ZAGREB - Uhićeni Podravkini menadžeri nakon izbijanja cijele afere javno su, do pritvaranja, tvrdili da je operacija Spice zapravo bila obrana od neprijateljskog preuzimanja Podravke. Pri tim su tvrdnjama navodno ostali i prilikom ispitivanja u USKOK-u na dan uhićenja.
‘Mi bismo htjeli Podravku’
USKOK ih, pak, sumnjiči da su sredstvima Podravke, preko Fima Grupe i drugih “prijateljskih” partnera, imali cilj preuzeti 75-postotni udjel u Podravci.
Jutarnji list došao je do korespondencije između Podravkinih menadžera i Merrill Lynch Internationala iz Londona, koji je 2007. godine odobrio 26,7 milijuna eura zajma Fiminoj off shore tvrtci na Malti za zatvaranje ranijih kredita podignutih za kupnju 10,6 posto dionica Podravke.
Iz te dokumentacije istražitelji su zaključili da su čelnici Podravke izložili stručnjacima te tvrtke želju da se dokopaju vlasništva 75 posto plus jedna dionica Podravke. Stručnjaci Merrill Lynchu 2006. izradili su cijelokupan plan preuzimanja 75 posto plus jedne dionice Podravke.
Taj su strogo povjerljivi plan uručili Zdravku Šestaku i Saši Romcu. U njemu je, među ostalim, predviđeno da Merrill Lynch u operaciji sudjeljuje s kreditom od 70 milijuna eura. U tom se planu nigdje se međutim ne spominje moguće neprijateljsko preuzimanje. Upravo suprotno.
Postupak otkupa
“Uprava Podravke je odlučila ući u postupak otkupa poduzeća od strane uprave kako bi stekli većinski udio u tvrtci. Dionice bi kupovao Upravni odbor kojeg čini šest članova te srednji menadžment koji ima oko 60 članova. Top menadžment, kojega sačinjava oko 20 članova smatra da tvrtka ima puno bolju mogućnost rasta i ostvarivanja profita pod pravim vlasništvom...”
U ovom prezentiranom planu ističe se da je glavni cilj menadžmenta “zadobiti kontrolu više od 75 posto i jedne dionice” i to u tri koraka i jednom dodatnom.
Zanimljivo je da se prilikom jednog od tih koraka, kada na red dolazi otkup državnih dionica, spominje rizik da država neće htjeti prodati svoj udio. No, pritom se odmah napominje da je to malo vjerojatno.
Prikrivanje operacije
Pri realizaciji cijelog plana govori se o ulaganju Podravkinih sredstava ili zaduženjima uz Podravkine garancije te uključivanju “poduzeća za posebne namjene” i “prijateljskih tvrtki” radi prikrivanja kupnje većih udjela.
Uz tada znatno veću vrijednost dionica Podravke, Uprava je izračunala da je za svaku fazu kupnje od po oko 25 posto udjela potrebno između 80 i 90 milijuna eura. Dakle, ukupno između 240 i 270 milijuna eura za 75-postotni udjel.
“Kupnja 75 posto bi trebala biti raspršena na brojne transakcije te u tijeku vremenskog razdoblja ne kraćeg od dvije godine...”, stoji u planu.
Čelnici Podravke navodno su odbili prihvatili ovaj plan i nisu ga potpisali. No, posao s Merrill Linchom ipak je realiziran devet mjeseci nakon nastanka ovog dokumenta.
Kao što su predvidjeli stručnjaci Merrill Lyncha na koncu bi top menadžment kontrolirao barem 75 posto dionica. Sama Podravka uvijek bi imalo pravo prvokupa vlasititih dionica koje bi formalno glasile na tvrtke poput Fime, ali bi ih stvarno kontrolirao samo menadžment uključen u cijelu operaciju.
