Mate Parlov vrlo se rijetko pojavljuje u javnosti. Nakon završetka boksačke karijere intervjui s jednim od najboljih hrvatskih sportaša 20. stoljeća mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Povod Matinu izlasku iz anonimnosti bio je 44. Kongres WBC-a, najmoćnije boksačke organizacije. U društvu Klička, Haglera, Camela i nekolicine boksačkih velikana, Mate Parlov je bez pretjerivanja bio najveća zvijezda. Za svoj veliki doprinos boksu od WBC-a je u Cavtatu dobio priznanje. O dolasku na kongres dvoumio se do posljednjeg trenutka, tek večer uoči početka ceremonije odlučio je potvrditi dolazak. Pomogao je malo i predsjednik Hrvatskog saveza profesionalnog boksa, Graziani, koji je imao ulogu glavnog pregovarača. Mate je popustio tek nakon 50-ak poziva...

- Ovakve predstave mogu podnijeti jednom godišnje. Nije to, brate, više za mene... Oprostio sam se od boksa prije mnogo godina i rekao da želim ostatak života provesti u miru. Previše me bilo po medijima. Iskakao sam praktički iz paštete. Nadavao sam se intervjua do kraja života - kaže nam Mate Parlov.

Gospodar poluteške

Poznat kao jedan od najodgovornijih sportaša spomenuo je kako da je nakon dva desetljeća krvavih treninga poželio "nirvanu". Sažeo je to u duhovitu krilaticu: Nakon 20 godina odgovornosti poželio sam isto toliko godina neodgovornosti.

	Madrid 1971. Osvojio prvo europsko amatersko zlato u poluteškoj kategoriji
	München 1972. Osvojio zlatnu olimpijsku medalju u poluteškoj kategoriji pobijedivši u finalu Kubanca Carilla
	Havana 1974. Postao prvi svjetski amaterski prvak u poluteškoj kategoriji
	Milano 1978. Pobjedom protiv Argentinca Cuella osvaja svjetski naslov u poluteškoj kategoriji
	Las Vegas 1980. Protiv Marvina Camela izgubio na bodove u  posljednjoj profesionalnoj borbi

Jedna od legendi bivše Jugoslavije priznaje da mu ponekad na živce idu i napasni pojedinci koji znaju posjetiti njegov kafić u Puli.

- Ljudi znaju doći i pitati me o nekih stvarima iz boksa kojih se ne sjećam. Kad bi postali napasni, iz kurtoazije bi znao reći kako se sada sjećam. I onda opet nije valjalo. I to je razlog zašto zazirem od medija i javnih nastupa. Shvatite me, boks sam doslovno živio dvadesetak godina. Ne da mi se po tisućiti put pričati o stvarima koje su se dogodile u dalekoj prošlosti.

Briljantna karijera počela je 1964. Boksati je počeo kao 16-godišnji klinac s ostalim dečkima iz kvarta u Puli. Prvi trener bio mu je Aldo Buršić kod kojeg je stekao elementarno znanje. Ostalo je povijest. Da se nabroje sve Matini naslovi, trebalo bi izdati posebnu knjižicu. Olimpijski je naslov osvojio u Münchenu 1972. U Havani je 1974. postao prvi amaterski prvak svijeta. Bio je gospodar poluteške kategorije u tom desetljeću.

- Najviše sam volio pobjeđivati Ruse. Na velikim natjecanjima znao sam ih maznuti po nekoliko u nizu. Sovjetski boksači i treneri su me sanjali.

Za one koji ga nikada nisu gledali uživo Parlov će se opisati kao borac koji nije bio klasični "razbijač".

 - Nazvao bih se boksačkim stilistom. Uvijek sam volio polako pikati protivnika, pokušati ga destabilizirati s puno malih udaraca, a ne ga rušiti jednim udarcem. Nikada nisam bio siloviti nokauter. Možda sam zato upravo volio gledati Haglera ili Alija koji su imali potpuno oprečan stil.

Nakon naslova osvojenog na Kubi u amaterskoj je konkurenciji osvojio sve što se dalo osvojiti. Uslijedio je novi izazov. Profesionalna karijera.

Poštovao ga i Tito

- U profesionalni boks ušao sam slučajno. Čovjeku koji mi je to ponudio iz šale sam rekao da za prvu borbu želim tadašnjih 100 milijuna lira. Kada ih je donio, morao sam pristati. Poslije sam od prve pobjede kupio Mercedes.

Prvi protivnik bio mu je Dante Lazzari. Stradao je nokautom u trećoj rundi. Tih godina ljudi su znali probdjeti noći kako bi gledali njegove mečeve. Iako u komunističkoj vlasti nisu imali predobro mišljenje o ljudima koji su za tadašnje vrijeme zarađivali velik novac, Parlov priznaje da nije imao problema s "crvenima". Zbog sportskih pothvata poštovao ga je i predsjednik Tito.

- Bio sam prevelika zvijezda pa mi nisu mogli ništa.

Posljednji meč u karijeri odboksao je u Las Vegasu 31. ožujka. Marvin Camel slavio je nakon 15 rundi i osvojio naslov u lakoteškoj kategoriji.

- Bilo mi je dosta europskih i balkanskih mečeva. U 20 godina karijere imao sam 320 mečeva u amaterskoj i profesionalnoj karijeri (za usporedbu Camel ih je odradio oko 150). I prije borbe s Marvinom odlučio sam da je dosta. I nisam požalio.

U Cavtatu su se Parlov i Camel ponovno sreli nakon 26 godina. Iako je na kongresu Parlov imao zatvoreni gard, susret s posljednjim protivnikom u karijeri izmamio je emocije. Topao zagrljaj dvojice ljutih protivnika nakon dodjele nagrada WBC-a bio je popraćen ovacijama delegata.

I u životu daje cijelog sebe

Nakon prestanka karijere prihvatio je poziv i postao izbornik tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu njegovi su boksači imali 100-postotni učinak. Četiri borca osvojila su četiri medalje. Zlatom se okitio Anton Josipović.

- Nakon tolikih uspjeha uslijedio je doček na beogradskom aerodromu. Toliko smo se napili da u jednom trenutku nisam znao putujem li negdje ili sam tek stigao.

I poslije toga Mate je rekao dosta. Njegov boksački film završio je happy endom. Bilo je vrijeme za novu ulogu u novom životu.

- Boksaču je najteže nakon karijere. Pogotovo ako ne zna što bi radio u životu. Mnogi su prolupali jer nakon boksačke karijere više nisu vidjeli smisao. Ja sam, pak, toliko žudio za anonimnošću. Nisam želio živjeti od starih sjećanja. Sada sam samo obični građanin. I ne volim kada mi ljudi "ljube ruke" zbog nekih prošlih vremena.

Njegov život danas je kafić u Puli jednostavnog imena "Mate" i kuglanje s prijateljima. Izbjegava medije po svaku cijenu. Povremeno "kapne" na neku proslavu. Na njegovu licu vide se tragovi boemskog života.

- Obično spavam do podneva. U kafiću radim tek od tri popodne. Noćna sam ptica. Moj život počinje nakon ponoći. Družim se s običnim ljudima kojima nije bitno što sam postigao u sportskoj karijeri, koji se prema meni odnose ne kao prema božanstvu, za njih sam samo 'obični' Mate.

U opuštenijem raspoloženju nakon dodjele nagrada pokazao je da je u razgovoru podjednako vješt kao što je bio i u ringu. Obožava poeziju (navodno je poznat kao čovjek koji zna milijun pjesama) i šalu na vlastiti račun, a jedan od vrhunaca neformalnog druženja je duet s Marvinom Camelom na temu iz slavnog vesterna "Rio Bravo".

 Na spavanje se tu večer išlo jako kasno jer je Mate bio u savršenoj formi. Red pjesme, red poezije pa red viceva. Možda se u tome krije i njegova popularnost nakon tolikih godina. Parlov se i u životu ponaša kao što se ponašao u ringu, daje cijelog sebe. A ljudi to prepoznaju. Jedan od posljednjih prvaka s dušom, dušom pjesnika.

Karijera U amaterskoj karijeri bio je osam puta prvak Jugoslavije (1967-1974), pet puta prvak Balkana (1971.-1974.), dva puta prvak Europe (1971. u Madridu, te 1973. u Beogradu) te prvi svjetski amaterski prvak 1974. Na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. osvaja zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji. Parlov postaje profesionalac 1974. godine. Naslov europskog prvaka osvaja 1976., a naslov svjetskog prvaka 1978. godine. U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Kao profesionalac, imao je 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Trener i menadžer bio mu je Boris Kramaršić.

Hrvoje Bulešić