Top teme

NAJSTROŽI ČLAN ŽIRIJA

Vrući kuhar koji je zaludio gledateljice Masterchefa: Hrana nije seks, nego predigra

Objavljeno: 28.03.2011

Kod kuće nikad ne kuham, a najviše volim jesti - hamburgere, kaže Mate Janković koji sutra slavi 33. rođendan

Na ulazu u studio Jadran filma gdje se snima kulinarski show Nove TV Masterchef Hrvatska , s ulaza vas zapuhne miris hrane. U subotu je mirisalo po egzotičnim začinima, a ekipa koja radi show jela je na klupama ispred studija i gledala na velikom ekranu što se unutra događa.

Trenirana strogoća

Tamo su, naime, natjecatelji koji su preostali u finalu bili na još jednom testu tročlanog žirija.

Jedan od ponajboljih hrvatskih chefova, Tomislav Gretić, mladi kuharski lav Mate Janković i prekaljeni gastrokritičar i kazališni redatelj Radovan Marčić raspravljali su o jelima koja su netom kušali. Upravo su oni dobrim dijelom zaslužni što je show već nakon prvog tjedna prikazivanja dobio svoju publiku koja obožava njihovu “good cop - bad cop” igru. Često taj “bad cop” ili zločesti policajac ispada upravo najmlađi od njih, 33-godišnji Mate. Na ekranu taj Riječanin izgleda vrlo samouvjereno, ne libi se podignuti glas, natjecatelje gleda pogledom od kojeg im zastaje srce, a gledateljima dah.

Rijetko se smije, strog je, zna poludjeti, ali i pohvalititi natjecatelje. No, dok izlazi iz studija nema niti traga bahatosti kojom ponekad zrači s malih ekrana. Ljubazan je i pristojan i jedino što odaje da ima rockersku, pomalo buntovničku dušu su starke na nogama. Kaže kako je njegova ljubav prema kuhanju započela sasvim slučjano.

Zažalio zbog kuhinje

- Htio sam biti pomorac. Trebao sam ići u srednju školu u Bakru, ali je jedan obiteljski prijatelj, profesor u ugostiteljskoj školi rekao: Ma dođi ti u Opatiju, tu ti je puno ljepše. Otišao sam s njim u kabinet kuharstva. Ne bih rekao da je to bila neka ljubav na prvi pogled ili luda fascinacija, više mladenačka zbunjenost. Imao sam tada 13 i pol godina - priča.

No u nekim mu se situacijama u životu činilo da je napravio kobnu grešku.

- U svojim dvadesetima počeo sam sumnjati u to što radim, jer je bilo jako teško steći afirmaciju i znanje u dosta divljim restoranskim vodama u Hrvatskoj. Tada sam imao nekih dvojbi da li ja to uopće trebam raditi u životu. Možda mi je teško padala i činjenica da moji prijatelji vršnjaci idu na ljetovanja i vikendom su okolo po otocima i zezaju se, a ja u kuhinji padam u nesvijest na plus 45 - rekao je.

Prvi obrok skuhao je još kao klinac. Kako su mu oba roditelja radila, sam bi sebi dovršavao za ručak jela koja je mama kuhala za njega i mlađu sestru. Jednom je tako napravila pileća krilca, a on je pronašao bocu konjaka, jer mu se flambiranje činilo kao fantastična ideja.

Ne želi kuhati kod kuće

- Bilo je toliko odvratno da se nije moglo jesti. Ali točno se sjećam da sam krilca isprao pod vodom i rekao sestri: evo sad možeš pojesti.

- Pojela je, kao mlađa sestra nije imala izbora - smije se.

Nakon što je 1995. završio Ugostiteljsku školu, odmah je počeo raditi u kuhinji. Nije bio ni punoljetan, imao je 17 godina i dva mjeseca. Do sada je promijenio 12 ili 13 poslova, ni ne zna koliko.

- Kada uđeš u neke godine tražiš stabilnost, ali ne bih imao ništa protiv da cijeli život živim nomadski, poput Roma. Obožavam putovati - rekao je.

Prvi put je otišao raditi u inozemstvo u Njemačku. Bio je u restoranu kojeg su držali naši “gastarbajteri”. Tamo je upoznao njemačku radnu filozofiju.

- Radi se, nema stajanja, nema cigarete usred posla i radiš po 12, 13 sati. Ali postoji i human pristup prema radniku, što znači da plaća nikada ne kasni, plaćen si točno za ono što si radio, možeš jesti i piti, postoji prostorija za pušenje. Ti samo tebaš doći i raditi. Ali mislim da sam otišao premlad i nisam bio spreman na tolika odricanja - ispričao je.

Vratio se u Hrvatsku i kako kaže “ćemetao“ po raznim restoranima, a onda otišao na Bermude. Prijatelji su ga pozvali, a on je ostao - šest godina. Tamo je radio u restoranu The Fairmont i shvatio da je timski rad bitan.

- Uvijek si onoliko dobar koliko su ti dobri kuhari - kaže. Dodaje kako je kuharski posao izuzetno težak, zahtjevan, stresan.

- Mislim da su izvan posla kuhari disfunkcionalni i to zbog činjenice da rade satima pod stresom, pritiskom, našpanani, i naravno da dolazi do ‘pucanja’. Kad završiš s poslom oko pola noći, još sav titraš. Ne možeš se odmah prebaciti u normalno stanje. Najčešće sjedneš i popiješ neko piće, i sjediš do dva, tri ujutro. To je nama kao nekim ljudima koji nakon posla dođu kući u sedam. Naš bioritam stoga i kreće puno kasnije. Prošljakamo tek negdje iza deset ujutro - objašnjava Mate.

On u svoje slobodno vrijeme ne kuha. Smatra to poslom i voli misaoni proces koji se događa prilikom stvaranja jela. Ali ne želi ga raditi i kod kuće. Kaže i kako ga ubija ponavljanje i često mijenja svoja jela. Jednostavno nije tip koji bi se ulovio lonaca kad ne radi. U slobodno vrijeme radije sluša muziku. Puno dobre muzike. Trenutno je u fazi slušanja Arcade Firea i jako želi na koncert Manu Chaoa. Kao jednog od najboljih koncerata u svom životu sjeća se “Rage Against Machine” u Ljubljani. Voli i Let 3, Urbana i grupu One Piece Puzzle.

Što misli o ženama kao chefovima? Kaže kako je radio sa ženama kuharicama, ali je stvar u tome što one doista moraju biti tri puta bolje od muškaraca da bi uopće došle u tu situaciju da su chefovi.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg

Broj preporuka: 79

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen