Slušajući jednoličnu melodiju crkvene pjesme Kyrie Eleison teško mi je zamisliti da se nalazim u jednom od najživljih dijelova Londona. Soho, u samom središtu grada, šaren je i vrlo bučan - pun turista, trgovina, restorana i gay barova.

Ipak, u crkvi koja nosi ime Majke Božje i svetog Grgura atmosfera je smirujuća, što zbog glazbe, što zbog mirisa voska i odsjaja svijeća u polutami. Gledam oko sebe; tipični prizori katoličke nedjeljne propovijedi - šezdesetak vjernika u pravilnim redovima gleda prema osvijetljenom oltaru gdje svećenik poziva na molitvu. “Naš je Bog, Bog ljubavi. I on nas voli ljubavlju koju ne možemo ni zamisliti. Najvažnija Božja istina je ljubav”, propovijeda. Ni po čemu ne mogu zaključiti da je nešto dukčije. Da se nalazim na gay katoličkoj misi. Dobro ste pročitali - ovo je jedinstveni primjer da se homoseksualnost nesmetano povezuje s katoličkom vjerom.

Priznajem, očekivala sam više gay obilježja. Ustvari, ne znam što sam očekivala pri pomisli na gay misu, ali zasigurno ne redove uobičajenih vjernika okupljenih u nedjeljnoj molitvi.

Tih je dana papa Benedikt XVI. bio u posjetu Londonu. Onaj isti papa koji osuđuje osobe homoseksualnih sklonosti. Unatoč tome, svećenik ispred svojih gay župljana moli za blagoslov Pape, pjevajući stihove kardinala Johna Newmana koji je postao prvi britanski kardinal beatificiran od Katoličke crkve. Kardinal Newman, koji je s anglikanske vjere prešao na katoličanstvo, uveo je britanski cinizam i razumsko promišljanje u katoličku vjeru. Zato su neki zaključili da čin njegove beatifikacije od Vatikana pokazuje da je Crkva polako, ali sigurno spremna na neke nove korake.

Jesu li ti koraci vidljivi ovdje, u središtu Sohoa, gdje su deseci osoba homoseksualnih, biseksualnih i transseksualnih sklonosti okupljeni u misnoj svečanosti slaveći Isusa Krista jednako onako kako to čine katolici diljem svijeta?

Da je ponešto drukčije primjećujem tek pred kraj mise kada svećenik s oltara silazi među vjernike i moli Boga za blagoslov gay parova. Kada dolazi red na molitvu Očenaš, svi se primaju za ruke u zajedničku molitvu.

Više o temi pročitajte u Nedjeljnom Jutarnjem.