“Netko živi na selu, netko u gradu, a navijači Dinama u - zabludi!“ Tako je svekoliku Dinamovu sadašnjost i budućnost u jednoj jedinoj rečenici opisao moj prijatelj Stanko Eskolić i, na žalost, vjerojatno je bio u pravu. U zabludi su i Zdravko Mamić, koji je u euro-Dinamo utukao 20,000.000 eura, i Milan Bandić koji je za Dinamov europski san izbrojio 23,000.000 gradskih kuna, u zabludi sam i ja, jer sebe, a i druge, lažem i varam već desetljećima, pišući da je Dinamo veliki nogometni klub. Dinamo je nacionalni simbol, nacionalna ikona, ali u europskim razmjerima samo mali, drugorazredni nogometni klub.
Nakon (neočekivanog) poraza od Anderlechta, i dalje vjerujem da će se u Loži Maksimir točiti šampanjac i da će Dinamo slaviti “Božić u plavom”, da će i na Badnjak biti europski građanin, jer me nitko ne može uvjeriti da su modri slabiji od Anderlechta, koji se samo naklonošću i sljepilom mađarskih sudaca, te nespretnošću Marija Mandžukića i Ivice Vrdoljaka provukao kroz iglene uši do tri boda.
Međutim, sumnja i dalje živi, duh je izašao iz boce. Je li Zdravko Mamić na pravom putu? Vjeruje li još u Sammira? Vjeruje li u golgeterski njuh Papadopoulosa? Vjeruje li da je Mandžukić igrač za 15,000.000 eura? I vjeruje li u Butinu, koji je postao, ne samo kolekcionar slika, već i jeftinih golova. Nakon Heartsa i Anderlechta mogao bi otvoriti vrlo zanimljivu izložbu. I vjeruje li još uvijek bezgranično Kruni Jurčiću?
Hrabrost je najveća trenerska mudrost
| Makar je ostao samo na ‘jednoj skiji’, Dinamo ima predobru momčad |
Sad me već brine i Kruno Jurčić, iako sam bio njegov veliki zagovornik. Znam da je nogometni fanatik, da je sav u nogometu. Znam da u Dinamo nije došao zbog novca, već zato jer je od onih kojima je Dinamo “kruh i putar”. Nije došao čak ni zbog vlastite afirmacije, jer, u kraju iz kojega dolazi, od Dinama je veći samo Kaptol. Ali taj Kruno Jurčić zaboravlja da je hrabrost najveća trenerska mudrost, zaboravlja da mu je Ivan Tomečak donio prvenstvo i sad ga “tlači” i drži u rezervi, iako u tom mladiću ima više vatre nego u većini igrača. Da o Andreju Kramariću ne govorim, već sam dosadan i Bogu i vragu. Kruno Jurčić upravo gubi “utakmicu” sa šansom da u Maksimir vrati osamdesetdrugu, izgovarajući se na suce i dijeleći lekcije medijima. Kruno, okreni ploču, s druge strane su razboritije melodije...
Mamiću, i ti se probudi iz sna! Uzmi bič, umjesto novčanika i razvali ih kandžijom po leđima, a ne sa 15.000 eura na bankovni račun. I nemoj im pisati “ljubavne pjesme”, jer jedina pjesma koju će besprijekorno otpjevati je “ja volim samo sebe...”. Pardon, i eure! Nauči ih živjeti s pritiskom, jer, Dinamov dres je jednako svet kao i Barcelonin ili Manchester Uniteda, a i ti plaćaš gotovo kao Laporta. Valjda si naučio od Slavena Bilića da je familijarna atmosfera u velikoj nogometnoj momčadi pogubna, nogomet mora biti “spartanski život”, nogomet su krv, znoj i suze. Inače bi bio balet!
Ispričavam se poštovani čitatelji, ovo pišem u trenutku dubokog razočaranja i potištenosti. Ne mogu sakriti gorčinu! Dinamo u četvrtak navečer čak nije bio ni loš, Dinamo je izgubio zbog dvije pogreške, a iz svojih prilika, kojih u Europi neće biti puno, nije znao poentirati. Vjerujem da je Cufre vrlo ozbiljan bek, da je Sammir vrlo talentiran, da je poštenje Grka Papadopoulosa “do jaja”. Vjerujem da je i Zdravko Mamić, uz Jozu Jakopića i Otta Hofmanna, najbolji Dinamov menadžer u stogodišnjoj povijesti. Kao što vjerujem da je Cico Kranjčar najbolji hrvatski trener. Ali, svi imaju nekakav “feler”! I sve te moje teorije padaju u vodu oko Svih svetih i ja se osjećam kao lažljivac i međunarodna varalica i pitam se - gdje je kraj mojim zabludama i lažima? Gdje je “kvaka 22”, gdje to griješimo? I Mamić i Jurčić i Mandžukić i sjeverna tribina i ja...
Pogled u kristalnu kuglu
Iako mi je zapravo odavno sve jasno! Dinamo smo postavili na pijedestal najvažnijeg nacionalnog sportskog simbola. I ne samo sportskog. Dinamo nije Građanski, koji je bio klub obrtnika i činovnika, purgerski ponos Vlaške i Koturaške ulice, dok je Dinamo bio pokret. Pardon, njegov grb je bio pokret. Ali ne i nogometaši. Neki od njih su bili prva europska klasa, većina je, ipak, bila samo drugoligaške vrijednosti. Međutim, i publika i mediji i taj nesretni purgeraj nikako ne mogu, ili ne žele shvatiti, da je velika nogometna Europa daleko ispred nas, da smo autsajderi. I ne pušta nas unutra, u krug odabranih, jer, unutra se dijele veliki novci i kolač je vrlo sladak. A Dinamo su pretvorili u koloniju jednog Arsenala, Tottenhama, Liverpoola, AC Milana ili nekad Zvezde. I onda se dogodi Anderlecht, klub velikog renomea, ali koji dolazi iz lige koja nije bolja od hrvatske, makar ima klub u Ligi prvaka. Danas su Anderlecht i Ajax duboko ispod svoje slavne povijesti, uostalom, kao i Dinamo, i mi smo se ponadali da će ovog ljeta modri, ipak, živjeti do Božića. Možda i hoće, možda će se Mamićev san ostvariti, jer ovo je bio samo “jedan od mnogobrojnih Dinamovih poraza”. Treba samo malo Mandžukićeve inspiracije. Ali, ako pogledate u kristalnu kuglu - Dinamo će uvijek biti klub s ruba Europe, nogometna provincija, koji će, igrom slučaja, za svoj stoti rođendan igrati u Ligi prvaka. Samo ne znam povjesničara ili kroničara koji može sa sigurnošću reći kada je Dinamov stoti rođendan?
| Promašaj koji si Mandžukić neće oprostiti Jedanaesterac na Mariju Mandžukiću ne može nitko zanijekati. Nitko osim mađarskog suca! I sad se vraćamo na čuvenu izreku Hriste Stoičkova. Je li Bog dinamovac? Svakako, ali što to vrijedi kad je sudac bio - Mađar! Dinamo je u četvrtak navečer bio kolateralna žrtva Eduarda da Silve, odnosno njegovog simuliranja jedanaesterca protiv Celtica, što su razotkrile TV kamere. Međutim, Uefa je povukla suspenziju, jer bi se zaplela u mreže iz kojih se nikada više ne bi mogla izvući. Ali, instrukcije sucima su stroge, diskretno im je naređeno da budu oprezni s najstrožim kaznama i na nasjedaju trikovima napadača. Pa su tako procijenili da je i Mandžukićev pad bio Eduardov trik. TV kamere su opet vrlo precizno procijenile da je jedanaesterac čist kao suza, da je belgijski bek punom nogom opalio Mandžukića po gležnju, ali, Mađar je sudio u Uefinim naočalama. I pojeo vuk magare. Dinamo se ima pravo ljutiti, ali, još veći bijes je izazvao promašaj Marija Mandžukića. Vjerojatno si ni on dugo to neće oprostiti.. |
Nikica Jelavić je novi Kranjčar Prije nekoliko tjedana jednim nespretnim naslovom nesvjesno sam povrijedio sina Nikice Jelavića. Koji je svoje trinaestogodišnje dijete zapravo sam odveo iz Dinama, nakon razgovora s Vladom Kasalom. A nije bio netalentiran. Štoviše, neki treneri su rekli da su i otac i trener prenaglili! Međutim, jedan drugi Nikica Jelavić, kojega je Hajduk olako otpisao, proživljava najveće trenutke u karijeri. Nikicu Jelavića, centarfora Rapida, bečki novinari zovu “novim Kranjčarom”. A zna se da je bečke zelene u finalu Kupa kupova 1985. godine predvodio duet “Kra-Kra”, Cico Kranjčar i Hans Krankl. U briljantnoj pobjedi protiv HSV-a, zasjenio je sve igrače, u Austriji je njegova popularnost kao nekada Vastićeva, “Prater” je rasprodan i zbog njegovih golova. Na utakmici s HSV-om bio je i prvi čovjek HNS-a Vlatko Marković (Prater mu je draži od Maksimira?) i nije isključeno da predsjednik, koji je otkrio Dadu Pršu i vabio Darija Cvitanicha u Hrvatsku, ne preporuči Biliću i Nikicu Jelavića za “operaciju Južna Afrika”. Ako te akcije uopće bude... |
Posvadili se Vučević i Ivić Nakon debakla u Londonu, susreli su se u Splitu Goran Vučević i Tomislav Ivić. I žestoko se porječkali. Vučević je Iviću zamjerio kritiku na način kako se Bilić suprotstavio Capellu na Wembleyju, smatrajući da je najveći hrvatski nogometni autoritet uvrijedio izbornika. Ali, Ivić nije ostao dužan: - Ne možete dvaput izgubiti utakmicu na isti način. Ti si bio u Londonu, što si gledao... - Ali, ja nemam pravo Biliću sugerirati kako će igrati, moje je samo prenijeti mu kako je igrala Engleska - branio se Vučević. - E, toga me i bilo najviše strah. Znao sam da će Pranjić “izgoriti”, za Capellovu igru nismo imali odgovor. Pobijedio nas je na isti način kao i u Zagrebu... Ivić će zaključiti: - U vrlo važnom času za hrvatski nogomet imali ste priliku skupiti sve trenere, pregristi taštinu, saslušati sve i sastaviti momčad “kako Bog zapovijeda”. Ali taština, taština vam to nije dala... |
Tomislav Židak
