Radojka Šverko debitirala je 1970. na Splitskom festivalu s velikim hitom “Kud plovi ovaj brod”. Malo tko se sjeća da je glazbu napisao Esad Arnautalić, po stihovima Stipe Grgasa. Pamti se tek melankoličan, otežao alt pjevačice što melankoliju riječi gradira sve do egzistencijalne groze: Kud plovi ovaj brod,/ kud ljude odnosi/ I da li iko zna/ što more sprema...
Brod u boci
Taj depresivan, čak i pomalo bezuman, ljepljivo uglazbljen stih evo već četrdesetu godinu ne silazi s repertoara naših radijskih postaja, osobito u kasnim noćnim satima, i predstavlja živi dokaz da i mi nekakvu kulturnu tradiciju posjedujemo, čak i šansonijersku.
Naša je šansona oduvijek sumorna, njezin najistaknutiji predstavnik, Arsen Dedić, mogao bi, u stvari, prije svega ponijeti titulu kralja depresivaca.
Nešto je od te tuge maniristički danak izvornoj tradiciji, ali više je, bojim se, direktna posljedica naše realnosti. Nije Arsen Dedić slučajno svoju najprodavaniju zbirku poezije naslovio kao “Brod u boci”, pa je nakrcao lijepim, brodolomnim pjesmama.
U našu popularnu kulturu ovih je dana ušao još jedan brod, koji izgleda nitko neće opjevati, premda je to i više nego zaslužio. To je trajekt Marko Polo koji je, evo, već dva tjedna nasukan na otočiću Sit u šibenskom arhipelagu.
Do danas ga nitko odsukati uspio nije. Kao da je nakon toliko godina lutanja napokon prokljuvio odgovor na pitanja što su toliko izmučila glas Radojke Šverko: taj brod plovi preko suhog, ljude dakle odnosi u brodolom, zarobljava automobile i odbija se vratiti u more! Kao da je doista oživio, pa se sam zaputio na obalu skupa sa svojih 128,13 metara dužine, 41 putnikom, 64 člana posade te 18 vozila. Brod je plovio na redovnoj dužobalnoj liniji Rijeka - Split - Dubrovnik - Bari (Italija), a ni danas se ne zna zašto ga je dežurni zapovjednik tresnuo o obalu kao da je fićom sletio u grabu.
Prvo su došla dva-tri manja remorkera. Uprli su, ali trajekt ni makac. Onda su pozvali ronioce i dinamitaše i još jači remorker. Brod se pomakao za svega metar i pol. Sad se čekaju neki Nizozemci, koji će mu napokon doskočiti. Dotad je, primjerice, onih 18 automobila osuđeno na mirovanje na radost svojih vlasnika.
HEP na suhom
Potpuno se čini nevjerojatnim da u Republici Hrvatskoj ne možemo organizirati odsukavanje jednog broda. Kao da smo Mađari pa ne znamo ni što je more ni što je brodolom ni što je navigacija. A imamo više od tisuću kilometara obale. Kako bilo, daljnje aktivnosti koordiniraju Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru sa sjedištem u Rijeci i tim za potporu brodu u opasnosti Jadrolinije...
Taj brodolom i agonija odsukavanja kao da je realizirana metafora cijele naše stvarnosti. Nasukani smo i nema nas tko odsukati. A prije toga smo doživjeli brodolom, za koji nitko nije mislio da je ozbiljan. A upozorenja je bilo dovoljno.
Primjerice, Hrvatska elektroprivreda, prije nego što je dospjela u današnje stanje rasula, doslovno se nasukala, kao da je ispala iz zaumnog filma Leteće družine Monthyja Pytona “Smisao života”.
Prije dvije godine, nekako u ovo vrijeme, njihova upravna zgrada naprosto je krenula na put, nagnula se i zamalo propala u dubok bazen, u koji je dijelom propala i zaglavila i gotovo cijela susjedna Kupska ulica sve u neposrednom susjedstvu Vukovarske avenije, jedne od najprometnijih zagrebačkih ulica. A sve zato jer su naumili pokraj nje prokopati podzemnu garažu. I dandanas zaposlenike u toj nasukanoj zgradurini na to podsjećaju pukotine u zidovima i propali podovi. Za štetu i odustajanje od radova do dandanas dakako nije odgovarao nitko, a zgrada je i dalje nagnuta i nasukana.
Kako nam ide, govori i činjenica da se ovih dana možda nasukao i cijeli državni teritorij. Kao da je napukao negdje u Piranskom zaljevu, pa se sad stao nekontrolirano gibati u pogrešnom smjeru toliko da i ne znamo je li pritom oštećen i okrnjen. Kraj te havarije, dogodovština bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je morao naprasno prekinuti plovidbu na malom luksuznom brodu Malo vitra, doima se tek kao bura u čaši vode.
Nasukani biskupi
Nekako u isto vrijeme nasukao se državni proračun, zagrebački proračun, proračun velikih tvrtki, ali i većine građana. Nasukali su se i gotovo svi važniji političari, i to tako da su se hadezeovci nasukali na hadezeovce, esdepeovci na esdepeovce, a haesesovci na haesesovce. Tako nasukani, u pat-poziciji, političari su izgubili ne samo tlo pod nogama, nego i biračko tijelo. Danas su najzagriženiji protivnici HDZ-a nacionalno orijentirani birači, a najveći protivnici SDP-a anacionalno orijentirani. Jadranku Kosor najviše ugrožava Ivo Sanader, a podupire Ljubo Jurčić. Zorana Milanovića najviše ugrožava Milan Bandić, koji se toliko plaši brodoloma da se za predsjednika kandidirao popevši se navrh brda.
Hrvatska biskupska konferencija se nasukala na istu takvu, susjednu, slovensku biskupsku konferenciju, a nasukali su se i intelektualci, osobito pisci. Kao i političari, i oni su se udružili sa svojim prirodnim protivnicima. Tako su se na isti pusti otočić nacionalnog suvereniteta nasukali akademik Ivan Aralica, Tuđmanov hagiograf i bard nacionalne pastoralne književnosti, te Slobodan Šnajder, Tuđmanov disident i ljevičarski intelektualac internacionalnog profila.
Moguće je da zajedno napišu knjigu historijskih eseja “Zadah ocvalog Goethea”, s obzirom na to da imaju vremena, jer se odsukati u skorije vrijeme zacijelo neće. Da ne govorimo o tome koliko su se nasukali pojedini ministri. Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec nasukao se na Podravci, čija uprava je pak toliko zabrazdila da je ostala na dulje vrijeme nasukana u Remetincu. Doktor Andrija Hebrang se nasukao na ispitu znanja, a Marko Perković Thompson nasukao se na švicarskoj granici zajedno s godinu dana mlađim, ljepuškastim ministrom vanjskih poslova Gordanom Jandrokovićem.
Kerum i ‘Cicibela’
Glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić uvjerava nas u vlastitu vjerodostojnost tvrdeći da njegovi novinari lažu. A da na nabrajamo sve one koji su se nasukali u Bosni i Hercegovini, od Branimira Glavaša do Dražena Golemovića. Nasukali su se i oni za koje bi čovjek očekivao da imaju najviše novca - veliki trgovci. Najteže se nasukao Željko Pevec, koji, kao u vicu, uopće ne shvaća da se više ne može ni pomaknuti. Željko Kerum, koji je umjesto financijskog doživio bračni brodolom, pak živi na brodu u splitskoj luci, s koje ujutro kreće na posao u Banovinu. To bi i Smoje jedva opjevao.
Jedini, u stvari, koji se još nisu nasukali jesu oni koji ionako plove pogrešnim smjerom. Štoviše, čini se da tko god da dođe na vlast nećemo izbjeći intervenciju stranih snaga jer, na žalost, čini se da se samo s domaćim snagama odsukati nećemo nikad.
