Upravo je završila snimanje novog filma Gorana Markovića "Turneja" u kojem glumi lik u kojem se, kako je objasnila, potpuno pronašla. - Uživala sam na snimanju, činilo mi se da sve to skupa ima smisla. Radnja je obilježena situacijom čovjeka koji se zatekne u ratu i ne zna kako se ponašati, a pokušava spasiti stvar glumom - ispričala je Furlan.
Njezin odlazak u Beograd mnogi su protumačili kao svrstavanje na jednu stranu, međutim, ona kaže da to nije bilo baš tako. - Nakon svega mogu reći da nisam imala pojma gdje živim i što se zbiva.
Devedesetih sam bila jedna od rijetkih koji su putovali na relaciji Zagreb - Beograd, a kad sam srela Gorana Gajića, svog supruga, živjeli smo između dva grada, i to od 1986. godine, pa ne stoji kako sam ja tijekom rata otišla u Beograd, riječ je o laži koja se dugo ponavljala i postala istina - objasnila je Furlan.
Najgore joj je, kaže, to što nitko nije stao iza nje u tom trenutku, dobivala je i prijeteće poruke, a njezina je adresa bila objavljena u novinama.
- To je bio odstrel nezaštićene divljači, a nitko me nije zaštitio, potpisivala se poslije i neka peticija za moj povratak, ali meni bi bilo draže da me netko nazvao i pitao kako sam. Više nisam mogla izdržati tu količinu bolesne strasti, nisam više mogla izaći na ulicu - ispričala je Furlan.
U SAD-u je naučila kako reći ne i odbijati uloge, kaže da neke stvari nije trebala raditi u sredini kao što je Hrvatska.- Nisam se trebala toliko skidati za časopise. Sjećam se jedne scene u kojoj sam gola trebala leći u mrtvačnicu, a netom je radnik bio obrisao krv čovjeka koji je ondje ležao mrtav. Snimila sam tu scenu, ali nikad nije emitirana - izjavila je Furlan.
Kad ju je jedna novinarka na Brijunima pitala kako se osjeća u Hrvatskoj, a ona joj rekla da je tek došla pa nije uspjela srediti dojmove, sutradan je naslov bio "Furlan: Brijuni nisu hrvatski". - Osjećala sam se poraženo jer ovdje je neka druga priča, katkad imam osjećaj da treba dignuti ruke od svega - razočarana je Furlan.
Goran Penić
