Kad se kršćani u određenim novim prilikama teško snalaze, čuju se glasovi o ukazanjima Isusove majke Marije. Kad je jedva moguće odolijevati napadima na Crkvu i snalaziti se u uvijek novim zabunama - Marija se bez raspre s neprijateljima jednostavno javlja kao majka koja dolazi pomoći. To se je posebno dogodilo u Lourdesu godine 1858. u Južnoj Francuskoj.
Pastirica Bernardica Soubirous jednoga je dana na paši ugledala gospođu u bijelom. U razgovoru je Gospođa zaželjela da se tu sagradi crkva i tu je pred očima djevojčice naglo provrlo vrelo koje i danas vrije i gdje se kupaju hodočasnici.Crkvena vlast je nakon više godina dopustila da se vjernici ondje okupljaju u molitvi. To je najveće lurdsko čudo - više od pet milijuna hodočasnika godišnje iz svih dijelova svijeta.
Stalno se događaju i pojedinačna čudesna ozdravljenja, ali veće je čudo mnoštvo koje ne traži čudesa nego svjedoči vjeru molitvom. To snažno svjedočenje vjere svih slojeva pravi je Marijin odgovor navali velikih idejnih i političkih zabluda koje potresaju svijet i Crkvu. U Lourdesu se ništa ne dokazuje, nego se vjera pokazuje i Božji darovi primaju. Majka s neprijateljem ne raspravlja, nego djecu okuplja, tješi i hrabri.
Nakon Lourdesa Gospa se je 1917. javila u Fatimi u Portugalu. Bilo je to pred kraj rata i početak velike Oktobarske revolucije - kojoj je Gospa već onda najavila propast. I u naše se doba čuju slična Gospina ohrabrenja. Mnoštva se tako okupljaju i u Međugorju u Hercegovini. Tu se je - u jeku rata - Marija nazvala Kraljicom Mira. I umjesto raspre je li se Gospa doista javila sve je očitije da ljudi koji se ondje okupljaju postaju čovječniji, mirotvorci usred meteža.
