Mima Simić: 'Nije teško živjeti kad svi znaju da si gay'

Objavljeno: 06.07.2007

Šesti Zagreb Pride, koji se održava danas, i ove godine ima temeljnu poruku, "pravo na vidljivost".

Opet će naime organizatori i sudionici povorke upozoriti na još neka neispunjena prava seksualnih manjina, te na njihovo pravo da se čuje i njihov glas. Još od prvog Pridea 2002. organizatori su isticali da su ovakve povorke potrebne dok god osobe homoseksualne orijentacije ne ostvare sva svoja prava, a možda još važnije, dok cijelo društvo ne postane tolerantno do te mjere da se homoseksualci i lezbijke ne moraju skrivati zbog svoje seksualnosti.

TEMA DANA: 63% gledatelja protiv političara homoseksualaca

Spisateljica Mima Simić izvan književnih krugova postala je poznatija kada je nedavno u jednoj epizodi "Milijunaša" u udarnom terminu na HTV-u na pitanje Tarika Filipovića s kim živi odgovorila "sa svojom djevojkom Natašom".

Što zaista znači biti "out" u Hrvatskoj Mima može objasniti iz vlastitog iskustva, s obzirom na to da je svoju seksualnu orijentaciju obznanila u jednoj od najgledanijih emisija na televiziji. Mimi ni u jednom trenutku ne pada na pamet skrivati se, unatoč tomu što razotkrivanje u društvu koje na svoje homoseksualce baca suzavac nekome možda i ne izgleda baš kao najmudriji potez.

- Osobno mi zna biti prilično naporno biti 'out'. To nije nešto što se učini jednom i gotovo - to je svakodnevna praksa. Svaki put kad se s Natašom držim za ruke, ili poljubim na javnom mjestu, automatski se izlažem pogledima, od kojih bi neki vrlo lako mogao inspirirati i agresiju. Prakticiranje stvari koje su raznospolnim parovima samorazumljive i koje uzimaju zdravo za gotovo, meni mogu značiti batine. A ipak se neću prestati držati za ruke sa svojom djevojkom, makar bi mi život bio lakši, jednostavno zato što je upravo nevidljivost najveći neprijatelj gejeva i lezbijki - kad te nema na ulici, neće te biti ni u zakonima. Dakako, nisam toliko luda da ću se tako ponašati u situacijama koje bi na neki način mogle biti rizične.

Mima nikada nije dovodila u pitanje to je li odluka da na televiziji kaže da je lezbijka bila ispravna, čak naprotiv, smatra da je iz više razloga taj korak zaista trebala napraviti.

Tragično je što čak ni roditelji ne prihvaćaju svoju djecu homoseksualce
- Moram priznati da je moje iskustvo vjerojatno prilično rijetko i za zemlje civiliziranije od Hrvatske. Jedini problem koji sam ikad imala bio je par verbalnih okršaja sa skinjarama i primitivcima u prolazu. Moja obitelj, prijatelji, profesori, profesorice, poslodavci, otprilike svi s kojima sam uspostavila bilo kakav bliži kontakt, sasvim su prirodno i normalno primili činjenicu moje različitosti - a ako im pak nešto nije bilo jasno, objasnila sam im. U tom smislu najponosnija sam na oca koji je došavši sa mnom na 'Milijunaša' dao najbolji primjer kako se voli i podržava različitost. Reakcije ljudi, kako onih koji me poznaju tako i ekipe s ulice, na nastup bile su uglavnom pozitivne. Inače, jako sam ponosna na tu milijunašku misiju - mjesecima sam je planirala i sve je ispalo da bolje nije moglo. Em sam podebljala kućni budžet svoje bespravne izvanbračne zajednice, em sam pridonijela podizanju vidljivosti LGBT osoba. A i Tarik me oduševio - kako se izvrsno, zapravo najnormalnije, postavio prema činjenici da živim s djevojkom - ispričala je Mima.

Govoriti javno o svojim seksualnim sklonostima u inozemstvu je postala gotovo svakodnevna praksa i dok su to do prije nekoliko godina činili uglavnom ljudi iz showbusinessa, danas svoju gay orijentaciju ne kriju svjetski gradonačelnici, ministri ili članovi vlada. U Hrvatskoj su o svojoj gay orijentaciji do sada javno govorili, osim Mime, novinar Dražen Ilinčić, te bivši ravnatelj Baleta HNK Dinko Bogdanić, uglavnom ljudi iz kulturnjačkih krugova, dok iz ostalih društvenih slojeva nitko nije "out".

- Nažalost, za sad je to ipak luksuz koji si mogu priuštiti samo kulturnjaci, Dražen Ilinčić, ili moja malenkost. Velika većina LGBT populacije 'autanjem' bi previše riskirala, pa sveudilj šute ili, još gore, zasnivaju 'normalne' obitelji ne bi li prikrili vlastite sklonosti. No, nekim javnim osobama lakše je nego drugima. U krajevima svijeta gdje je biti gej uistinu okej, i gradonačelnici i političarke mogu si priuštiti da budu iskreni prema sebi i biračkom tijelu, stvari su dakako normalnije. Ali hrvatski svemir je heteroseksualan i k tome licemjeran, pa ne čudi što se javne osobe koje su 'out' mogu izbrojati na dva prsta. Često ćete čuti argument da se ljudi ne žele 'autati' jer je njihovo seksualno opredjeljenje njihova privatna stvar, no dokle god je isto osnova za diskriminaciju, ne može i ne smije biti privatna stvar. Dokle god se pripadnici seksualnih manjina premlaćuju, otpuštaju, dokle god ih se roditelji odriču, dokle god nemaju ista prava i istu zaštitu kao i svi ostali, seksualnost će biti i jest javna stvar, i politički problem - istaknula je Mima.

No nije tajna da Mimina manje-više dobra iskustva "autanja" ne dijele i ostali. Zapravo, mnogo je vjerojatnije da će dobar dio homoseksualaca i lezbijki naići na neodobravanje svoje okoline nakon što se odluče reći im o svojoj seksualnoj orijentaciji.

- Gejevi i lezbijke koje poznajem vrlo su različiti. Neki su skroz 'out', neki su rekli samo najbližim prijateljima; neke su roditelji prihvatili, s nekima ne razgovaraju godinama. To mi se zapravo čini najtragičnijim u malograđanskoj hrvatskoj kaljuži - da će čak i roditelji, koji bi trebali imati najviše razumijevanja ili bar volje i želje da razumiju, bez problema izmlatiti homoseksualno dijete, izbaciti ga iz kuće ili ga se odreći, jer malograđanski mentalitet ne želi shvatiti i prihvatiti različitost, on se samo i po svaku cijenu želi reproducirati. Moja želja je da sutra na Pride dođe što više ljudi. Uz koncert na Cvjetnom trgu bit će zabavno i osnažujuće, kao svake godine, uostalom. Što reći: gejevi i lezbijke su vaša djeca, braća, kolegice, prijatelji, susjede. Pride je prilika da pokažemo koliko nam je stalo do ljudi koje volimo, i do demokracije.

Mima je prvi put na Prideu bila 2002., ujedno prvom u Hrvatskoj. I sutra će s ostalim sudionicima povorke podržati prava LGBT populacije, zapravo - i svoja.

- Dolazak na Pride za mene je kao odlazak na izbore - građanska dužnost i obveza, simbolički čin upozorenja da je demokracija u kojoj živimo prilično krnja i selektivna. I da nisam lezbijka, došla bih na Pride, baš kao što ću podržati svaku građansku inicijativu, pa i one koje me se direktno ne diraju. Tragično je što ljudi reagiraju samo na ono što ih izravno ugrožava. Upravo zbog takvog inertnog stava mogao se dogoditi holokaust, da ne spominjemo povijesno nam bliže instance etničkih čišćenja, progona i ubijanja civila 'nepoćudnih' nacionalnosti. Smisao Pride povorke, kao i smisao svih uličnih građanskih prosvjeda, jest upravo skrenuti pozornost na određenu nepravdu - u ovom slučaju diskriminaciju nad osobama različitog spolnog opredjeljenja - kaže Mima Simić.

Nepravdi naspram gay populacije danas u Hrvatskoj dakako još uvijek ima iako su se mnoge stvari u posljednjih nekoliko godina bitno promijenile. Unatoč brojnim negativnim kritikama javnosti vezanim uz gay povorke koje se vrlo često zapravo svode na teze "što oni nama sada tu govore s kim spavaju", upravo su te povorke potaknule zakonodavne institucije da reagiraju.

- Prvi korak je svakako bio izaći na ulice, otvoriti frontu, postaviti pitanja, do tada neizgovorljiva. Pitanje prava LGBT osoba bilo je izlišno dok god su se, pod velom straha i srama, homoseksualci i lezbijke skrivali i šutjeli. Prvi zagrebački (i hrvatski) Pride 2002. bio je svojevrstan otponac za promjene i danas možemo reći da su se stvari uistinu zakotrljale. Zahvaljujući trudu i radu aktivista, ponajprije Pravnog tima Iskoraka i Kontre, LGBT prava dospjela su na dnevni red u Saboru, i počeli su se razotkrivati nedostaci u zakonu.

Premda su prava danas daleko od jednakih, imamo dobre osnove vjerovati da se u smjeru izjednačavanja nezaustavljivo ide. Osim medijskog prikaza homoseksualaca koji je daleko uravnoteženiji i kompleksniji nego što je bio nekoć, tu je i medicina koja homoseksualnost više ne tretira kao poremećaj, već je objašnjava kao tek jedan oblik seksualnog ponašanja, o čemu bi netko pod hitno trebao obavijestiti pojedine saborske zastupnike. U Hrvatskoj je osvještavanju javnosti svakako pridonijelo 'autanje' javnih osoba, indirektnih aktivista, koji se ne libe, kao dio svoga identiteta, navesti i homoseksualnost - navodi Mima.

Gay par prošetao zgradom Sabora držeći se za ruke

Saborski zastupnici, ali i svi oni koji su se zatekli u Saboru u četvrtak poslijepodne, ostali su nemalo iznenađeni kada je u zgradu ušao jedan homoseksualni par držeći se za ruke.

Dvojica mladića, od kojih je jedan bio Franko Dota, član organizacijskog odbora današnjeg Zagreb Pridea, prošetali su po zgradi, a izašli su kada ih je zamolio pripadnik osiguranja Sabora.

Premda je riječ o nesvakidašnjoj sceni, posebnih komentara nije bilo, osim bivšeg saborskog zastupnika Ante Kovačevića čiji su stavovi prema takvim pitanjima poznati.

- Nevjerojatno. Sve je moguće. Ovdje bi vjerojatno dobili veliku podršku jer i ovdje ima 'topdžija pasivaca' koji ga radije primaju, nego daju - komentirao je u svom stilu Kovačević.


- Prvu gay inicijativu pokrenuo feministički pokret.

-Prva poznata lezbijska grupa je Lila inicijativa formirana 1989. iz ženske grupe Trešnja koja je na 2. saveznom susretu feministkinja Jugoslavije u Zagrebu pokrenula i dijalog o lezbijkama.

-Većina boraca za homoseksualna prava u vrijeme Domovinskog rata posvetila se mirovnom aktivizmu. Iste žene koje su počele s Lila inicijativom, nastavile su djelovati osnivanjem LIGMA inicijative.

-U kolovozu 1994. u Zagrebu osnovana prva hrvatska gay i lezbijska grupa LIGMA. LIGMA je prva napravila javnu akciju o pravima homoseksualaca održavanjem okruglog stola u Zagrebu. Tema je bila "Za koga će glasati hrvatski homoseksualci i lezbijke?"

-LIGMA pokrenula prvi gay časopis Speak out koji je izlazio kao podlistak časopisa ARKzin. Voditelj LIGMA-e Amir Hanušić, nakon brojnih verbalnih napada te naposljetku i fizičkog, zatražio je azil u Kanadi, a suvoditeljica Andreja Špehar emigrirala je u Švedsku; nakon njihova raspada 1997., osnovana neformalna udruga Kontra.

-Pokušaj osnivanja gay udruge Oskar dogodio se u Rijeci 1998. Aldin Petrić je postao poznat javnosti jer je zbog svoje seksualne orijentacije izbačen iz vojske.

-Promjena vlasti 2000. donijela je ozračje u kojem počinje intenzivnije formiranje homoseksualaca u aktivističke udruge

-Razvoj interneta omogućio povezivanje gay scene. Suosnivač Iskoraka Hrvoje pokrenuo je web stranicu Crogay.com

-Značajna promjena vlasti 2000. godine. SDP jedina stranka koja u svom statutu ima zapisana prava homoseksualaca.

-Osnivanje lezbijske organizacije LORI 2000.

-Osnivanje udruge Iskorak 12. siječnja 2002. godine.

-1. Gay Pride održan je 2002. godine.     (J. K.)


Merita Arslani

Broj preporuka: 2

ARHIVA ČLANAKA

Nije poznato je li kamerman bio svjestan što je snimao pokušavajući zaštititi identitet djevojci koja je bila svjedok provale u svom susjedstvu, no sigurni smo da joj nije puno pomogao. Pogledajte!

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen