ZAGREB - Hrvatski štediše Ljubljanske banke moći će pred slovenskim sudovima ponovno pokušati vratiti svoje ušteđevine, odlučio je slovenski Ustavni sud. No, za sada nije jasno omogućava li odluka Ustavnog suda nastavak samo onih postupaka koji se već vode pred sudovima u Sloveniji, ili se time otvara mogućnost za nove tužbe.
Sada je sve na sudovima
- Iz odluke nije jasno hoće li se to odnositi samo za zastale slučajeve u Sloveniji ili se odlukom Ustavnog suda otvara mogućnost za nove postupke - upozorava Štefica Stažnik, zastupnica hrvatske Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Upućeni tumače kako je sada zapravo sve na lokalnim sudovima u Sloveniji i tome kako će oni tumačiti odluku Ustavnog suda te da je nezahvalno tumačiti krajnje posljedice.
Zanimljivo, iako je slovenski sud donio odluku još u prosincu, hrvatske vlasti o tome nisu izvijestile domaću javnost. Nije poznato ni koliko zapravo ima tužbi hrvatskih građana u Sloveniji. Prema nekim podacima, samo pred nadležnim sudom u Ljubljani ih je stotinjak, od čega je pet presuda prije “zaleđivanja” bilo pred izvšenjem. No, nije jasno koga su naše štediše tužile u Sloveniji - je li to “stara” ili Nova Ljubljanska banka te hoće li se uopće moći na kraju naplatiti, upozoravaju upućeni.
Ustavni je sud odlučivao o tužbi dvojice hrvatskih državljana, Andra i Alana Perića, te kao neustavan ukinuo članak 23. Zakona o fondu Republike Slovenije za nasljedstvo i visokom predstavniku Republike Slovenije za nasljedstvo, kojim su prekinuti ili obustavljeni svi postupci pred slovenskim sudovima koji se tiču deviznih štednih uloga u poslovnim bankama ili njihovim podružnicama, u bilo kojoj državi nasljednici bivše SFR Jugoslavije.
Pravo na sudsku zaštitu
Prema Ustavnom sudu, štedišama je dosad bilo uskraćeno pravo na sudsku zaštitu jer je rješenje njihova problema prebačeno na buduće, neodređeno vrijeme.
“Pravo da se u razumnom vremenu sudskom zaštitom ostvare vlastita prava jedan je od ključnih uvjeta za učinkovito ispunjavanje svih drugih ljudskih prava”, smatra Ustavni sud.
Sporni je članak, naime, određivao da će se sudski postupci nastaviti nakon što nasljednice SFRJ sklope sporazum o sukcesiji, a Ustavni sud upozorava da se taj sporazum još niti ne nazire. Slovenija je zabranu prvi put uvela 1997., a u 13 se godina nesigurnost glede ovih sudskih postupaka nije smanjila, nego povećala, smatra Ustavni sud.
Sud je redom odbacio i argumente slovenskog Državnog zbora i Vlade o tome da je zabrana bila u službi zaštite javnog interesa. Primjerice, tvrdili su da bi nastavak postupaka imao “negativan utjecaj na stabilnost slovenskog bankovnog sustava”.
Sud se tim tvrdnjama nije ni bavio, “budući da ni jedan cilj ne može opravdati posezanje u pravo na sudsku zaštitu”.
Države nasljednice
Odbačene su i tvrdnje da bi nastavak prekinutih suđenja prije sklapanja sporazuma između nasljednica Jugoslavije prejudicirao rješenje i time prekršio slovenski Zakon o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima nasljedstva. No, sud je upozorio da upravo u tom sporazumu stoji kako su stranke dužne hitno riješiti problem banaka, pri čemu moraju posebice voditi računa o interesu pojedinaca.
Uz to, Sud je u sporazumu iščitao težnju prema lakšem pristupu pojedinaca sudovima jer u članku 8 stoji da države nasljednice moraju osigurati državljanima drugih država nasljednica pristup sudovima u svakoj od tih zemalja. Odluka Ustavnog suda, međutim, ne znači da će niži sudovi morati presuditi u korist hrvatskih štediša, nego samo da će se ti postupci voditi.
130.000 hrvatskih štediša, 150 milijuna eura s kamatama
Hrvatske štediše već gotovo dva desetljeća pokušavaju doći do svoje devizne ušteđevine koju su pohranili u hrvatskim filijalama Ljubljanske banke. Procjenjuje se da je time oštećeno oko 130.000 hrvatskih građana. Njihova potraživanja procijenjuju se na 150 milijuna eura s kamatama. Neriješeno pitanje stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci opterećuje političke odnose između Hrvatske i Slovenije.
Istodobno, dio oštećenih štediša obraćao se međunarodnim pravnim institucijama. Najpoznatiji je slučaj troje hrvatskih štediša koji su zatražili zaštitu pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. No, nakon deset godina sud u Strabourgu, odbacio je njihove tužbe 2008. , ustvrdivši da se obeštećenje treba riješiti dogovorom između država, slijednica bivše Jugoslavije. Drugim riječima, Sud se tada bavio procedurom, ali ne i suštinom spora.
