.jpg)
Cijeli život stremi zvijezdama. Znanjem. Predajom tog znanja drugima. Balonom! Ima licencu pilota balona, član je Balon kluba Zagreb i kad je lijepo vrijeme, vinu se, “bukvalno, među oblake”.
Ante Radonić edukator je i popularizator znanosti te golemi entuzijast, a to znaju svi koji su ikad u proteklih 40 godina posjetili Planetarij u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, poslušali emisiju “Andromeda” koju vodi s autoricom Tatjanom Devčić, a upravo joj je 20 godina emitiranja, ili posjetili neko od njegovih javnih predavanja. Ma on ti zna sve, sve… rekao mi je svatko kome sam spomenula da radim intervju s Antom Radonićem.
Što se trenutačno najvažnije događa u istraživanju svemira?
- Na području astrofizike ključna su dva pitanja, jedno je pitanje tamne materije, koja u svemiru čini 85 posto ukupne materije. Njena se gravitacijska sila osjeća, ali ta materija nije vidljiva jer niti emitira niti upija neko poznato zračenje. Vidljiva materija je samo jedan mali dio svemira i velika su istraživanja kojima se želi dokučiti što je ta “tamna materija”.
Zatim...
- Ubrzano širenje svemira. Zadnjih 10-20 godina neki podaci pokazuju da se to događa, dodijeljena je i Nobelova nagrada za to otkriće. Ima tu mjesta sumnji - da li se svemir zaista ubrzano širi? Ako se svemir ubrzano širi, znači da se širi s akceleracijom i tu je onda upotrijebljen termin “tamna energija”. Djeluje suprotno od gravitacijske sile i izmišljen je termin “tamna energija” upravo zato da bi se objasnilo ubrzano širenje. “Tamna materija” i “tamna energija” bitne su stvari koje danas muče astrofizičare i mnoga istraživanja uključuju potragu za tim odgovorom.
Pa, barem im se predmeti istraživanja lijepo zovu.
- Svi podaci danas upućuju na to da se naš svemir počeo širiti, razvijati prije 13 milijardi i 800 milijuna godina, i dalje je aktualna teorija Velikog praska i što mi dalje gledamo u svemir, ne možemo nikako vidjeti trenutačno stanje svemira. Možemo jedino procijeniti, na osnovi sadašnjeg stanja, da je promjer svemira gotovo 100 milijardi svjetlosnih godina, a svjetlo najdaljih objekata koje astronomi uspijevaju otkriti do nas je putovalo više od 13 milijardi godina.
Tamna materija i tamna energija... postoji li neko vrijeme u kojem se predviđaju rezultati?
- Nitko ne može odgovoriti na to pitanje, međutim, kad se istražuje ta tema, istražuju se mnogi drugi procesi u svemiru, snimaju se daleke galaksije, pa se uz snimanje recimo dalekih objekata usput traga i za tamnom materijom.
Znači, danas je puno veća pozornost znanosti usmjerena na ta istraživanja nego da se čovjek još jednom spusti na Mjesec.
- E sad, to su dvije stvari, jedno je astronomija i astrofizika, a drugo astronautika.
Fino, dajte...
- Kad sam govorio o astrofizici, onda tu još treba nešto dodati, danas je vrlo aktualna stvar istraživanje planeta oko drugih zvijezda, znači, egzoplaneti ili ekstrasolarni planeti. Dosad je otkriveno više od 3500 planeta oko drugih zvijezda i to je isto veliko područje kojim se mnogi astronomi bave te dolaze do podataka koliko su oni veliki, na kojim se orbitama nalaze, koliko su daleko od svojih zvijezda i u začetku su pokušaji da se vidi kakve atmosfere ti planeti sadrže, tu smo još na početku. K tome, danas najveći teleskopi na svijetu rade poslove za razne grupe istraživača, teleskop se “rezervira”. Jedni će ga rezervirati da snimaju galaksije, drugi da snimaju planete oko drugih zvijezda... Znanstvenici dijele vrijeme nekog instrumenta.
Možemo li onda reći da je danas astrofizika puno atraktivnija od astronautike?
- Rekao bih ovako: za opću znanost je trenutno tako. Ali za neke ljude je atraktivnije ako se priča o letu na Mjesec. Nemoguće je, zapravo, i od astrofizike odijeliti let na Mjesec, ali astrofizičari se time sad puno ne bave, oni se bave mnogo većim problemima: kako je svemir nastao, kako se razvijao, kakvo je današnje stanje svemira... Astronautiku moramo odvojeno promatrati. Ja od malih nogu pratim i jedno i drugo.
Što je trenutno najaktualnije u astronautici?
- Korištenje Međunarodne svemirske postaje, jer to je najveći međunarodni projekt u svemiru. Počela se sastavljati još 1998. godine, danas ima oko 400 tona, to je najveći kompleks koji kruži oko Zemlje. Stalno su gore astronauti, njih tri do šest. Još će se održavati najmanje sedam godina. Astronauti koji danas lete, lete jedino na svemirsku postaju i gore obavljaju istraživanja, eksperimente.
I - kad ćemo dalje?
- E sad... Amerikanci su u vrijeme programa Apollo imali budžet agencije NASA tri puta veći nego danas. Bilo je - idemo na Mjesec, i gotovo.
Da, to je bila i stvar natjecanja sa SSSR-om.
- Upravo zbog toga. Danas je skupo ići na Mjesec. K tome, Mars je veliki cilj. Ono što je sad aktualno u astronautici - gdje ćemo prvo nešto napraviti a da nismo samo u orbiti oko Zemlje. Europa i Rusija htjele bi da se prvo zajedno nešto radi na Mjesecu. Da se počne s nekom bazom, koja bi s vremenom postala permanentna čovjekova baza na Mjesecu i iskustvo za dalje. A NASA kaže da ne želi gubiti vrijeme s Mjesecom, žele ići prema Marsu i kažu da bi između 2030. i 2040. oni počeli slati ekspedicije prema Marsu, u početku u njegovu orbitu, ali to je sve još u zraku, jer nema konkretnih financijskih planova.
Ali vi ste jednom rekli da bi prvi ponovno na Mjesecu mogli biti Kinezi.
- Oni bi ondje mogli biti oko 2030. godine. Kinezi rade polako, ali jako sigurno - ako država stoji iza nekog projekta, stvar ide. Pitanje je hoće li kod njih dolaziti do nekih političkih promjena. Amerikanci su u stalnoj brizi - ako svake 4 godine dolazi novi predsjednik, politika prema svemiru se mijenja...
Zato vi i jeste za neku vrstu privatne inicijative. Često se spominje Elon Musk, koji je, inače, osnovao i tvrtku Tesla Motors.
- On je izuzetan, na mnogim područjima postiže velike uspjehe, tako da ima dovoljno novca za investiranje u fantastične stvari. Budući da je njegova tvrtka Space X osnovana 2002., danas ima takvu raketu da može svima u svijetu konkurirati, pa je čak američka vojska, kad su u pitanju njeni skupi tajni sateliti koje inače lansiraju Boeing i Lockheed Martin, Musku to povjerila i točno na 1. maj 1017. Space X je prvi put lansirao tajni satelit američke vojske. Tijekom ove godine Space X lansirat će raketu koja će biti najmoćnija na svijetu, s kojom će se moći lansirati još veći sateliti nego dosad, dakle, lansirati u svemir najveće terete.
No, glavna ideja Elona Muska je kolonizacija Marsa. Marsovske ideje, rekli bi naši stari.
- On je i osnovao Space X s idejom kolonizacije Marsa. Jer letovi moraju biti što jeftiniji, a da bi bili - tu je Mask ostvario što nitko nije, da se prednji stupanj rakete, najveći dio cjelokupne rakete nosača, može vlastitim motorima spustiti na Zemlju, odakle je poletio. I to je pokazao već više puta. Nešto neviđeno! Mlada tvrtka koja radi nešto što nitko ne može.
Kolonizacija Marsa... Musk bi želio da stotine tisuća ljudi odu na Mars.
- Ma, milijun! Na riječima Musk nije štedljiv. I da tamo ostanu živjeti i budu potpuno samostalni... I tu Mask pretjeruje, jer je to preskupo. Želio bi imati golem svemirski brod koji bi išao do Marsa, sa sto ljudi, i vraćao se natrag. I on radi na tome. Zvuči kao san, ali s obzirom na ono što je dosad ostvario... Ali, trebao bi i netko tko bi ga “pratio”, tko bi radio sustave za Marsovu bazu, uređaje za dobivanje kisika iz vodenog leda te gorivo iz resursa Marsa za povratak svemirskog broda, što je već dokazano da je tehnički moguće.
A i ljudi koji se prijavljuju za taj “one way ticket”... zanimljiviji psihički ustroji.
- Da. Postoji nizozemska tvrtka Mars One koja se bavi njihovom “prijavom”, čiji vlasnik misli skupiti novac iz reality showova, ali nikad neće i taj projekt jako kasni... A ovo što pitate, čujte, nekima je kao dosadno na Zemlji, pa žele otići, što zbog slave, što zbog neke velike želje za istraživanjem... i to bi bilo jako opasno. Kod Elona Muska ljudi bi se ipak prema želji mogli vratiti, osim što bi taj odlazak bio mnogo skuplji od 200.000 dolara po osobi, koliko on sad previše optimistički predviđa.
Amerikanci su najjača svemirska sila danas. Gdje su Rusi?
- U Rusiji je velika ekonomska kriza, imaju planove i iskustvo, ali nemaju dovoljno novca. Ali, činjenica je da su zadnjih šest godina ruski svemirski brodovi jedini koji mogu prevoziti astronaute i istoka i zapada na svemirsku postaju. Kinezi pak povremeno lete na svoju malu svemirsku postaju. Međutim, možda će se to već nagodinu moći i Amerikanci.
Ima li seksa u svemiru?
- Nema, zapravo kad uzmete parove, gdje su muž i žena astronauti, oni nisu nikad letjeli zajedno, oni strogo idu po znanstvenoj misiji, kao specijalisti za ovo ili ono...
?!? Moraju li biti muž i žena? To ne moraju ni na Zemlji.
- Međutim, u svemiru je to dosta dobro regulirano. Pravila su takva, sve se zna što radiš.
Zabranjeno je? Pa je li to malo nehumano, to je potreba kao i hrana?
- Ali druga je stvar da su gore muž i žena, pa im ne možeš zabraniti. Gore je obično šestero astronauta i budu jedna do dvije žene. To su takve ekipe - ljudi nemaju svog partnera u svemirskoj misiji.
Može se partner steći i u svemiru. Hoćete reći, nije moralno?
- Za astronaute se biraju ljudi s velikim moralom i izuzetnom disciplinom.
Ma, ne morate se bojati, neću sad u svemir da bih tražila partnera, ali zanima me je li to tehnički izvedivo?
- Tehnički je, ali je u bestežinskom stanju malo komplicirano, nije baš jednostavno.
Eto, nije tako strašno.
- Međutim, nema stvarnih pokušaja. Mislim da jednostavno...
Prezaposleni su važnijim stvarima, prenapeti?
- Recimo da puno toga rade po programu... oni imaju svoje vrijeme za opuštanje, ali... oni, svi ti astronauti nisu takvi ljudi da bi radili međusobno neke eksperimente, u tom smislu...
To bi bio eksperiment?
- Mislim, da NASA ima želje u tom pogledu, onda bi poslali muža i ženu u nekoj misiji. Ali dosad nisu pokazivali neku namjeru u tom smislu.
Dobro, dobro... Jeste li upoznali neke astronaute u karijeri? Valentinu Tereškovu?
- Nju ne, ali neke sam astronaute sretao, posebno je bio zanimljiv susret s američkim astronautom koji je bio u Zagrebu dva puta, Charlesom Dukeom. Još je živ, jedan od 12 ljudi koji su bili na Mjesecu. Bio je u predzadnjoj ekspediciji i držao je predavanje u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Ugodno smo razgovarali.
Ljudi koji 1969. nisu vjerovali da je čovjek na Mjesecu, jesu li u međuvremenu povjerovali, ako su još živi?
- Prije bih rekao da su tada uglavnom vjerovali, a da danas možda neki ne vjeruju. Naime, internet je prepun smeća i onaj tko ne zna koje su autoritativne stranice, može jako zaglibiti. Vrijedi to općenito za znanost...
Gledate li, recimo, holivudske filmove o svemiru, zadnjih godina “Interstellar”, “Marsovac”, “Gravitaciju” sam baš sad prije razgovora pogledala. Koliko su “vjerni” postojećoj svemirskoj tehnologiji?
- Gledam ih, štos je snimiti tu dinamiku kretanja čovjeka u svemiru, samo tu uvijek filmska industrija pretjera, pa naprave nešto baš nemoguće. Oni u osnovi vode računa o zahtjevima fizike, a u detaljima odu na izlet u štosove, na primjer da aparat za gašenje, kao u filmu “Gravitacija”, koristiš kao pogon. Ali nemoguće je da te to vodi baš prema nekom brodu. Ti u svemiru najprije moraš zauzeti pravi položaj, moraš ga održavati precizno, da bi krenuo u određenom pravcu... ali s aparatom za gašenje ne možeš nikamo precizno doći.
A evo, vještice uspješno lete na metli...
- Da, da... Ili da ćeš, recimo, kad skineš rukavicu da ti zrak iziđe i da te gurne doći točno kamo si naumio, to su ta pretjerivanja.
Baš u filmu “Gravitacija” vidjela sam kako nakon katastrofe u bestežinskom stanju, gdje su bili samo profesionalci, lebdi i nečiji gebis. Je li moguće ići u svemir s umjetnim zubima?
- Profesionalni astronauti savršeno su zdravi i moraju imati zdrave zube. Ali svemirski putnici turisti moći će nositi gebis.
Ima li neki koji vam se baš svidio?
- Kad sam bio mlad, svidio mi se film u kojemu je glavnu ulogu igrao Gregory Peck, “Izgubljeni u svemiru”, i bila je to jedna situacija dosta realna, na svemirskoj postaji, u orbiti, volio sam ga zato što je realno napravljen, o nečem što je moguće. I “2001.: Odiseja u svemiru” mi se sviđa, ali ja zapravo baš ne stignem gledati SF filmove jer toliko je realnih stvari koje se objavljuju svaki dan...
Otkad pratite svemirska istraživanja?
- Od osnovne škole.
Kako ste dolazili do podataka nekad davno, prije interneta?
- Pratio sam događanja s istoka i sa zapada. Recimo, nikad nisam učio ruski, ali dovoljno sam ga svladao da mogu pratiti i njihovu literaturu. Nije bilo lako ni pretplatiti se na strane časopise... posuđivao sam ih.
S Korčule ste.
- Rodio sam se unutar stare kamene jezgre, pokraj zidina iz 13. stoljeća.
Pa je logičan pogled u nebo.
- Dvije sam stvari kao dijete gledao, po noći sam išao izvan zidina ili se penjao na staru kulu i gledao nebo, koristeći stari pomorski dalekozor koji sam kod kuće imao. Kao učenik sam počeo tražiti neke objekte uz pomoć zvjezdanih karata, prepoznavati zvijezde, zviježđa, svemirske maglice. Po danu sam gledao u planine, jer u blizini imamo atraktivan najviši vrh Pelješca Sv. Iliju ili Zmijsko brdo (Monte vipera), i on me zanimao, tu je počela moja ljubav prema planinama. Inače sam i planinar već više od 4 desetljeća.
Gdje sve?
- Volim svugdje planinariti, volim planine uz more, Učku, Velebit, Biokovo, Mosor, pa sve tamo do čuvene Snježnice iznad Konavala i granice s Crnom Gorom, Orjena, potom Gorski kotar, Zagorje, a posebno volim Alpe, Julijske, Kamniške, Karavanke...
Bili ste na Triglavu?
- Osam puta, ali to je puno premalo prema onome koliko sam želio. U Alpe volim ići u svako doba, i zimi, s derezama i cepinom, a i ljeti.
U Planetariju Tehničkog muzeja radili ste 43 godine.
- Od lani sam u mirovini. Čim navršite 65 godina, ne možete dalje raditi. A baš se osjećam u punoj formi za rad. Meni je ta edukacija ležala, a i to što praktički svaki dan moraš pratiti što se događa, usavršavati se.