Maljković - Slikar koji je zavolio video
David Maljković je njegov izbor, a da je riječ o veoma dobrom odabiru potvrđuju i neki od vodećih ljudi za suvremenu umjetnost u Hrvatskoj, poput Branka Franceschija, ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, ili kustosica iz WHW-a. O radu 33-godišnjeg umjetnika iz Rijeke govori i podatak da će u sljedećih godinu dana izlagati u mjestima s jakim međunarodnim referencama, samostalne izložbe ima u prostorima kao što su Whitechapel Gallery u Londonu, PS1 u New Yorku i Kunstverein u Hamburgu, a od skupnih se izdvaja izložba u Centru Pompidou u Parizu, koji ujedno potpisuje i produkciju za novi umjetnikov rad.
Nakon studija na riječkom Filozofskom fakultetu i s diplomom Likovne akademije u Zagrebu, te nakon postdiplomskog u Amsterdamu na Rijksakademie van beeldende kunsten, neprestano se usavršava pa je trenutačno u Berlinu na Kunst Werke institutu za suvremenu umjetnost.
Medij nije presudan
Jedan od prvih samostalnih nastupa Maljković je imao izložbom "Slike za svakodnevnu potrošnju" 2002. godine, gdje malograđanski privlačne zidne tapete potrošenih kičastih motiva postavlja od komadića razbijenog stakla. Uslijedio je ciklus "Slike s ograničenim predumišljajem", izložba "Ukradeni umjetnik" u salonu Minimal u Ljubljani gdje crnim čavlima direktno na zidu galerije oslikava patriotsku sliku Otona Ivekovića "Dolazak Hrvata", a sebe je pri tome "ukrao" u drugi izložbeni prostor. Iako proglašavan najvećom slikarskom nadom, ubrzo se okreće videu.
U Veneciji će nas tako pod palicom Roberta Storra Maljković predstavljati videom, kojemu se okrenuo tijekom posljednje četiri godine, no kako kaže: - Siguran sam da medij nije bitan ni ključan za moj rad, više ga nalaže sama problematika kojom se bavim i u perspektivi, ako bude potrebe da se neka nova nastala situacija u mom radu razjasni kroz medij slike, slika će se ponovno dogoditi". Iako kustos, teoretičar i umjetnik Storr temu 52. bijenala još nije definirao, što je presedan i smatra se dijelom i konceptom tog kustosa, vjeruje se kako će se Maljković uklopiti u sve teme relevantne za suvremenu umjetnost. Kao bitne suradnike pri snimanju videa spominje i snimatelja Hrvoja Franjića i montažera Sanjina Stanića.
Posljednji je nastup imao na samostalnoj izložbi u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci prije mjesec dana videoradovima, koje će imati prilike gledati i publika u Veneciji - "Još jednom za sutra", "Ovih dana", "Izgubljena sjećanja ovih dana", "Scene iz novog naslijeđa". Riječ je o dojmljivim radovima, naročito uživo, a posjetitelj postaje protagonist prošlosti-budućnosti. Po jednom od njegovih radova "Još jednom za sutra", fiktivnim dnevničkim tekstovima bila je nazvana izložba u Royal College of Art u Londonu. U upečatljivom radu "Scenama iz novog naslijeđa" riječ je zapravo o niskobudžetnim SF filmovima koji prate dolazak generacije 25. svibnja 2045. na Memorijal žrtvama Drugog svjetskog rata Vojina Bakića na Petrovoj gori, a pri tom je došlo do kolektivne amnezije i nitko ne zna što taj spomenik predstavlja, već traže svoje naslijeđe.
Na pitanje zašto se ta buduća zamišljena generacija sporazumijeva u gangama, Maljković odgovara: - Odlučio sam se za kreiranje dijaloga koristiti apstraktni jezik, a kako se nisam želio upuštati u nekakvo lingvističko kreiranje, poslužio sam se jednostavnim polifoničnim napjevima 'gangama', u videu sam ih koristio u kratkim dijaloškim formama, a budući da su i imale funkciju komentirati odnose u društvu, bile su idealne.
Umor i iščekivanje
U priču vezanu uz Memorijalni park Vojina Bakića na Petrovoj gori je i rad "Ovih dana", koji se odvija na prostoru Talijanskog paviljona Zagrebačkog velesajma.
- Pokazao mi se kao adekvatan za problematiku kojom sam se bavio, jer je velesajam danas samo 'umorno' mjesto koje je nekad, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, proživljavalo svoje zlatno razdoblje i kao takvo je idealno komuniciralo sa strukturom naracije o 'umornoj generaciji'. Riječ je o priči o izgubljenoj generaciji koja čeka 'bolje sutra', godinu 2009., potencijalni ulazak u EU. 'Umorni dijalozi' u slow motionu zapravo su kolaži znanih lekcija iz 'Jednostavnog Engleskog' - kaže Maljković.
Nastavak tog rada je "Izgubljena sjećanja iz ovih dana". Iako u strukturi neovisan o prvom dijelu, umjetnik navodi kako je za oba videa karakterističan umor i iščekivanje "boljeg sutra".
Iako oba spomenika asociraju na komunizam, svaki na svoj način, riječki umjetnik navodi kako se njegovi radovi nemaju namjeru baviti problemom komunizma te kako se njegov rad bavi "samom esencijom kvalitete lokaliteta i na tu kvalitetu reagira".
Na pitanje zašto ga zastupa amsterdamska galerija Annet Gelink, navodi kako su oni s njime kontaktirali za suradnju.
- Riječ je o izuzetno ozbiljnoj galeriji koja predstavlja umjetnike i na svim relevantnim međunarodnim umjetničkim sajmovima, ima veoma dobar izlagački program te je s moje strane od samog početka suradnja bila neupitna. Većina umjetnika koje ova galerija predstavlja međunarodni su umjetnici i nisu, uglavnom, bazirani u Amsterdamu.
Maljković nakon Berlina, odlazi u München gdje ima rezidenciju Kunstzeitraum potom na rezidencijalni program u International Residence at Recollets u Pariz, dok 2008. ide u Stockholm na program IASPIS.
|
Biografija
- Rođen u Rijeci 1973. godine - Studirao na riječkom Filozofskom fakultetu - Diplomirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu - Postdiplomski na Rijksakademie van beeldende kunsten u Amsterdamu - Trenutno se usavršava na Kunst Werke institutu za suvremenu umjetnost u Berlinu - Izlagao u Whitechapel Gallery u Londonu, PS1 u New Yorku, Kunstvereint u Berlinu, Centru Pompiduo u Parizu |
| 'Scene iz novog naslijeđa'
Riječ je o SF filmovima koji prate dolazak generacije 2045. na Memorijal žrtvama Drugog svjetskog rata Vojina Bakića na Petrovoj gori
|
Patricia Kiš
VUK DLAKU MIJENJA...
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
PUCNJAVA, HELIKOPTER, SPECIJALCI...








