Zašto ljudi idu u cirkus? Da bi vidjeli pse kakao skaču kroz vatrene obruče, da bi se divili majstorima na trapezu i da bi se smijali klaunovima. Da bi se na trenutak oslobodili crnih misli, teškog života, da bi im se vratio osmijeh na lice. Naročito u ova gruba i olovna vremena, kad nad nama vise crni oblaci i kad je sve maje sunca.
Jurčić: Osijek je naše finale Lige prvaka
Grubo je danas živjeti u Hrvatskoj! Otkazi se mjere u tisućama, burze za nezaposlene su najnapučeniji dio Lijepe naše, najčešće riječi su deficit i bankrot, u laboratorijima poštenja, ako takvi uopće postoje, sastavljaju se formule protiv korupcije i prijevara. Sutra je crne boje.
Svaki korak - naslovnica
| više iz rubrike NOGOMET |
Da je to uistinu tako, primjer je Bosna, koja je od Hrvata “iznajmila” Ćiru Blaževića, da svoj zanimljivi i osebujni lik donese u dosadan i mračan vilajet. Ni Muslimanima ni Srbima, nikome više nije važno što se Ćiro prije deset godina uvlačio Tuđmanu u krevet “jer je želio njegovu gripu”, on je danas čovjek koji spaja povijesne razlike i nepomirljive političke ideje, on pluta od Banje Luke, preko Sarajeva, do Širokog Brijega i svagdje je on “naš Ćiro”. Nama je ostavio svog najboljeg učenika, Zdravka Mamića.
Zdravko Mamić je na čelu institucije s kojom se identificira oko 500.000 Zagrepčana, koju Grad Zagreb potpomaže sa 23,000.000 kuna (iako to nije sve), čija ga riznica trofeja svrstava u srednju kategoriju europskih klubova, koji ima pomalo divlju publiku, kojom se teško može manipulirati, i stadion kojega se mora sramiti. Kroz prazne prostore maksimirskog stadiona puše vjetar, nije iskorišten niti jedan četvorni metar poslovnog prostora, a čuveni plavi saloni, osim pehara, bezvrijedni su i trošni kontejneri.
‘Rodijački kapitalizam’
Političari, koji žele srušiti Bandića i postati gradonačelnici, u svojim programima računaju i na Mamića i na Dinamo! I svi se oni u ovo predizborno vrijeme križaju nad zapuštenim maksimirskim stadionom, tvrdeći da se nitko nema pravo bogatiti u tom zapuštenom betonu. Naravno, dotični kandidat i oponent Milanu Bandiću, prof. dr. sc. Josip Kregar cilja na Mamića. ”Stadion se mora dovršiti, ali tko će dati 260,000.000 eura? Grad Zagreb to neće moći jer bi se morali rezati neki drugi segmenti, nužni za normalno funkcioniranje grada, tako da ni u novim programima stadion nije prioritet. Jer Grad Zagreb je inozemnim bankama ionako dužan oko 400,000.000 eura, održavanje Arene, koja služi za “kopčanje s istokom”, Zdravkom Čolićem ili Lepom Brenom, košta godišnje 7,000.000 eura, tako da će stadion u Maksimiru biti dovršen jedino “ako Bruxelles i Ollie Rehn narede da je to jedan od uvjeta pristupanja Europskoj Uniji”.
U vrijeme “rodijačkog kapitalizma” ponašamo se kao u zadnjim danima Rimskog Carstva, narodu daj samo kruha i igara. Iako dolaze “mršave krave” i “gladne godine”, Hrvati su još zaigrani mrtvom trkom Dinama i Hajduka i najvažnije je ogrepsti se za besplatnu kartu u Dinamovoj ili Hajdukovoj loži. Policija se više bavi nogometnim navijačima nego organiziranim kriminalom, a vlast, da bi zakamuflirala vlastite marifetluke, gura u prvi plan Zdravka Mamića, koji je u očima pola nacije dobri anđeo Gabrijel, a za drugu polovicu je Lucifer. I taj anđeo ili vrag s nekoliko rečenica zaustavlja prosvjede, kupnjom klavira siromašnom glazbenom talentu pokazuje da je ovo ipak humano društvo. Dok izvodi striptiz na aerodromu, govori o “braći Srbima”, sudi se s novinarima i mijenja trenere kao čarape, ljudi zaboravljaju da kruh košta 12 kuna, da je parking u centru Zagreba 20 kuna, da ljudi rade, a ne dobivaju plaće, da su redovi pred pučkom kuhinjom kilometarski. Ne, našu pozornost ipak najviše zaokuplja “kaj je rekel Mamić”.
Nitko ne vidi trenera
U svoj toj lakrdiji, koja je zamišljena negdje “gore”, u Dvorima, malo je onih koji primjećuju da je u Dinamo stigao Kruno Jurčić, talentirani nogometni trener, kojega ne zanima “odlazak u cirkus”, nego ozbiljan rad. Trener koji je, prema riječima Tomislava Ivića, Dinamu “izbio mekoću i donio agresivnost”. Kruno Jurčić je naučio jezike i može studirati nogometnu literaturu iz cijele Europe, pokazao je odlučnost i potencijal, koji garantira da će od njega biti nešto.Naravno, ne misle svi tako. Otto Barić, na primjer:
- Dinamo je ‘ubio’ Soldu, bojim se da je i Kruno Jurčić prebrzo i prerano postao glavni glumac. Sjećam ga se kao igrača, ja sam ga uvrstio u momčad, nakon što se vratio iz Belgije. Nije bio talentiranm kao ostali, ali je bio neusporedivo ozbiljniji i izborio se za dres u jednoj od najboljih Dinamovih momčadi svih vremena. Bio je jednako dobar kao i Dario Šimić, koji je 100 puta igrao za reprezentaciju. Ali, trener mora trajati najmanje deset godina da bi postao - trener!
No, vratimo se Mamiću! Jedva čekamo da završi “korizma njegove šutnje” jer njegove metafore podižu stanje nacije. Bez njega je prazno i dosadno!
Nogometni talenti u dužničkom ropstvu
|
Mandžukićeve noge su hipotekaNijemci ne odustaju od Marija Mandžukića, sve se češće piše i glasnije govori da će ga kupiti HSV kao zamjenu za Ivicu Olića. Spominje se i konkretna cijena - 9,000.000 eura. “Prava sitnica”, kaže Sport Bild, koji donosi pojedinosti o tom eventualnom transferu, na koji Zdravko Mamić sasvim sigurno neće pristati. Jer... |
Zbogom Latinskoj AmericiKruno Jurčić je trener koji neće robovati lažnim veličinama, koji cijeni talent, ali i ono bez čega je talent bezvrijedna novčanica. Napor, disciplina, znoj! I zato će kod njega stradati fantazisti poput Sammira, kojega, očito, treba tlačiti da bi se iz njega iscijedila dobra partija. Međutim, Jurčić ima i Milana Badelja, čiji se talent nije potpuno razgorio. |
Strah je zavladao u Maksimiru! Ovaj put - među nogometašima i trenerima. Strah od nevidljive ruke, strah od telefonskih poziva iz javnih govornica. Dino Drpić se “spasio” odlaskom u Karlsruhe, a najnovije mete su Šokota i mirni čovjek Marijan Vlak. Nekada je cilj najčešće bio Dario Zahora. Svojedobno su meta bili - novinari. Trojicu poznatih novinara, Branka Stipkovića i Dražena Krušelja napali su nepoznati huligani, a Davorin Olivari je pretučen - pogreškom. Bio je samo - sličan! I nikome se ništa nije dogodilo iako se pretpostavlja tko su naručitelji. Kada su napadali Darija Zahoru, kada su navijači ulazili na trening s bejzbolskim palicama, nitko se zbog toga nije previše uzrujavao. Do danas. U Marseilleu sam vidio kako su srditi navijači na semaforima hvatali igrače, izvlačili iz automobila i udarali im “klepetuše”. No, sve su to nevine priče za ovo što se događa danas, kada su razlozi prijetnji opasniji. Igrači su zarobljeni u raljama kamatara, koji iskorištavaju njihovu sklonost kocki i posuđuju im novac uz “dnevnu kamatu”. Propali su mnogi talenti, koji su pali u dužničko ropstvo. Ili su se navukli na sponzoruše, koje rabe dvije riječi - gotovina ili kartica? Prijetnje su postale dio svakodnevice i sportaši tanjih živaca umiru od straha.
Ivan Cvjetković “Tarzan” jedini je čovjek u Hrvatskoj koji može zatražiti kredit u bilo kojoj banci, a da ne bude odbijen. Jer, kada ga bankovni službenik bude pitao što je garancija njegovih platežnih mogućnosti, pokazat će mu sliku Marija Mandžukića, čiji je menadžer! Mandžukićeve noge su hipoteka.Tomislav Židak
