Odbrojavanje za “veliki finale”, završetak misije Cassini oko Saturna, počelo je. Nakon 20 godina Cassini, jedna od najuspješnijih misija u povijesti svemirskih istraživanja, skončat će sutra u Saturnovoj atmosferi.
- Bila je to nevjerojatna misija. Cassini je nanovo ispisao udžbenike o Saturnu - rekla je dr. Linda Spilker iz NASA-ina Jet Propulsion Laboratoryja u Pasadeni, jedna od vodećih znanstvenica misije Cassini. Oko 3,3 milijarde dolara vrijedna NASA-ina letjelica Cassini lansirana je 1997. godine zajedno sa sondom Huygens, koja je bila djelo Europske svemirske agencije (ESA), a važan doprinos dala je i Talijanska svemirska agencija.
Pogled na prstenove
Misija je dobila ime po Francuzu Jeanu Dominiqueu Cassiniju (1625.-1712.), voditelju pariške zvjezdarnice koji je otkrio Saturnove mjesece te Nizozemcu Christianu Huygensu (1629.-1695.), koji je otkrio Saturnove prstene. Cilj misije je bio istražiti Saturn, drugi po veličini planet Sunčeva sustava, sastavljen od vodika i helija. Taj planetarni div zbog svojih je spektakularnih prstenova na glasu kao najljepši planet. Stoga je mnogo Cassinijeva vremena bilo posvećeno upravo istraživanju ikoničkog sustava Saturnovih prstena, koji okružuju divovski planet u sedam pojasa, označenih slovima od A do G.
Saturnovi prstenovi
U proteklih 13 godina u orbiti oko Saturna misija Cassini-Huygens snimila je gotovo 380.000 fotografija, dok je zahvaljujući spoznajama do kojih je došla objavljeno više od 3600 znanstvenih radova.
U proteklih 40-ak godina pokraj Saturna su proletjele misije Pioneer 11, Voyager 1 i Voyager 2. No, nijedna letjelica nije imala stalni “pogled” na Saturn kao Cassini koji je nakon sedam godina putovanja i tri milijarde pređenih kilometara, u ljeto 2004. godine stigao do Saturna. Na Badnjak iste godine sonda Huygens, opremljena sa šest instrumenata, odvojila se od Cassinija te uputila prema Titanu, jednom od 62 dosad identificirana Saturnova mjeseca.
Uzbudljiva otkrića
Nakon tri tjedna spuštanja, Huygens je došao na Titan, svemirsko tijelo planetarnih dimenzija izgrađeno od leda i stijena. U siječnju ove godine, dakle 12 godina nakon Huygensova spuštanja, NASA je objavila snimku toga događaja.
Sa svojom gustom atmosferom koja sadrži organske spojeve, Titan podsjeća na drevnu verziju Zemlje od prije nekoliko milijardi godina. Tijekom 20-dnevnog spuštanja na površinu Titana, Huygens je prikupljao uzorke Titanove guste, magličaste atmosfere.
- Cassini i Huygens pokazali su nam da je Titan nevjerojatan svijet s krajobrazom koji na više načina podsjeća na Zemljin - rekao je Alex Hayes sa Sveučilišta Cornell. I mnogi drugi Saturnovi mjeseci zaintrigirali su znanstvenike.
Mjeseci Titan (u pozadini) i Rea (ispred)
Primjerice, Hiperion koji izgleda poput spužve, ili Pan koji sliči na leteći raviol. No, nijedan od Saturnovih mjeseca nije za nas tako atraktivan kao Enkelad. Opremljen sa 12 sofisticiranih instrumenata, Cassini je na Enkeladu otkrio gejzire, a ispod njegove ledene površine tragove slanog oceana.
Život ispod ledenog pokrova?
Studija, koju su u časopisu Science objavili znanstvenici misije Cassini, pokazuje da na Enkeladu postoji kemijska energija koja može podržavati život. Ironično, Cassinijev uspjeh u potrazi za mogućim domom za izvanzemaljski život bio je presudan u NASA-inoj odluci da okonča misiju "uranjanjem" letjelice u Saturnovoj atmosferi. Naime, letjelici je gorivo bilo na izmaku pa znanstvenici nisu mogli dozvoliti da izgube kontrolu nad njom i da udari u Enkelad. Takav bi događaj mogao dovesti do zagađenja toga svemirskog tijela jer su u letjelici mogli preživjeti mikrobi sa Zemlje.
Gejziri na Enkeladu, koji su ukazali na postojanje oceana ispod površine
- Osjećam se kao da je kraj misije došao mnogo prije nego što sam očekivala. Posljednjeg dana osjetit ću mješavinu tuge i golemog ponosa zbog svega što je misija postigla - rekla je za National Geographic Linda Spilker, jedna od vodećih znanstvenica misije Cassini.
U petak, 15. rujna, Cassini će zapoćeti zadnju etapu svoje 20-godišnje misije - ulazak u gustu atmosferu Saturna, odakle će slati podatke na Zemlju do zadnjeg trenutka.
Zadnje 22 orbite Cassinija oko Saturna bile su izdužene elipse, u kojima je letjelica prolijetala kroz uski prostor između planeta i njegovih prstenova, te poslala vrijedne podatke koje će znanstvenici analizirati još mjesecima, možda i godinama.
Kronologija zadnjih trenutaka
Sutra oko 9:15 sati po našem vremenu, Cassini će početi odašiljati podatke u realnom vremenu, bez snimanja i naknadnog slanja. Bit će to njegova zadnji kontakt sa Zemljom. Što će dublje zadirati u atmosferu Saturna, slat će sve dragocjenije podatke.
Ilustracija: Cassini se priprema za posljednji prilaz Saturnu
Oko 12:30, Cassini će se nalaziti 1900 kilometara iznad oblaka u atmosferi Saturna, a jurit će brzinom od 123.000 kilometara na sat. Minutu kasnije, potisnici za manevriranje radit će punom snagom kako bi Cassinijevu radio-antenu držali precizno usmjerenu prema Zemlji. Atmosfera će već biti dovoljno gusta da će se letjelica početi zagrijavati usljed trenja.
Gubitak signala očekuje se oko 12:32 - na visini oko 1500 kilometara iznad oblaka, atmosfera će biti toliko gusta da Cassinijevi potisnici više neće moći održavati letjelicu stabilnom. Počet će se vrtjeti u atmosferi, a njezin odašiljač više neće biti usmjeren prema zemaljskim prijemnicima. Zadnjem signalu trebat će sat i pol da stigne do Zemlje.
NASA-ini inžinjeri proveli su računalnu simulaciju konačnog ulaska u Saturnovu atmosferu, kako bi mogli procijeniti kako će izgledati Cassinijevi posljednji trenuci. Letjelica će juriti kroz atmosferu četiri puta brže nego što su Apollo kapsule ulazile u atmosferu Zemlje. Kako Cassini nema nikakav toplinski štit, temperatura letjelice narast će do 100 puta u samo jednoj minuti.
Zbog nekontroliranog okretanja, letjelica će ući u 'siguran mod' rada, gdje će ugasiti sve znanstvene instrumente i pokušati pronaći Sunce, kako bi ponovno orijentirala svoju antenu prema Zemlji. No, visoka temperatura ubrzo će uništiti i njezino računalo.
Iznenađenje za kraj
Zlatne izolacijske deke oko Cassinija počet će gorjeti i raspasti se, a potom će se odlomiti i 3-metarska glavna antena, kao i 11-metarski magnetometar. Počet će se otkidati vanjski dijelovi letjelice, a strana okrenuta prema atmosferi počet će se topiti. U zadnjim trenucima, temperatura letjelice bit će viša od one na površini Sunca. Zbog zagrijavanja i širenja plinova u sad već gotovo praznim spremnicima s gorivom, vjerojatno će doći do eksplozije, nakon koje će svi preostali dijelići izgorjeti u višim slojevima atmosfere.
Letjelica će se rasuti na sastavne molekule, koje će se na kraju stopiti s plinovitom atmosferom Saturna.
U svojem zadnjem slanju podataka na Zemlju, znanstvenici se nadaju dobiti brojne ključne informacije koje nije bilo moguće dobiti prije ulaska u atmosferu - od mjerenja magnetskog polja, izravnog mjerenja sastava atmosfere, analize čestica prašine u atmosferi, do detaljne analize Saturnove ionosfere. Postoji i velika mogućnost da će neki od preostalih instrumenata otkriti nešto potpuno neočekivano.