Premda, svi će oni, izluđeni kakav sam i sam, posljednja zbivanja prevoditi u neku vrstu religijskih formula, u koje, sigurno ste to primijetili, nužno zalazi svaka ozbiljnija teorija zavjere, što se rađa uslijed nekih nenormalnih ili nepredviđenih okolnosti, pa će se tako, jedan za drugim, upitati: koliko smo svi mi odgovorni za ovo što nam se zadnjih dana događa? Na tom pitanju moji će se susjedi konačno razići. Dok će se jedni, u tipično katoličkoj flagelantskoj maniri, busati u prsa i pozivati na grijehe naše malene hrvatske zajednice, tvrdeći kako bi stvari drukčije stajale da smo svi skupa bili oprezniji, mudriji te - na kraju krajeva - i bolji ljudi, drugi će, manje larmoajantno, ustvrditi kako su za sve, ipak, krivi Amerika i Europa, a da smo mi tako maleni da nipošto ne možemo imati utjecaj na lokalne posljedice svjetskih fenomena. Ovo što se zadnjih dana događalo u Hrvatskoj, pogotovu u njezinim kontinentalnim dijelovima, ipak je, složit ćemo se, lokalna posljedica globalnog zatopljenja.
| Ako nas vrijeme guši, trebamo posjetiti kardiologa, a ne kovati teorije zavjere financirati velike projekte koji puno koštaju, a malo ljudi zapošljavaju |
O razlozima zašto su zadnjih dana tropske kišurine oplakivale Hrvatsku, mi naravno ne znamo ništa, kao što ne znaju ni profesionalni kišolozi, angažirani znanstvenici i medijski sljedbenici Kerumova savjetnika Radmana. Istina, meteorolozi, oni s kraja televizijskog dnevnika, povremeno nam stidljivo i snebljivo saopće kako je ovakvih vremenskih prilika bilo i ranijih godina, desetljeća i stoljeća, ali takvo objašnjenje ljudima naprosto ne odgovara. Ako nas ovo vrijeme guši, ne može nikako biti da smo stari ili da smo zreli za ekage i temeljite kardiovaskularne pretrage, nego mora da je u pitanju globalno zatopljenje. Također, ako je Sanader dao sve te ostavke, a zatim održao govor koji… hm, nije baš nalik ni na njega kao premijera, a ni na bilo kojeg premijera koji je prije tri dana dao ostavku, tada objašnjenje mora biti barem jednako zakučasto, zavjereničko i specijalističko kao teorija o globalnom zatopljenju.
O vremenu me, to je jasno, nitko pametan ne pita. O tome ne znam ništa, ili gotovo ništa, pa sa svijetom s tržnice mogu razgovarati na ravnoj nozi. Za Sanadera me, međutim, pitaju, jer misle da o tome nešto znam. Kada kažem da nemam pojma, tada me još više cijene, jer misle da su moja saznanja, veze i kontakti tako ozbiljni i temeljiti, da im ne smijem ni reći o čemu se tu zapravo radi i zašto je Sanader ustvari otišao, jer bismo tada, kad bih im to otkrio, svi zajedno mogli izgubiti glavu. Kada kažem da nemam pojma zašto je Sanader otišao, nitko mi ne vjeruje, jer je to nešto o čemu, kao i o globalnom zatopljenju, svi nešto znaju i svi imaju nekakvog pojma. Od ljudi na tržnici, do novinskih analitičara, komentatora i sveučilišnih profesora, te raznih prevaranata poput samoproglašenih stručnjaka za pablik rilejšn, vlasnika agencija za odnose s javnošću, baba gatara što pogađaju iz fildžana, dlana i govora tijela, svi o Sanaderovom odlasku i postpremijerskom ponašanju imaju svoje mišljenje, ali i pouzdane informacije, ekspertize, anamneze i dijagnoze. O tome se, dakle, ne može ništa ne znati, jer je nemoguće ne znati baš ništa o nečemu što je dio kolektivno prihvaćenih teorija zavjere. To je kao da ne znate zašto pada kiša. Zašto? Pa zbog globalnog zatopljenja.
Miljenko Jergović
