanje vrtoglavih brzina.
Upravo to Planiraju Hawking i Milner, a u upravnom odboru tvrtke Breakthrough Initiatives uz njih sjedi i milijarder Mark Zuckerberg, osnivač i direktor Facebooka.
Pod paskom nobelovaca
U Savjetodavnom odboru sjede brojni ugledni znanstvenici i poduzetnici, poput genijalnog teoretskog fizičara Freemana Dysona, producentice i autorice Ann Druyan, te čak dva nobelovca - fizičara Stevena Chua i astrofizičara Saula Perlmuttera.
Breakthrough Initiatives želi u sljedećih nekoliko godina testirati tehnologije neophodne za svoj projekt. Kako bi sonda mogla težiti samo nekoliko grama, potrebna je još veća minijaturizacija računalnih i elektroničkih sklopova, kako bi na sondu stalo više kamera, senzora, i sustav za komunikaciju.
Kada se tehnologija usavrši, tvrtka bi slala stotine letjelica godišnje, što bi imalo višestruke koristi.
Snaga u velikim brojevima
- Na taj način lakše bi slali fotografije natrag na Zemlju, rekao je Loeb, jer bi sonde mogle lančano slati podatke jedna drugoj.
Druga je prednost u velikim brojevima što znatno povećava šanse za uspjeh. Kada se neki predmet kreće 20% brzine svjetlosti, bilo kakav sudar, čak i s najmanjom česticom zvjezdane prašine, može uzrokovati katastrofalnu eksploziju. Ipak, čestice prašine vrlo su rijetke u praznom svemiru, a sudar s jednom od sondi ne bi značio katastrofu s obzirom da bi na isti put išlo i tisuće drugih.
Planet koji kruži oko Proxime Centauri, čak i ako trenutno nema života na njemu, mogao bi biti od presudne važnosti za opstanak čovječanstva.
Novi dom za ljudski rod
- Očekivani životni vijek Proxime je nekoliko bilijuna godina, gotovo tisuću puta duže od prestalog životnog vijeka Sunca, rekao je Loeb.
- Stoga, nastanjivi planet oko Proxime bi bio najprirodnije mjesto gdje bi se naša civilizacija mogla preseliti nakon smrti Sunca, kroz pet milijardi godina, kazao je.
Proxima Centauri je crveni patuljak, tipa M6Ve. Radi se o zvijezdi sedam puta manjoj od Sunca, čija je masa oko osminu Sunčeve. Odašilje znatno manje energije od Sunca, no planet koji je pronašla ESA nalazi mu se znatno bliže nego Zemlja Suncu, pa dobiva otprilike jednaku količinu radijacije.
Prve fotografije iz drugog zvjezdanog sustava
Jednom kada Breakthrough Starshot krene s lansiranjem svojih sondi, vjerojatno unutar sljedeća dva desetljeća, sondama će trebati između 20 i 30 godina da stignu do Proxime Centauri. Iako se čini kao mnogo vremena, vrijedi podsjetiti da je dosad najbrža sonda izrađena ljudskom rukom, Voyager 1, putovala 36 godina od Zemlje do ruba Sunčevog sustava, a do Proxime Centauri trebalo bi joj više od 70.000 godina.
Kada sonde stignu do Proxime Centauri, oko 2060. godine, proći će još 4,2 godine da njihov signal stigne natrag na Zemlju, no bit će to prve fotografije koje je ljudska tehnologija snimila u drugom zvjezdanom sustavu.
Broje se mjeseci do izravnog pogleda na novi planet
Iako je malo vjerojatno da ćemo Proximu Centauri vidjeti izbliza prije 2060. godine, vrlo brzo moći ćemo ju pogledati vrlo detaljno uz pomoć novog svemirskog teleskopa - James Webb.
James Webb teleskop bit će lansiran 2017. godine, i zamijenit će vremešnog veterana Hubblea. Njegovo glavno ogledalo imat će oko 10 puta veću površinu i pružati oko 10 puta detaljniju sliku udaljenih zvijezda, sazviježđa i galaksija.
Znanstvenici očekuju kako će njegova rezolucija biti čak dovoljno dobra da će moći izravno uočiti planete u orbiti oko nama bliskih zvijezda, te infracrvenom spektrografijom razotkriti i prisustvo i sastav atmosfera tih planeta, ukoliko ih imaju.
Proxima Centauri sigurno će biti među prvim metama teleskopa James Webb, koji bi trebao pružiti prve solidne dokaze o mogućnosti ili nemogućnosti postojanja života na nama najbližoj 'Zemlji 2.0'.