Dinamovi navijači su kao likovi iz serije “Only Fools and Horses”. Oni uvijek vjeruju da će postati milijunaši - iduće jeseni! I ovog ljeta su se nadali da će Dinamo dohvatiti Ligu prvaka i makar bi tamo modri vjerojatno bili “topovsko meso”, ipak, nekoliko mjeseci života u elitnom nogometnom kvartu Starog kontinenta bila bi utjeha za mnoge promašene i profućkane godine. Međutim, makar se Red Bull predao “već u Grazu”, Dinamov odgovor “budalama i konjinama” glasi - iduće jeseni!
Ćiro Blažević je, kao trener solunskog PAOK-a naučio samo jednu grčku riječ - avrio! Kada bi došao vlasniku kluba i pitao ga o svojoj plaći, gazda bi rekao - avrio! Avrio znači - sutra. Ili, malo sutra!
Tiha šahovska partija
Međutim, ovo nije priča o Dinamovim navijačima, kojima je taj klub, kako kaže Alex Ferguson, “kruh i putar”, koji će se iduće godine “napokon obogatiti” i koji već desetljećima žive na mega-obećanjima i mini-rezultatima. Ovo je story o jednoj tihoj šahovskoj partiji nevidljivim figurama, utakmica iza kulisa, čiji će rezultat odrediti budućnost hrvatskog nogometa. Sudionici te čudne partije su Zdravko Mamić i Igor Štimac, dva glavna lika iz hrvatske nogometne priče. I sasvim je nevažno je li Zdravko Mamić na meti razočaranih navijača, koji napokon žele saznati je li Dinamo “kupnja, prodaja, rasprodaja ili prodavanje magle”, ili je klub na zdravim nogama s jasnom vizijom, on čak i da nije u Dinamu, bio bi nezaobilazni faktor hrvatskog nogometa. Kao što je to i Igor Štimac, trenutno “samo” komentator HTV-a, predsjednik Udruge klubova Prve lige u ostavci i potencijalni kandidat za šefa struke u Hajduku. I makar je Štimac dugo bio u drugom planu u splitskom klubu, jer ga “doktor Ivo nije volio”, makar je dolazio u sukob s Torcidom, makar bi ga Vlatko Marković najradije vidio kao trenera na “Novom Zelandu”, makar je u labavim odnosima s bivšim kompanjonima Asanovićem, Bokšićem i Bilićem, Igor Štimac je jedina glavobolja Zdravka Mamića. Koji će priznati: “Da je prošle sezone u Hajduku bio Štimac, teško bi Dinamo bio prvak!” Štimac nije mogao dobiti veći kompliment.
| Mamić zna da bi Hajduk samo sa Štimcem mogao ugroziti Dinamovu dominaciju |
Igor Štimac je zadnji čovjek koji je pobijedio Dinamo i Mamića, uspjelo mu je to 2005. godine. Nakon toga Hajduk neprestano dobiva “po ušima”, modri su nanizali četiri uzastopne titule i stoga je razumljiva Mamićeva namjera da Štimca usmjeri prema državnoj reprezentaciji i nacionalnom nogometnom savezu. U Splitu bi mogao postati opasan, u Zagrebu je pod kontrolom. I ne bi to bilo prvi put da su se Mamić i Štimac ujedinili, sklopili su savez uoči Europskog prvenstva i pokušali srušiti Otta Barića, ali, “stari je bio žilav” i znao je kapitalizirati pobjedu u Ljubljani. Štimčev i Mamićev pakt je propao.
Štimčeva životna dvojba
Pred Štimcem je životna dvojba. U duši je trener i njegov najdraži izbor bio bi naslijediti Slavena Bilića, koji je najavio odlazak idućeg ljeta. Ambicioznost ga nagovara da pokuša srušiti Vlatka Markovića i stati na čelo nogometnog saveza, za što bi također dobio Mamićevu podršku. A strast, koja je često uteg na vagi, koji će odrediti “kojim putem”, govori mu - uzmi Hajduk! I nacionalna momčad i Hajduk mogu mu uništiti karijeru, ali je i uzdignuti do neslućenih visina, a predsjednička stolica u Rusanovoj može od njega učiniti činovnika, koji će uvijek imati sjenu nad glavom - karizmu Zvonimira Bobana i dug prema Zdravku Mamiću.
Hoće li rasplet slučaja Sharbini odrediti put Igora Štimca, hoće li baš palestinska braća biti razlog za “uspon ili pad” Zdravka Mamića znat ćemo već krajem mjeseca. Štimac je razapet između razumne ambicioznosti i dalmatinskog dišpeta, ali dovoljno hladan da donese pravu odluku. I pitanje je koliko je bio “čvrst stisak”, kada su si ruke dali Mamić i Štimac, koliko su vjerovali jedan drugome i koliko uopće u tom odnosu može biti iskrenosti?
Minsk nije bio minsko polje za Hrvatsku I u srijedu navečer hrvatska nogometna reprezentacija je potvrdila da spada u elitnu kategoriju svjetskog nogometa, među prvih deset. Minsk nije bio minsko polje, “novi Vatreni” su protunjali kroz Bjelorusiju snažnije nego Englezi. A nacionalna momčad nije beskarakterna, kao što su i Dinamo i Hajduk... Iskreno, bojali smo se Bjelorusa, jer igraju dobar nogomet, jer imaju iskusnog izbornika i istinsku internacionalnu zvijezdu, Aleksandra Hleba, u čijoj nogometnoj biografiji piše da je bio član Stuttgarta, Arsenala i Barcelone. Ali, u nogometnim biografijama Ivice Olića piše da je danas udarna igla Bayerna, da igra u životnoj formi i da ne postoji obrana na svijetu, koju nije u stanju izigrati. Vidjet ćemo to uskoro i na Wembleyju, gdje ga čekaju John Terry i Rio Ferdinand. I dok se za Olića zna već godinama, još jedan dečko iz Slavonskog Broda počinje svijetliti punim sjajem. Mario Mandžukić nije više samo najvažniji Dinamov čovjek, već postaje i jednako važan u nacionalnoj momčadi, gdje je konkurencija i u veznom redu i u napadu sve oštrija. Mandžukić je nogometaš koji otvara vrata i čija drskost ga pretvara u ključnog čovjeka na ključnim utakmicama. Na žalost, ta drskost ima i lošu stranu - kolekcionar je žutih i crvenih kartona. Pa ako smo do 12. kolovoza bili defetisti i strepili kako Johannesburg nećemo vidjeti, Slaven Bilić nam je vratio osmijeh na lice. Njegova momčad djeluje moćno, čak i kada najvažniji kotačići “nemaju svoj dan”, jer, vratio se Eduardo da Silva, raste Mario Mandžukić, a tu je i “ćeraj Ivice”. Posao Nike Kranjčara i Luke Modrića je samo baciti loptu pred protivnički gol, Olić će biti “tu negdje”. Trenutno jedan od najboljih europskih napadača... |
Dinamo traži drugi stadion Zagrebom je u srijedu kružila informacija da bi Dinamo mogao imati ozbiljnih problema sa stadionom, te da postoji mogućnost da se utakmica za plasman u Europsku ligu igra u - Varaždinu. Stvar je pojasnio Dinamov direktor Damir Vrbanović, najpozvanije lice za europska natjecanja i Dinamov ministar vanjskih poslova. - U očaju, da sve pođe po zlu, da zbog koncerta grupe U2 nećemo stići pripremiti teren za meč protiv Heartsa, razmišljali smo i o alternativnom rješenju. Nije to zbog ove ruševine od stadiona, već zbog trave, moguće kiše i nevremena. I zato smo morali razmišljati o rezervnom položaju, a to bi jedino moglo biti u Koprivnici, Rijeci ili Poljudu, stadionima koji imaju europske licence. Sumnjam da je Varaždin ima... Međutim, trava će se primiti, jer tu je majstor Miljenko Sakoman, “El Nino” će valjda zaobići Hrvatsku, a škotski navijači će s divljenjem razgledavati maksimirsku ljepoticu. Ne zaboravimo da gosti dolaze iz Edinburgha, najljepšeg grada u Velikoj Britaniji i samo iz estetskih razloga bi možda bilo i bolje da Dinamo igra u - Koprivnici! |
Ukrajina nije spremna za podvig Loše vijesti za Ćiru Blaževića, dobre za Slavena Bilića. Ne zato što je Ćiro izgubio od Irana, jedne od svojih bivših reprezentacija, već zbog briljantne igre Turske u Kijevu, koja je zdrobila Ukrajinu sa 3-0. Opomena je to Ćiri Blaževiću da će bod protiv Turske, ključni poen u kvalifikacijama, teško osvojiti, kao što i Bilić može odahnuti - Ukrajina ipak nije spremna za podvig. Ako ih je Turska pregazila “kao plitki potok”, i to u njihovom dvorištu, ne treba sumnjati ni u Engleze, koji odlaze na gostovanje u Kijev i koji će tamo potvrditi kandidaturu za naslov svjetskog prvaka, koji čekaju od 1966. godine. Za nedavnog boravka u Londonu, engleski novinari su me uvjeravali da će “Gordi Albion” u Kijevu igrati u najboljem sastavu i “pod punom ratnom spremom”, jer, kalkuliranje nije engleski način razmišljanja. Vjerujemo Capellu i u engleski fair play... |
Tomislav Židak
