Da je stotinu hiljada puta čujem, a nisam je dosad mnogo manje puta čuo, “Lake Charles” Lucinde Williams opet bi me slomila. To mi je vjerojatno najljepša pjesma svih vremena, najdirljiviji oproštaj s nekim tko je umro, pet minuta glazbene magije koja me potrese strašnije nego ijedna knjiga koju sam pročitao ili film koji sam pogledao. “Lake Charles” je bio trenutak u kojemu sam shvatio da vladam inferiornim talentom, da nijedna riječ ili slika nema osjećajnu snagu glazbe. Koliko se god drugi trudili, trenirali i trčali, violina opet prva stigne do ljudskog srca.
Williams pjeva o smrti nekadašnjeg dečka, ali sasvim neobično, da imenicu smrt ili glagol umirati baš nijednom ne spomene. Spominje se pizdarija, njegova žutog automobila, njegove muzike u kasetofonu i smiješne navike da ljudima govori kako je iz Lake Charlesa u Louisiani, premda je Teksašanin iz Nachadochesa, nedaleko od granice s Meksikom. Sve se tako šašavo i sentimentalno pripovijeda da se pravo začudiš kad se u refrenu pojavi anđeo koji umirućeg grli i šapće mu na uho da otjera strah u njegovim dugim, posljednjim časovima. Ipak, čak se i tada Williams čini suzdržanom. Njezin hrapavi alt sasvim je ravnodušan.
Naravno, upravo je u tome njezino čudesno, zasljepljujuće pjesničko i muzičko umijeće.
Glup je običaj kada čovjek umre, primijetili ste možda, da njegovi najbliži imaju potrebu govoriti o sebi. Gotovo sve priče o onima što su umrli su iz narcisoidnog prvog lica onoga koji priča, tema nije sama smrt nego njezina posljedica, bol ožalošćenog. Novinske osmrtnice kazuju malo ili ništa o pokojniku, njihova je zadaća pokazati gubitak u srcima preživjelih. Lucinda Williams svoju tugu ne spominje, nema u pjesmi nijednog stiha da je u prvom licu. Njezin se spori blues lijeno kotrlja na gitarama i okonča dražesnim solom na harmonici i tek u zadnjem stihu, kada pjevačica kaže: “Što god ljudi govorili, tvoja duša je u Lake Charlesu”, vi shvatite kakav se teški, mračni bezdan rastvorio u njezinim grudima. Stotinu hiljada puta ja ću na ovome mjestu pokriti lice dlanovima.
