Miljenko Kokot: Zbog zavodljivosti glasa i govora postao sam spiker

Objavljeno: 11.09.2009

Miljenko Kokot je jedan od onih ljudi koje ne vidimo i ne znamo kako izgledaju, ali ih zato jako dobro i često čujemo. Njegovo ime viđamo na odjavnim špicama dokumentarnih emisija HTV-a gdje piše “Tekst čitao Miljenko Kokot”. Ukratko, moglo bi se reći: ima tona, nema slike.

Četrdesettrogodišnji Zagrepčanin - koji je još kao dječak maštao o tome da postane spiker, pa je završio Centar za kulturu i umjetnost, smjer voditelj i spiker, te studirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti - ne krije da mu godi to što ga ljudi na cesti ne prepoznaju. Premda je dugogodišnjim radom postao jedna od institucija HTV-a, kao i dobitnik godišnje nagrade HRT-a, svih je ovih godina spretno izbjegavao istupe u medijima. Kako nam je priznao, ni on sam ne zna zbog čega se točno sada predomislio i pristao dati svoj prvi intervju u životu. 

Jedna od najvažnijih vrlina dobrog naratora njegova je nevidljivost,
odnosno neisticanje, smatra Kokot
• Zbog čega izbjegavate istupe u medijima?

- Čini mi se da bih istupima u medijima naglašavao svoju ulogu televizijskog spikera. A ja nisam ta uloga. Ja sam jednostavno Miljenko Kokot. Iako sam javna osoba, drago mi je što me javnost na cesti najčešće ne prepoznaje.

• Spadate u spikere, ljude koje ne vidimo, ali ih poznajemo po glasu. Što se nalazi iza glasa?


- Radeći svoj posao, nastojim ponuditi nešto više. Dajem i dio sebe. Glasom zaokružujem sliku, glazbu i radnju kako bi dokumentarni film, dakle ono što najviše volim raditi i u čemu uživam, bio što bolji. Smatram da je pun pogodak kad su sve te komponente isprepletene. Ništa nije najbitnije, a opet je sve bitno. Važno je postići sklad. I to je onaj nevidljivi dio koji gledatelji osjete. To je ono čemu težim.

Još u djetinjstvu gledao sam BBC-jeve dokumentarce o životinjama, a nevidljivi pametni čovjek je jako lijepo pričao o tome. Tada sam poželio postati sveznalica ugodna glasa






• Zbog čega ste se odlučili postati spiker?

- Presudilo je to što mi se sviđaju mogućnosti glasa, njegova zavodljivost iskazana kroz govor, pjevanje... Sviđa mi se ton koji nosi poruku, njegove nijanse koje prodiru dalje od samih riječi.

• Je li točno da ste u djetinjstvu gledali BBC-jeve dokumentarce o životinjama te da ste upravo tada poželjeli i sami postati narator kad odrastete?

- Da. Bio sam fasciniran svijetom životinja, a nevidljivi pametni čovjek je jako lijepo pričao o tome, pa sam i ja tako poželio postati ta sveznalica ugodna glasa.

• Rođeni ste u Zagrebu, gradu u kojem ste završili Centar za kulturu i umjetnost, smjer voditelj programa i spiker. Možete li usporediti koliko se vaš posao u praksi razlikuje od onoga čemu su vas učili u srednjoj školi i na studiju novinarstva?

- To se veoma razlikuje. Škola oblikuje okvir, a sliku u njemu crtamo sami. Imao sam sreće i zahvalan sam na talentu. Međutim, to nije bilo dovoljno. Bio sam svjestan svojih nedostataka, učio sam i tako gradio temelj na kojemu sam počeo graditi karijeru. Dobro se posložilo.

• Nakon fakulteta radili ste na Radiju 101. Po čemu pamtite to razdoblje?

- Tijekom srednje škole radio sam na Stojedinici, odnosno na Eksperimentalnom programu Omladinskog radija, kao voditelj. Bio sam vrlo mlad, možda čak i najmlađi ondje. I, sad mi je jasno, pritom i nezreo, ali neopisivo sretan što sam dio ekipe koja je stvarala medijsku alternativu. Radeći tamo, imao sam priliku upoznati kremu kreativnog Novog vala.

• Krug je završen nakon što ste prošli audiciju na HTV-u i postali narator s početka priče. Je li taj posao doista onako lijep kao što ste ga nekoć zamišljali?

- Posao televizijskog spikera je težak na početku. Kad se svladaju vještine, stekne iskustvo i osjeti sigurnost, tada do izražaja dolazi ‘osobni dodir’. I tu počinje lijep dio. Tu posao prestaje biti samo posao te postaje i uživanje.

• Koje odlike mora imati dobar narator?

- Jedna od najvažnijih vrlina dobrog naratora je njegova nevidljivost, odnosno neisticanje. Uz to, treba imati ugodan glas, interpretativnu logiku, dobru dikciju i sposobnost oživljavanja pisane riječi kako bi je gledatelj mogao doživjeti.

• Slažete li se s tvrdnjom da spikeri kao profesija na našim televizijama polako nestaju? Zbog čega je tako?


- Mislim da su prisutna dva smjera: prezenteri i osobnosti. Idealno bi bilo da osoba, odnosno osobnost s karakteristikama prezentera bude istaknuta. Češće je, međutim, slučaj da prezenter bez osobnosti zauzima taj prostor. Mnogo je razloga. Bitno je razlikovati profesije, dakle, novinar, voditelj, prezenter i spiker. Idealno bi bilo kada bi TV novinar imao osobine spikera i prezentera, kao i da prezenter i voditelj imaju osobine novinara i spikera.

• Gdje su tu spikeri? Na neki način oni su relikt prošlosti jer su ih u njihovoj isturenoj ulozi danas zamijenili novinari, voditelji i prezenteri. S druge strane, upravo spikeri čuvaju sve pozitivne osobine tog posla, koje bi trebale biti temeljne i za novinare, prezentere i voditelje, i zato su važni jer su nezamjenjivi.

- Ja mogu postati dobar novinar, ali novinar će rjeđe postati dobar spiker. Isto tako, to što sam ja dobar spiker ne znači da bih bio i dobar voditelj. Ukratko, teško je naći osobu koja sve to ujedinjuje.  

• Svoja iskustva prenosite kao predavač na treninzima javnog nastupa. Što kažete polaznicima tih tečajeva? Kako netko može postati dobar govornik?


- Svatko treba spoznati svoje prednosti i slabosti. Treba raditi na svojim nedostacima, a biti svjestan vlastitih vrlina.

Imam iskustvo i talent uočavanja ‘nedostataka’, ali i predlažem načine kako da ih osoba svlada i razvije svoj govornički potencijal, svoje mogućnosti. Mnogo je tehnika kojima se to postiže, a sve u cilju one fraze da se govornik ne rađa, nego se govornikom postaje.

• Jedna ste od, uvjetno rečeno, institucija javne televizije. Kako se osjećate kad vam to netko kaže?

- Milo mi je oko srca.

  Obožavam ribolov na moru

• Je li istina da vam prijatelji u šali kažu da tako dobro čitate da svaki put zaspu kada vas slušaju?

- Ne samo to. Govore mi da im i dijete prestane plakati kad čuje moj glas na dokumentarcu te da ih moj glas smiruje.

• Nosite li posao kući?

- Nakon snimanja emisije ‘Alpe - Dunav - Jadran’ ponesem kući košulju i kravatu.

• Čime se bavite u slobodno vrijeme, imate li hobi?

- Obožavam ribolov na moru.



Klara Rožman

Broj preporuka: 10

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen