Ljudi, opustite se, to je samo igra

Iskazivanje neprijateljstva i nesnošljivosti između dvije europske zemlje i naroda uoči Europskoga nogometnog prvenstva otišlo je toliko daleko da se u pomirivanje morao uključiti i sam Sveti Otac. Na našu sreću, u tome nisu sudjelovali Hrvati, nego jedan još katoličkiji narod - Poljaci. Poljski tabloid Super Express prošli je tjedan izašao s nečuevno krvožednom naslovnicom. Na fotomontaži prikazan je selektor poljske nogometne reprezentacije kako u rukama drži dvije odsječene glave: u desnoj onu Michaela Ballacka, kapetana, a u lijevoj Joachima Loewa, trenera njemačke nogometne vrste.

Grafičari poljskog lista doista su si dali truda u krvavim detaljima toliko da glave njemačkih sportaša ne izgledaju kao da su odsječene, nego doslovno otrgnute s njihovih tijela. A urednik se iskazao naslovom: “Daj nam njihove glave!”.

Ta se poruka nije nimalo svidjela čovjeku kojem je upućena, treneru poljskih nogometaša koji uopće nije Poljak, nego Nizozemac. On je iz poljskog kampa u austrijskom Bad Waltersdorfu odgovorio: “To je djelo opakih, prljavih i bolesnih ljudi” i pozvao sve nogometoljupce da ne zaborave kako je, na kraju krajeva, ipak samo riječ o igri.

O tom najvećem skandalu uoči Eura 2008. progovorio je i sam Benedikt XVI. Papa Nijemac poručio je kroz usta Krzysztofa Pelczara, svećenika Poljaka, glavnog dušobrižnika Europskoga nogometnog prvenstva (i to postoji!) da će Božju pomoć zazivati podjednako na obje reprezentacije. To više što je njegov prethodnik Ivan Pavao II. bio Poljak koji je, uz to, volio nogomet, čime se hvali i njegov nasljednik.

Utakmice nisu mise, pivo nije pričest, a nogomet još strože nego državu treba odvojiti od crkve

No gnjev je posijan, a prvi su ga požnjeli oni njemački navijači prekjučer pohapšeni u Klagenfurtu zbog izazivanja nereda. Hvala Bogu da ni to „časno“ mjesto prvih Euro lisica na rukama nisu pokupili Hrvati, čije je subotnje podgrijavanje atmosfere po Beču uoči utakmice s Austrijom ostalo u granicama zakona. Nadam se da je tako ostalo i sinoć. Normalnom čovjeku i navijaču najbolje je smijati se ovoj poljsko-njemačkoj kavgi i samo u šali postaviti papi Benediktu XVI. pitanje zašto je izabrao dvije strane i hoće li kršćanski pomirljivu poruku i svoj apostolski blagoslov upućivati prije svake utakmice natjecateljske skupine B? Isto tako kao ništa drugo nego prenapuhani pivopijski marketing treba promatrati televizijsku reklamu koja se obraća ni manje ni više nego samom Bogu zazivom “Oče, blagoslovi sinove svoje”. Nadam se da nijedan hrvatski nogometaš koji je sudjelovao u snimanju tog pivskog psalma ni na trenutak nije ozbiljno pomislio da je Sin Božji samo zbog dresa koji nosi, a ne zbog toga što su svi ljudi djeca Božja. U protivnom, ako Bilić računa na Božju pomoć, loše nam se piše na terenu. Sve kad bi se tako izravno i upletao u zemaljske stvari, Bog bi i ovih dana imao mnogo važnijih poslova, od spašavanja onih tri tisuće rudara na koje se preksinoć urušio rudnik u Ukrajini, do svakoga gladnog nesretnika i beskućnika koji se nogometnim pobjedama neće ni nahraniti niti pokriti.

Stvarno, ljudi, opustite se i ako volite nogomet, uživajte u igri, slavite i tugujte, ali kao normalna ljudska bića, a ne budale s loptama na mjestu glava. Treba se čuvati pretjerivanja kojem nije baš da i mi Hrvati nismo skloni. Nismo u ratu pa da lojalnost nacionalnih manjina državi u kojoj žive mjerimo navijanjem za nogometaše. Pronađite na internetu tu skandaloznu poljsku naslovnicu i ozbiljno se upitajte za svoje mentalno zdravlje ako vam se i na trenutak išta na njoj svidi. Nama su, nažalost, još u preživom sjećanju stvarne slike mrtvih glava i izmasakriranih tijela da bi oko nogometnih terena prizivali krvoprolića. Samo praznoglava balavčad i odrasli kreteni koji nikada nisu primirisali u ledene mrtvačnice i zavirili u iskopane masovne grobnice, ili nisu bili u stanju iz svega toga izvući pouku, mogu u svoje navijanje ugraditi uzvik “Ubij, ubij!” - ma tko god bio predmet njihove mržnje. Nogometne utakmice nisu mise, pivo nije pričest, a nogomet još strože nego državu treba odvojiti od crkve. Također, nacinalni ponos kojem je pogonsko gorivo samo alkohol ili, još gore, mržnja, nema nikakve veze ni s ponosom ni sa slavom. Život nije stao niti su svakodnevni problemi nestali, ali igra je oduvijek i služila zaboravu na koji svaki čovjek, pa i cijeli narod, katkad ima pravo. Opustite se i uživajte. Odoh i ja, utakmica samo što nije počela.

Branimir Pofuk