ZAGREB - Lukoil je kupnjom crpki Europa Mila u Hrvatsku ušao po istom receptu kao i u većinu drugih zemalja istočne i srednje Europe. U Bugarskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Srbiji potom je ruski div kupio rafinerije. Iz takve taktike moglo bi se zaključiti da je Lukoilova glavna meta u Hrvatskoj prije svega 25 posto državnog vlasništva u Ini te preostale dionice koje se mogu kupiti od malih dioničara. Naime, prema zakonu o privatizaciji Ine, preostalih 25 posto vlasništva država mora prodati do ulaska Hrvatske u EU.

Lukoil je već dva puta bezuspješno pokušao ući u Hrvatsku. Prvo im Čermak nije prodao Tifon, a potom su vlasnici riječkog Europetrola izabrali slovenski Petrol, a ne rusku tvrtku za kupca. Stoga su Rusi za ulazak u Hrvatsku iskoristili kupnju Europa Mila koja ima samo devet crpki, ali i streteški važno skladište u Vukovaru s mogućnošću željezničkog i riječnog ukrcaja. Upravo je posljednje bitno jer Lukoilu omogućuje dovoz vlastitih proizvoda iz rumunjskih i bugarskih rafinerija i oskrbljivanje crpki njima.

Južni potok Štern, Gregurić i Žužul lobiraju za prolazak plinovoda kroz Hrvatsku

U luci Ploče Lukoil ima mogućnost koristiti pravo Republike Srpske za skladištenje proizvoda, a spreman je ondje graditi skladište od 200 milijuna prostornih metara. Dakle, nakon čvrstog pozicioniranja, Lukoil bi mogao krenuti na rafinerije u vlasništvu Ine i Mola, a to može učiniti kupnjom vlasništva hrvatske kompanije od države ili od samog Mola.

Bitka Lukoila za Inu nije mogla doći u gorem trenutku za Mol i Inu. Mol je odavno ogorčen na hrvatsku Vladu jer ne dopušta tržišno određivanje cijena derivata, zbog čega Ina ostvaruje višemilijunske gubitke. No, to namjeravaju kompenzirati u trenutku predavanja ponude za kupnju preostalog državnog vlasništva i ponuditi znatno nižu cijenu. Protivnici takve politike Mola u Vladi i Ini smatraju kako se Molu sada nikako ne smije prodati 25-postotni udjel jer bi on bio daleko ispod tržišne cijene. U Vladi su na Mol ljuti i zbog činjenice da je dugo zavlačio s pristankom na ulazak Ine u projekt LNG, te zbog navodno snažnog lobiranja da Gazpromov plinovod Južni potok iz Mađarske ode u Sloveniju bez gradnje strateški važnog ogranka preko Hrvatske.

Tim ogrankom ruskim bi se plinom opskrbljivala Slovenija i Italija te Hrvatska koja bi ostvarila visoke prihode od transportnih taksi. Hrvatska je sada izvan Gazpromovih planova zbog nepostojanja vlastite strateške energetske politike. Naime, prije otprilike dvije godine Hrvatska je bila čvrsto ucrtana kao dio Južnog potoka. Plinovod je iz Srbije trebao ući u Hrvatsku i nastaviti dalje u Sloveniju. Za posjeta Zagrebu Vladimir Putin je to želio dogovoriti sa Sanaderom, no on se zbog pregovora s EU i NATO-om priklonio projektu NABUCO iza kojeg stoje EU i SAD.

Rusi su se razbjesnjeli i korigirali planove, pa će Južni potok prolaziti kroz šest zemalja članica EU, dok NABUCO nije ni blizu realizacije. Ipak, zahvaljujući odbijanju Srbije da do novog saziva Skupštine ratificira energetski sporazum s Rusijom, postoje šanse da jedan krak plinovoda ipak iz Mađarske prođe kroz Hrvatsku. O tome navodno razmišljaju i u Gazpromu za što, prema našim informacijama, među ostalim kod Rusa lobiraju Davor Štern, Franjo Gregurić i Miomir Žužul.

  Moguća suradnja s Molom Na čelo Lukoil Croatije dolazi Nikolaj Ivčikov koji je posao za tvrtku već obavio u Bugarskoj U cijelom naftno-plinskom ruskom osvajanju ove regije dolazak Lukoila u Hrvatsku baš u ovom trenutku nije nimalo slučajan, kao ni postavljanje Nikolaja Ivčikova za direktora tvrtke Lukoil Croatia.  On je u Zagreb stigao iz Sofije, gdje je očito uspješno obavio pozicioniranje Lukoila u Bugarskoj.  Otprije je poznato da je Ivčikov Lukoilov čovjek za suradnju s Molom, što je vjerojatno još jedan od razloga njegova postavljanja u Zagreb. Inače, Mol i Lukoil u Mađarskoj odlično surađuju. Lukoil svojim proizvodima opskrbljuje Mol te ne bi bilo neočekivano da se Mol i Lukoil džentlmenski dogovore o Ini i podjeli suvlasništva ili čak da im Mol proda svoje vlasništvo. Ako se to dogodi, Ivčikov bi uvelike preslikao scenarij osvajanja bugarskog tržišta na Hrvatsku. U tom slučaju Lukoil bi u ovoj regiji imao dvije rafinerije u Hrvatskoj i jednu u BiH te više stotina crpki u obje zemlje. Ne treba zaboraviti ni dio Janafova naftovoda koji pripada rafineriji u Bosanskom Brodu, a koji dobiva na važnosti mogućom realizacijom naftovoda PEOP.

Krešimir Žabec