Sa slikama Josipa Broza Tita i transparentima “Mi smo za mir” nekoliko tisuća Sarajlija nadalo se zaustaviti rat, iako je glavni grad Bosne i Hercegovine u tom trenutku već bio podijeljen nevidljivim nacionalnim linijama, a po prilaznim cestama su se množile barikade.
Demonstranti su se razbježali kad se počelo pucati.
Prve od 11 tisuća žrtava rata u Sarajevu bile su dvije žene, Suada Dilberović, studentica iz Dubrovnika, i Olga Sučić, daktilografkinja iz Skupštine BiH, ubijene toga 5. travnja 1992. na mostu preko Miljacke, u blizini skupštine ispred koje su se održavale demonstracije.
Bez hrane, struje i vode
Sarajevo ovih dana obilježava 20 godišnjicu opsade, najdulje opsade grada u modernoj povijesti. Tri i pol godine je oko 350.000 stanovnika toga grada u kotlini bilo svakodnevno izloženo granatiranju s položaja na okolnim brdima.
Većinu vremena pod opsadom preživjeli su bez struje, vode i grijanja, s oskudnom hranom iz međunarodnih humanitarnih paketa i astronomskim cijenama na crnom tržištu. Ako su htjeli izaći iz kuće po hranu i vodu, čekao ih je ruski rulet s granatama i snajperima. U Sarajevu su bili smješteni ili su ga redovito obilazili reporteri svih najvećih medijskih kuća na svijetu i svakodnevno slali u svijet nove slike stradanja i smrti. I upravo to je pokrenulo rješenje situacije.
Svjetska javnost bila je zgrožena krvoprolićem praktično u srcu Europe, ali trebale su proći pune tri i pol godine da bi Zapad (odnosno Amerika) konačno reagirao i pokrenuo zračne udare na položaje vojske Ratka Mladića na brdima oko Sarajeva.
Mladić i Radovan Karadžić ubrzo su bili prisiljeni popustiti, što je otvorilo vrata skorom potpisivanju mirovnog sporazuma pod američkim pokroviteljstvom. Potpisan je Daytonski sporazum, 40.000 vojnika NATO-a ušlo je u BiH i rat je bio gotov.
Prisiljeni intervenirati
Svjetska javnost bila je zgrožena krvoprolićem praktično u srcu Europe, ali trebale su proći pune tri i pol godine da bi Zapad (odnosno Amerika) konačno reagirao i pokrenuo zračne udare na položaje vojske Ratka Mladića na brdima oko Sarajeva. Mladić i Radovan Karadžić ubrzo su bili prisiljeni popustiti, što je otvorilo vrata skorom potpisivanju mirovnog sporazuma pod američkim pokroviteljstvom. Potpisan je Daytonski sporazum, 40.000 vojnika NATO-a ušlo je u BiH i rat je bio gotov.
Dvadeset godina poslije velike svjetske medijske kuće ponovno objavljuju velike priče o Sarajevu i BiH, traže preživjele junake svojih ratnih priča i analiziraju gdje je ta podijeljena zemlja stigla 17 godina od kraja rata.
Krivci na sudu
Obljetnica opsade poklapa se s Danom Sarajeva 6. travnja koji se do danas redovito obilježava u spomen na oslobođenje grada na kraju Drugog svjetskog rata. Središnja svečanost održat će se danas pod nazivom “Sarajevska crvena linija” na sceni postavljenoj u samom centru grada uz Vječnu vatru, simbol branitelja Sarajeva iz Drugog svjetskog rata. Od Vječne vatre duž glavne gradske Ulice maršala Tita, prema ideji poznatog redatelja Harisa Pašovića, bit će postavljena 11.541 prazna stolica, kao simbol 11.541 ubijenog građanina Sarajeva.
Zločin u Sarajevu nije ostao nekažnjen: za zločine tijekom opsade Sarajeva Haaški sud je zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa Mladićeve vojske, Stanislava Galića, osudio na doživotni zatvor, njemu podređeni Dragomir Milošević osuđen je na 29 godina.
Momčilo Perišić, načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije, na 27 godina zatvora, među ostalim i zbog teroriziranja građana Sarajeva. Nitko nije kažnjen za zločin nečinjenja, za to što stotine i tisuće naoružanih pripadnika UNPROFOR-a “nisu imale mandat” braniti civile i zaustaviti krvoproliće.