Ništa ona  Severini ne bi poručila, veli  Jadranka Kosor iz svoje ljetne haljine, na nekakvoj jadranskoj plaži, da bi se odmah zatim, jedan sasvim mali djelić sekunde, od zle kraljice kojoj je ispod časti komunicirati s pukom, pretvorila u zdravu hadezeovsku ikonu iz devedesetih: te, Severina tako govori jer je bliska Socijaldemokratskoj partiji, te ona tako govori jer joj u zadnje vrijeme, kaže premijerka, loše ide, pa bi se, zamislite, reklamirala preko nje.

Drskost lajave alapače

Tema ovoga premijerkinog ispada je, to već znate, reagiranje Severine Vučković na ultrakonzervativni zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, točnije, njezin javni poziv Jadranki Kosor da predloži ukidanje takvoga zakona. Osim u Mianmaru i eventualno Bjelorusiji, riječ je o posve normalnom i uobičajenom obraćanju jedne građanke najvišoj činovnici države kojoj plaća porez.

Dok bi se prvi dio premijerkinog istupa, onaj kraljičinski, mogao otpisati kao drskost prema jednoj građanki, te prema svim građanima i građankama koji eventualno misle kao Severina Vučković, ali i kao znak zdušnoga i nedvosmislenog pristajanja uz argumente onoga tipa koji se ovih dana naokolo slikava sa svojim oznojenim mišićima, valjda se time reklamirajući da je sam, bez ičije pomoći, u stanju oploditi svaku junicu, da ne kažemo - ženu, drugi dio njezina istupa, onaj lajavi i alapački, zapravo najbolje pokazuje kako Jadranka Kosor zamišlja upravljanje zemljom i što su za nju, zapravo, premijerske ovlasti. Prvo: to svođenje Severine Vučković na SDP (koji Jadranka naziva punim imenom, da bi psovka jače odjeknula) pokušaj je njezine diskreditacije, kakva bi, opet, bila moguća samo u Mianmaru i možda Bjelorusiji.

Karizmatičnija od SDP-a

Jadranka Kosor je kao osoba u usporedbi sa Severinom beznačajna, ali je zastrašujuće kako je brzo pomislila da je pozlata natpisa s premijerske kancelarije prešla i na nju

Naime, kaj: Severina je, zamislite, pred izbore pjevala za SDP i to je, po premijerkinom rezoniranju, diskvalificira da govori o medicinski potpomognutoj oplodnji. Ili je, možda, sudi Jadranka, Severinin stav o potpomognutoj oplodnji upravo takav, nakaradan, jer je ona uz SDP? Nije to dio ove priče, ali hrvatska nevolja i jest u tome što je više osobnosti, prepoznatljivosti, javne biografije i karizme u Severini Vučković, nego u svim esdepeovskim čelnicima i čelnicama, pa bi veća priča danas mogla biti da SDP stane uz Severinu, nego Severina uz SDP.

No, druga objeda na njezin račun još je grotesknija, ali i skandaloznija u odnosu na standarde demokratskoga svijeta. Severini u zadnje vrijeme loše ide, govori Jadranka u časovima svoga maksimalnog uznesenja u premijersku funkciju, pa je, zato, eto, Severina kritizira, pošto njoj, Jadranki, valjda dobro ide ili pošto je mjesto predsjednice Vlade općenito najviše čime se neki Hrvat ili Hrvatica može pohvaliti da mu dobro ide. A zar ne bi premijerka Kosor trebala raditi na tome da svakome građaninu ove zemlje, pa i Severini Vučković, dobro ide? Ili mislite da ona ima pravo da gušta nad tim što građankama i građanima ne ide tako dobro kao njoj? Problem Jadranke Kosor je, međutim, upravo to što je ona u odnosu na Severinu Vučković savršeno beznačajna osoba. Severina, jadna, ima puno veći problem, koji dijeli sa svim građanima ove zemlje: mjesto predsjednika Vlade silno je značajno, riječ je o najznačajnijoj činovničkoj funkciji u Hrvatskoj. Nije strašno kada se na toj funkciji nađe savršeno beznačajna osoba, ali jest kada odmah zatim povjeruje kako je pozlata s pločice na vratima kancelarije prešla i na njezino ime.

Kada pokušava s visine govoriti o Severini Vučković, Jadranka Kosor istovremeno ispada smiješna i utjeruje nam strah u kosti. Smiješna je jer se pokušava autoritetom svoje funkcije, a ne vlastitom biografijom, nadviti nad jednu od amblematskih hrvatskih žena, silno darovitu zabavljačicu i glumicu, pjevačicu koja je popularna u cijeloj regiji i koja Hrvate i Hrvatsku u očima susjeda predstavlja pametnijim, rafiniranijima, boljim, darovitijim i ljepšim nego što je to činila ijedna, a kamoli Kosorušina vlada.

Žena koja je izdala svoj spol

Strašna je, međutim, i prijeteća premijerka, dok govori kako Severini ne ide, jer ona time - iz perspektive svoje veličanstveno beznačajne i prazne profesionalne biografije - zapravo prijeti svima pametnijima, darovitijim, dušom i svime ljepšima od sebe, poručujući im da joj njihove biografije ne znače baš ništa. Slabo im ide, jer su ispod nje i njezine funkcije! Što možda i nije skroz bez pameti: doista, Severini je slabo, čim joj je Jadranka premijerka.

Pritom, ona se bez prestanka, više nego ijedna javna žena u Hrvatskoj, poziva na autoritet svoga spola. Pa se, kao, snebiva što se raspravlja o njezinoj frizuri i odijevanju, a ne govori se o frizurama muških političara. Čak se ohrabrila spomenuti, u blago kritičkom tonu, i svoga prethodnika. O njegovom se odijevanju, kaže, nije okolo pričalo.

No, Jadranka bi Kosor morala znati da takvu zaštitu ne može dobiti, niti se na snagu spola može pozivati, upravo zbog onoga što joj je govorila Severina Vučković, a što je ona najprije prezrela, da bi se odmah zatim po tome izalapačila. Političkoj opciji koju ona promovira nakon što je postala premijerka, a koja podrazumijeva otkaze novinarima (slučaj Cvirin), zabrane koncerata (Severinina nastupa u Kninu), ultrakonzervativne zakone prilagođene rasplodnim kriterijima Kaptola, naprosto ne pripada autoritet ženskoga spola. Toj opciji pripada prirodno majčinstvo, boravak uz ognjište, kuhanje, pranje, peglanje i - naravno - brak koji se ne razvrgava!

Kikotavi oznojeni mišićavko

O ženama, pak, koje izađu iz kuće, ili ih njihovi muževi uz blagoslov Svete Matere Crkve otpuste, može se - unutar te opcije - govoriti upravo i samo preko njihovih frizura, haljinica i suknjica. Pa ne može, za Gospu Blaženu, Jadranka Kosor tražiti da je se tretira kao Vesnu Pusić ili Ingrid Antičević-Marinović, a istovremeno predstavljati političku opciju koja dezavuira autoritet njezina spola.

Možda Jadranka Kosor to ne shvaća, ali Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, oko kojega se kikotao oznojeni gospićki mišićavko i najavljivao da će se razmotriti njegove promjene ako se pokaže da je manje nego prije žena koji po tom zakonu zanesu, baš kao da je riječ o radu nedjeljom, demonstracija je muške sile nad ženskim utrobama, ali i kraj svake priče o dostojanstvu spola. Stoga se i nju ne može drukčije tretirati, nego duhom i rječnikom njezine političke opcije, kao frizuru, haljinu i ništa.

Miljenko Jergović