Novo je istraživanje pokazalo da bi pseći geni mogli biti zaslužni za njihovu žudnju za pozornošću i želju za bliskošću s ljudima, prenosi Wired.
Studija koja se bavila ponašanjem biglova otkrila je pet gena u psima koji su utjecali na njihovu druželjubivost oko ljudi. Za potrebe studije proučavano je 190 biglova tijekom rješavanja nekoliko zadataka.
Jedan od gena, SEZ6L, 'povezan je s vremenom koje su psi provodili u blizini čovjeka, kao i s vremenom provdenim u direktnom fizičkom kontaktu'. Dva druga markera unutar gena ARVCF povezani su s željom za ljudskim kontaktom.
Istraživanje je provedeno na Sveučilištu Linköping u Švedskoj, a objavljeno je u časopisu Nature's Scientific Reports.
'Rezultati ovog istraživanja doprinose našem boljem razumijevanju genetske osnove komunikacije i društvenosti kod ljudi i pasa, proširuju naše shvaćanje procesa pripitomljavanja te bi nam potencijalno moglo pomoći u razumijevanju poremećaja u društvenom ponašanju kod ljudi', stoji u članku.
Psi su uzgojeni, držani i s njima se u istraživačkom centro rukovalo na standardiziran način. To je omogućilo odgajanje pasa u sličnim uvjetima što je nadalje omogućilo uspoređivanje njihovog ponašanja tijekom ispitivanja.
'Svaki je pas testiran jednom koristeći paradigmu nerješivog zadatka koji se sastojao od tri identična problema od kojih jedan nije bilo moguće riješiti', navode istraživači u članku. Psi su pokušavali pomaknuti poklopac od pleksiglasa s posude kako bi došli do slatkiša koji je se nalazio u posudi.
'Jedan od tri poklopaca bio je fiksiran te se nije mogao pomaknuti i on je činio nerješivi dio problema', nastavljaju istraživači. 'Većina je pasa u jednom trenutku potražila ljudsku pomoć pri rješavanju problema putem pogleda u oči čovjeka i kroz fizički dodir te blizinu.'
Dok su psi pokušali riješiti problem istraživači su bilježili traže li psi pomoć od ljudi. Genomi pasa su potom analizirani kako bi se vidjelo imaju li psi koji su tražili pomoć od ljudi sličnosti ili različitosti s onima za koje se smatralo da su manje željni interakcije s ljudima.
'Zanimljivo je da su četiri od pet gena koji su identificirani istraživanjem prethodno bili povezivani s poremećajima ponašanja kod ljudi. Ti geni stoga ostaju dobri kandidati za genetsko modificiranje odnosno eliminaciju ljudski stvorenog ponašanja kod pasa', piše u istraživanju.