Dostupnost sudačkih imovinskih kartica važan je institut povećavanja transparentnosti sudbene vlasti. Ne samo zato što će omogućiti lakše otkrivanje nedostojnih pripadnika sudačke profesije.
Nego zato što imovinska provjerljivost povećava vjerodostojnost ukupne sudske vertikale.
Imovinske kartice šestero najviše pozicioniranih, pa valjda i najodgovornijih hrvatskih sudaca pokazuju da bi se našlo razloga za njihovo dodatno ispitivanje. Ako je tako na vrhu, kako li je tek u donjim slojevima piramide? Nije poznato je li Državno sudbeno vijeće, čuvar imovinskih kartica sudaca, dosad izvršavalo svoju zakonsku obavezu da njihov sadržaj uspoređuje s poreznom upravom. Čini se da je velika galama iz sudačkih redova kontra objavljivanja njihovih imovinskih kartica bila movitirana krupnim, premda ne i načelnim razlozima: sudeći po svemu, gonjena je prije svega privatnim interesima pojedinaca.
EKSKLUZIVNO: PRVI UVID U IMOVINU HRVATSKIH SUDACA Zamjenica šefa Vrhovnog suda nije prijavila dohodak od čak 125.000 kuna
Postavljanje imovinskih kartica državnih dužnosnika na svima dostupan internet danas je standard koji istina - nije iskorijenio svaku zloupotrebu političke funkcije, ali ipak osigurava veću dozu transparentnosti političkih struktura. Tako će morati biti i sa sudačkom vlašću, koja također može biti i jest izložena različitim izazovima.
Javnost je u tom pogledu moćan saveznik. Operacija odvajanja žita od kukolja za svaku je profesiju uvjet integriteta. Pogotovo je to slučaj sa zvanjima bez kojih nema normalnog funkcioniranja države i društva. Na žalost, povjerenje javnosti u hrvatsko je sudstvo nedovoljno, zapravo u opasnom manjku.
Zato bi suci i sami morali biti maksimalno zainteresirani da svoje djelovanje učine prozirnim i provjerljivim. Skrivanje imovinskih kartica ide na ruku lovcima u mutnom. Objavljivanje implicira posve drugačiju poruku. Bez spremnosti sudaca da se podvrgnu demokratskoj kontroli javnosti nema ni revitalizacije već kronično jadnog autoriteta ukupne sudbene vlasti.