VUKOVAR - Baš sam neki dan razmišljala o tome koji je moto moga rada u školi. Sjela sam i zapisala: U kušalicu ulijem znanje, volju i osmijeh. Tijekom sata prikupim učenička zrnca mladosti, želje i povjerenja. Dobro protresem i ponesem na sljedeći sat. Moja kušalica je sve veća, i sve punija. Ali mjesta još ima - kaže Lilijana Radobuljac, 41-godišnja profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru.

Iza nje je 17 godina rada u prosvjeti. Iako slovi kao vrlo stroga profesorica (u svakoj generaciji, kaže, ima najviše pet odlikaša iz hrvatskog), njezine satove učenici očekuju s nestrpljenjem.

- Naša vam je Lily super. Iz njezinih razreda odzvanja zdravi smijeh - napisali su na forumu njezini bivši učenici.

Ispisala se iz sindikata

U grad na Dunavu Lilijana Radobuljac došla je iz Vinkovaca i odmah zadobila povjerenje i srpskih i hrvatskih učenika. Čak je četvero njezinih učenika iz razreda na srpskome jeziku, sa sastavcima na hrvatskom, odnijelo pobjedu na županijskom Lidranu. Razgovarali smo u povodu svjetskog Dana učitelja.

- Ne volim kada se o učiteljima i profesorima govori samo kroz plaću. Zato sam se i ispisala iz sindikata. Od vremena kada se učiteljima nosio pijetao mnogo se promijenilo. Učitelj više nije najvažniji u selu i onaj tko je odlučio raditi taj posao mora znati da neće dobiti plaću akademika - kaže profesorica. - Mi dobijemo 20, 30 mladih ljudi koje treba oblikovati. To je i velika moć. Onaj tko uđe u razred mora znati da radi s djecom koja su, baš kao i mi, nekada neraspoložena, ljutita, pospana i gladna. Tko to ne može, neka se zahvali - kaže profesorica Radobuljac.

Često je pitaju što se u školi promijenilo u posljednjih 15 godina. - Malo toga. Jedina je razlika u tome što su djeca danas slobodnija u izrazu. Ne mislim pritom da su nepristojna, već imaju više izvora znanja, što je veliki plus - odgovara Radobuljac.

Nema darovanih ocjena

Učenicima na početku školske godine uvijek postavi pravila: poslije nje nitko ne može ući u razred, a prije nje izaći iz učionice. Uvijek je učenici moraju pozdraviti s dobar dan, dobro jutro i doviđenja. Nema ćao i bok. Nema ni darovanja ocjena. No, zato svi učenici imaju njezin broj mobitela.

- Uvijek ću stati u njihovu zaštitu. Na nastavničkom vijeću zezaju me da izgledam kao predstavnik učenika - smije se ta predana profesorica koja je prije 14 godina pobijedila rak. Ne misli da su prosvjetari malo cijenjeni u društvu. Ona, kaže, svuda s ponosom ističe da je profesorica.