DJEČJI ZLOČIN I KAZNA

Mali monstrumi proizvod su nesređene obitelji i lošega socijalnoga statusa

  • AP

Objavljeno: 24.01.2010

‘Edlington boys’, kako su mediji prozvali dva brata u dobi od 10 i 11 godina koji su brutalno pretukli svoje vršnjake i ostavili ih da umru, dobili su pet godina zatvora i potaknuli veliku raspravu o tome kako sankcionirati teške zločine koje počine djeca

Dvojica maloljetnih huligana iz engleskog Edlingtona na nedavnom su suđenju priznala krivnju za mučenje, seksualno ponižavanje i pokušaj ubojstva dvojice dječaka od devet i 11 godina, za što im je sud dodijelio pet godina zatvora, a kaznu će služiti u jednoj od 10 sigurnih kuća za djecu, to jest dječjih zatvora u Britaniji. U medijima se može često pročitati ili čuti da je ta kazna preblaga.

Strava u šikari

I dok Britaniju potresa nečuven sadistički čin maloljetnika, 41-godišnji policijski narednik Richard Vernon, koji je u travnju prošle godine prvi pronašao pretučenog dječaka blizu sela Edlington, prisjeća se detalja.

- Malac je, u običnoj majici kratkih rukava, potpuno obliven krvlju, ležao na nasipu pokraj rijeke, licem okrenutim prema zemlji. Lice mu se nije moglo vidjeti, teško je disao, kao da će svakog časa izdahnuti. Pokušao sam ga zadržati budnim, ponavljao sam mu ‘drži se, drži se’ i svako malo bih ga štipnuo za uho da ga održim u svjesnom stanju. Plakao sam, žestoko, nije me sram to priznati. Imam djecu, ne bih mogao ni zamisliti da im se nešto slično dogodi - ponavljao je, vidljivo potresen, narednik Vernon, ističući da tijekom 22 godine staža takvo što još nije vidio.

Dok su pretučenog dječaka helikopterom prevozili u bolnicu, narednik Vernon, njegov tim, i stanovnici sela dali su se u potragu koja je na kraju otkrila: stravičan su napad počinila braća, dječaci od kojih je jedan tada imao 10, a drugi 11 godina, a koji su se skrili u obližnjoj šikari.

Zapalili mu kapke i uši

Podsjetimo, dječaci žrtve (9 i 11 godina) tog su kobnog subotnjeg prijepodneva uzeli svoje BMX bicikle i odlučili se provozati uz rijeku ni ne sluteći da će uskoro postati žrtve nasilnih vršnjaka. Nasilnici su ih zaskočili te ih sat i pol brutalno mučili dok jadni klinci zamalo nisu umrli. Prvo su ih tjerali da jedu koprive i zemlju, zatim su ih rezali staklom, bacali na njih cigle i teško kamenje, izranjavali ih štapom, a potom su im u rane gasili zapaljene cigarete. Na kraju su ih natjerali da spolno opće. Mlađem dječaku su čak zapalili uši i očne kapke, a starijem zavezali omču oko vrata i o glavu razbili odbačeni keramički umivaonik. Iznemogle, pretučene dječake mahnita braća prestala su mučiti samo zato što su ih počele boljeti ruke, prenose britanski mediji. Devetogodišnji dječak pronađen je kako sav krvav i izubijan tetura ulicom, uočila ga je jedna starija gospođa. Starijeg je pronašao spomenuti policijski narednik kako leži bez svijesti na nasipu.

Obitelj iz pakla

Edlington je malo, nekada rudarsko mjesto u južnom Yorkshireu čiji su se stanovnici godinama ponosili činjenicom da se njihova djeca slobodno mogu igrati na ulici, prenose mediji s Otoka. Međutim, u proljeće prošle godine šok i nevjerica potresli su dotad mirno mjestašce. Sveopće je zgražanje kulminiralo kada je istragom otkriveno da su dječake pretukli njihovi vršnjaci. Stanovnici sela nisu se libili priznati da njihova mala zajednica ima svoje probleme ipak, načelnica mjesta Georgiana Mullis u travnju prošle godine izjavila je da “ih ništa nije moglo pripremiti na onakav šok”.

Vikar tamošnje crkve Jeffrey Stokoe kazao je da su ljudi toliko bili bijesni “te su pravdu htjeli uzeti u svoje ruke”.

- Sve su obitelji zatvorile svoju djecu u kuću i prva njihova je prva reakcija bila ‘objesimo huligane’. Na sreću, nekolicina je bila hladne glave i zaključila da pravni sustav mora odlučiti što učiniti s maloljetnim nasilnicima.

Stanovnike sela dodatno je, kaže, uzrujalo to što im nitko nije rekao da u njihovu sredinu dolaze dva problematična dječaka pa su svoj gnjev mještani usmjerili prema općinskom vijeću. Tek mjesec dana prije nemilog događaja došli živjeti u spomenuto selo. U ih je jedna tamošnja obitelj nakon što je njihova prava majka nazvala lokalni Centar za obiteljska pitanja plačući i žaleći se da s njima ne može izaći na kraj. Naime, kako tvrde ogorčeni stanovnici Edlingtona, “dječaci nisu odgojeni u njihovoj sredini, oni su ‘proizvod’ nesređene obitelji i sustava socijalne skrbi i nečuveno je da su njihova djeca zbog toga u životnoj opasnosti”.

Na vidjelo isplivale pojedinosti iz života maloljetnih nasilnika. Otac im je bio nasilni alkoholičar koji ih je tukao palicama za golf. Uživao je tjerajući ih da se međusobno tuku. Pokazivao im je sadističke filmove u kojima djecu režu pilom, a majka im je poslije davala marihuanu da ih smiri. Otac je tukao i majku, dakako. Maloljetnim manijacima ovo nije prvi nasilni slučaj, otkrilo se tijekom suđenja. Oba dječaka huligana već su napravila nekoliko sličnih, jezivih napada na svoje vršnjake, a sutkinja je zaključila da su “odrastali u zatrovanoj obiteljskoj sredini, u kojoj su vladali agresija, nasilje i kaos”. Procjenjuje se da je u Britaniji oko 150 takve nasilne djece.

Djeca s dosjeom u Hrvatskoj

Kada su u pitanju monstruozni zločini, u Hrvatskoj je ipak zabilježen manji broj djece kriminalaca. U stupcima crne kronike, kao počinitelji kaznenih djela, djeca u dobi do 14 godina najčešće završavaju zbog krađa.

Koliko djeca znaju biti okrutna, pokazao je i slučaj 13-godišnjeg Ivana Buljana iz Bjelovara koji je prošlog tjedna preplavio medije. Nesretnog dječaka njegovi su vršnjaci iz razreda mjesecima maltretirali, tukli i ponižavali zato što je njegova obitelj slabijeg imovinskog stanja, a nakon svega snimku zlostavljanja stavili su na internet.

No, djeca ubojice kod nas su ipak rijetkost. Jedan od takvih zastrašujućih zločina dogodio se u rujnu 1992. godine, kada je 13-dječak hladnokrvno ubio taksista. Za taj zločin nije odgovarao jer je bio dijete, ali “karijeru” kriminalca koju je počeo još kao 10-godišnjak nastavio je i nakon ubojstva te je počinio više od 500 kaznenih djela.

Po nevjerojatnom broju krađa automobila i provalama kao dijete postao je poznat i Nazif Gljiva. Danas 26-godišnjak, u međuvremenu je završio u zatvorskoj psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je u rujnu prošle godine komadom stakla pokušao ubiti drugog pacijenta.

Šokantno ubojstvo 1998. godine, kada su dvije djevojke u dobi od 15 i 16 godina ubile taksista ispred pizzerije Millenium u Sesvetama, zaprepastilo je hrvatsku javnost. Života su ga lišile hicem u potiljak iz revolvera. Jedna od njih bila je ovisnica, dok je druga povremeno uzimala droge.

Štićenici Odgojnog doma Mali Lošinj 2004. godine pretukli su, izrezali nožem i opušcima cigarete na leđima ispisali “druker” tada 15-godišnjeg Marija Gluhakovića, koji je također boravio u domu. U zvjerskom činu sudjelovala su trojica maloljetnika i jedan punoljetni štićenik doma. Mila Batinica

Nama, na sreću, još ne trebaju maloljetnički zatvori

Hrvatska nema zatvore za maloljetne prijestupnike, posebno ne za djecu prijestupnike do 14. godine života. Ono što je naš sustav organizirao su takozvane male skupine u kojima završavaju dječaci do 14. godine ako su u svojim sredinama, dakle, u svojoj obitelji, gradu ili školi, počinili neko kazneno djelo ili im je evidentiran određeni poremećaj u ponašanju. “Male skupine” postoje u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Zadru.

- Ti dječaci nam dolaze prema odlukama Centra za socijalnu skrb, uglavnom je riječ o djeci koja imaju probleme u ponašanju, ne funkcioniraju u školi, ne funkcioniraju sa svojim vršnjacima, ali, na sreću, rijetko su nasilnici. Kod nas nije bilo tako dramatičnih primjera britanski slučaj - kaže ravnateljica Dječjeg doma Zagreb dr. Jasna Ćurković-Kelava.

“Male skupine” nastale su, podsjeća, 1993. godine nakon što je 12-godišnji dječak ubio zagrebačkog taksista. Osnovalo ih je Ministarstvo rada i socijalne skrbi s ciljem da se djeci problematičnog ponašanja osigura intezivan tretman jer ona zbog svoje dobi još ne mogu u dječje, popravne domove.

Ta se djeca izdvoje iz matičnih obitelji i upišu u ‘male skupine’, koje su, pak, otvorenog tipa. Dječaci mogu izlaziti, roditelji i rodbina mogu ih posjećivati... Akcent je na vrlo strukturiranom vremenu punom aktivnosti, oni pohađaju internu školu, u Zagrebu je ona fizički locirana u sklopu Dječjeg doma A. G. Matoša na Selskoj cesti. Problematični dječaci, vrijeme je pokazalo, najčešće se u njima zadrže između jedne i tri godine - otkriva Ćurković-Kelava.

U gotovo dva desetljeća postojanja “male skupine” bilježe više od 60 posto uspješnosti.

- To znači da se više od 60 posto dječaka vrati u redovite škole i u svoje obitelji, dakle, vrate se onome što ćemo u svakodnevnom govoru nazvati normalnim životom. Ako je obitelj disfunkcionalna, odu u jedan od redovitih dječjih domova - kaže Ćurković-Kelava. U Hrvatskoj je trenutno 60-ak takve djece, s time da je od te brojke 21 dijete na listi čekanja .

- Osobno mislim da je za nas sustav ‘malih skupina’ učinkovit te da je zatvor za maloljetnike, posebice za dob mlađu od 14 godina, ipak nešto preagresivno. Prema djeci se ne smije ići drastičnim, represivnim mjerama - zaključila je Ćurković-Kelava.

Broj preporuka: 5

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen