Metličić: Po zlato idemo zajedno

SPLIT - Izbornik Lino Červar zna da se može pouzdati u našeg kapetana Petra Metličića. I onda kad nije sto posto fit, Metličić pruža i zadnji atom snage u igri za reprezentaciju.

Červar još taji prekobrojne

Mustafa: Ovo prvenstvo bit će najbolje do sada

Červar: Spremni smo za Svjetsko prvenstvo

- Znam da će mi Metličić biti najbolji u najvažnijim utakmicama. U Peru imam bezgranično povjerenje. On je moja produžena ruka na terenu - kaže Červar.

Koliko znači za “paklene” ne treba posebno isticati, samo podsjećanje da smo sve medalje osvajali s Metličićem na vrhuncu forme. Na zadnjem velikom natjecanju, na OI u Pekingu 2008., primjerice, četvrto mjesto Hrvatske uvelike je determinirala ozljeda Metličića koji je igrao olimpijski turnir potpuno nezaliječen nakon operacije meniska desnog koljena.

FOTOGALERIJE: Nove dvorane dočekuju najbolje rukometaše svijeta Otvorene Arene u Zagrebu i Splitu

- Danas kad pogledam na tu situaciju moram priznati da je to bilo zavaravanje sebe i drugih. Došao sam na turnir napola zdrav, bez priprema, potpuno nespreman. Gledao sam kako ću se osposobiti da pomognem, ali u onakvom stanju nisam bio od velike koristi. Zato je najvažnije za igrača da bude zdrav, a forma će doći.

Kako danas osjeća Hrvatsku u predvečerje početka turnira SP-a?

- Radili smo dosta naporno od početka priprema, noge su nam teške. Čeka nas dugačak i iscrpljujući turnir, puno utakmica je pred nama, a vjerujem da će naša forma rasti kako se budu približavali mečevi završnice.

Kakvo je vaše stanje?

- Imao sam dosta tešku i rastrganu sezonu u Španjolsku. Sve je odredila ona neugodna ozljeda koljena i operacija koju sam imao uoči Pekinga. Sve to se odrazilo negativno na moju formu. Istina, bilo je dobrih, ali i loših utakmica, ali to ne iznenađuje. Poslije Pekinga nisam prošao pripreme, kasnije sam u klubu defakto samo igrao, bez puno treninga. Najbitnije je da me ništa ne boli. To je najvažnije saznanje.

Jeste li fizički spremni?

- Zbog svega ovoga što sam prošao zadnjih mjeseci, pred dolazak na pripreme reprezentacije uzeo sam malo vremena da poradim na fizičkoj snazi, te sam s trenerom Željkom Babićem prošao torturu od dva tjedna u Španjolskoj. Što se tiče rukometnog segmenta, oko toga previše ne brinem. Kad sam zdrav, onda za formu ne strahujem. Dobro se osjećam, a rukomet se ne može zaboraviti igrati preko noći.

• Čini se da zasad igrate sa zadrškom. Dozirate li svoju igru?

- Nemam više 20 godina da bih mogao špartati svih 60 minuta u oba smjera. Toga sam svjestan, kao što mi iskustvo pokaže koliko mogu izdržati. Sigurno je da se na prijateljskim utakmicama ne trebam trošiti. Čuvam se za utakmice SP-a.

• Dosad ste imali maksimalnu minutažu u reprezentaciji…

- Što se tiče mojeg angažmana, bit će to nešto drugačiji turnir nego prijašnji. Držim da Buntić može odigrati važnu ulogu i da neće više biti nužno da igram svih 60 minuta, u obrani i napadu. Što se tiče moje forme, obično to ide nabolje kako turnir odmiče, a takve stvari dolaze s iskustvom. Tempirat ću se da najbolje odigram utakmice koje su najvažnije. Ali nisam samo ja tu važan, bitnije je da pobjeđujemo u seriji, jer tako ćemo osigurati pozitivnu atmosferu i samopouzdanje.

• S obzirom da ste prošli sličnu kalvariju s ozljedom, prepostavljam da najbolje razumijete Balićevu situaciju. Kako vidite Ivana?

- S Balićem se uvijek najbolje razumijem i na parketu i izvan njega. Naravno da mi je teško gledati kako se muči i preuzima rizik s tom neugodnom ozljedom leđa. Iako je Lino oprezan s njim i sigurno ga neće forsirati, rizik uvijek postoji. Svi se nadamo da će Balić bit u top-formi za naše najvažnije utakmice, iako je to uvijek teško kad imaš takav problem. Tri mjeseca nije igrao. Njegova prednost u odnosu na mene je to što je fizički izuzetno jak, on je prava “životinja”. S obzirom na moju konstituciju ja sigurno ne bih mogao igrati s bolovima u leđima, ali on se na parketu doima kao da bolove ne osjeća.

• Kako vam se čini igrački kadar reprezentacije?

- Mislim da imamo dobru momčad. Iako nam se pridružilo dosta novih, mladih igrača, zadržan je kostur ekipe od ovih starijih, iskusnijih koji su već prošli puno zajedničkih natjecanja. Može biti izvrstan spoj mladosti i iskustva, ali osnovno je da funkcioniramo kao tim, a ne da tražimo individualna rješenja za probleme u igri.

• Tko bi na SP-u mogao doživjeti punu afirmaciju?

- Tipovao bih na Duvnjaka, iako su već poznati njegov potencijal i kvaliteta, ovdje bi mogao doživjeti punu afirmaciju. Zbog situacije s Balićem sigurno je da će imati određenu minutažu i sad je na njemu da je iskoristi što bolje.

• Što će biti glavni forte ove reprezentacije?

- Moramo shvatiti da ova reprezentacija nisu samo Balić i Metličić kako se to često, a najviše u medijima, doživljava. Nisu to ni sedmorica ili osmorica igrača nego cijela grupa, tih 16 koji će biti “unutra”, ili 21 koliko nas je prošlo pripreme. Nitko nije stroj da može raditi 60 minuta u oba smjera. Zato je važno da imamo što više raspoloženih igrača, da ne ostane sve na leđima nekolicine. Što se tiče pojedinačnih aduta, raduje me što nam se vratio Čupić koji može dati dodatnu snagu, od Ninčevića i Buntić također očekujem puni doprinos. A najvažnije je da smo svi zdravi.

• Medalja je uvijek cilj, a igrati u Hrvatskoj znači jurišati na zlato?

- Sigurno je da smo svjesni očekivanja naših navijača. To je i naša ambicija, osvojiti zlato na SP-u koje se igra u našem dvorištu. Možemo puno napraviti, samo da nas ozljede zaobiđu. Ključno je da pokažemo kolektivnu igru. Jer, sve je to divno i krasno, Hrvatska ima jake individualce, Ivana, mene, Laca i druge, ali sve naše medalje stigle su kao plod kolektivnog angažmana. Kad ginemo na terenu jedan za drugoga onda nas teško netko može pobijediti. Po meni, to je recept za medalju.

Rukometna akademija za povratak u rodni Split SPLIT - Petar Metličić otišao je iz Splita prije gotovo deset godina. - Otišao sam kao mladić, a vraćam se sa sjedima na glavi - duhovito je komentirao Metličić koji je iz RK Split 1998. prešao u Metković Jambo. S Metkovcima je počeo žetvu trofeja. Osvajao je dvaput domaći Kup te jednom Kup EHF-a prije no što je otišao u Španjolsku, u Ademar Leon, a sada je član Ciudad Reala. U Španjolskoj je osvojio sve klupske trofeje, a s Ciudad Realom osvojio je Ligu prvaka te se okrunio naslovom klupskog prvaka svijeta.  Iako nikad nije dobio privilegiju da bude proglašen najboljim rukometašem svijeta, stručnjaci ga smatraju najboljim desnim vanjskim, a dvaput mu se ukazala čast igranja za reprezentaciju svijeta. Nastup na SP-u 2009. Metličiću je vjerojatno jedno od zadnjih natjecanja za reprezentaciju. U budućnosti bi želio više vremena imati za obitelj, iako poručuje da će igrati dok god bude osjećao da može pomoći. Kao igraču teško će mu se ostvariti prigoda zaigrati za RK Split, ali je zato Akademija Metličić&Balić zalog sigurnog povratka u rodni grad. Akademiju vodi njihov najbolji prijatelj i bivši suigrač Ivica Maraš, a jedan od trenera je Ivanov otac, također bivši rukometaš Žare Balić.

KARIJERA Od Splita do Lige prvaka 1992.-1998. igra za prvu momčad RK Split 1998./99. prelazi u RK Metković Jambo 1999./01. osvaja Kup EHF-a i dva Kupa Hrvatske 2002./05. prelazi u španjolski Ademar Leon i osvaja Kup kupova 2005./06. prelazi u Ciudad Real i osvaja LP 2006./07. sa Ciudadom prvak Španjolske, osvajač Superkupa, Kupa Asobal te interkontinentalni klupski prvak svijeta 2007./08. prvak Španjolske, osvajač španjolskog Superkupa, pobjednik Kupa Kralja, osvajač Asobal kupa i Lige prvaka.

Hrvatski reprezentativci na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu kreću na pohod po svoje ukupno sedmo odličje Njemačka 1938. 1. Njemačka 2. Austrija 3. Švedska Švedska 1954. 1. Švedska 2. Njemačka 3. Čehoslovačka DR Njemačka 1958. 1. Švedska 2. Čehoslovačka 3. Njemačka SR Njemačka 1961. 1. Rumunjska 2. Čehoslovačka 3. Švedska  Čehoslovačka 1964. 1. Rumunjska 2. Švedska 3. Čehoslovačka  Švedska 1967. 1. Čehoslovačka 2. Danska 3. Rumunjska Francuska 1970. 1. Rumunjska 2. Dr njemačka 3. Jugoslavija DR Njemačka 1974. 1. Rumunjska 2. DR Njemačka 3. Jugoslavija Danska 1978. 1. SR Njemačka 2. SSSR 3. DR Njemačka SR Njemačka 1982. 1. SSSR 2. Jugoslavija 3. Poljska Švicarska 1986. 1. Jugoslavija 2. Mađarska 3. DR Njemačka Čehoslovačka 1990. 1. Švedska 2. SSSR 3. Rumunjska Švedska 1993. 1. Rusija 2. Francuska 3. Švedska Island 1995. 1. Francuska 2. Hrvatska 3. Švedska Japan 1997. 1. Rusija 2. Švedska 3. Francuska Egipat 1999. 1. Švedska 2. Rusija 3. SR jugoslavija Francuska 2001. 1. Francuska 2. Švedska 3. SR jugoslavija Portugal 2003. 1. Hrvatska 2. Njemačka 3. Francuska Tunis 2005. 1. Španjolska 2. Hrvatska 3. Francuska Njemačka 2007. 1. Njemačka 2. Poljska 3. Danska

Alen Orlić