ZAGREB - Na Plesu je u utorak ujutro prštalo od emocija. Dejan Lovren pohitao je ususret Lyonu, Ligi prvaka i novom izazovu u karijeri. Damir Vrbanović uputio se na istu lokaciju, ali direktor “modrih” otišao je po Dinamove milijune. Treći čovjek bio je Marijo Mamić. Sin izvršnog dopredsjednika zastupao je intrese Lovrena.
- Spavao sam ko’ beba - otkrio je Lovren prije nego što je krenuo put zrakoplova koji ga je preko Münchena odveo do mjesta na kojem će naplatiti silni nogometni talent. Nije nas prevario. U njemu je vjerojatno gorjelo. O novoj destinaciji se potanko upoznao preko interneta.
- Dobar klub, lijep grad, odlična hrana. I pun stadion.
Poprilično dobri argumenti. Pogotovo onaj posljednji. U Francuskoj ga u srijedu čeka liječnički pregled nakon kojeg se nakratko vraća u Zagreb. O konkurenciji nije htio previše.
- Ima je svugdje. Imao sam je i u Dinamu. Možda su u maloj prednosti jer su u formi, ali svjestan sam da moram podići fizičku spremu - završio je Lovren kojem je pogled nestrpljivo bježao u pravcu izlaznih vrata. Prije odlaska izgrlio se s ocem koji je u pratnji prijatelja ispratio sina na najvažniji let u karijeri. Bilo je i suza u očima čovjeka koji je pucao od ponosa.
- Teško mi je, ali valjda je normalno da se tako osjećam - kao da je tražio razumijevanje za izljev emocija Saša Lovren, priznavši da mu je u tim trenucima kroz misli prolazila cijela Dejanova karijera.
- Sjećam se Karlovca i Münchena. I gotovo svakog detalja u ovih deset godina koji smo zajedno prošli u tom razdoblju.
Otac je također “bio na iglama” u posljednjih sedam dana, kada se u Maksimirskoj 128 odlučivalo o nogometnoj sudbini braniča Dinama. Raspletom je više nego zadovoljan.
- Kako ne bih bio. Lyon je velik klub. Vrh. Vratio mu se silan trud koji je uložio. S kamatama.
Rastali su se s poljupcima. Saša Lovren zagrlio je sina i šapnuo mu nešto u uho.
- Savjet.
O čemu je riječ otkrio je par trenutaka poslije.
- Rekao sam mu da sluša trenera, radi i da ostane normalan. Čvrsto na zemlji.
Ostatka obitelji, kao i djevojke Anite, nije bilo na ispraćaju.
- Ostali su kod kuće. Svi su uzbuđeni.
Lovren senior ograničio se na Pleso. Nije htio put Gerlanda.
- Što ću im ja sada tamo. Doći ću na njegov debi.
Odlazak reprezentativca ne znači da loza Lovrenovih zauvijek nestaje iz Maksimira.
- Imam ja tamo još jednog malog.
“Malom” je ime Davor, ima 11 godina i igra u omladinskoj školi. Za razliku od starijeg brata, koji se dobro snalazi na desnoj strani, Davor ordinira po lijevoj.
- Kažu da je po talentu jači od brata.
Ako ne lažu, onda imaju razloga za veselje. I Lovrenovi i Mamići. Sve ostaje u obitelji...
