ZAGREB - Nova “djelatnost” Muzeja povjerena je Eurokazu, jednoj od perjanica “suvremenog” u posljednjim desetljećima našeg kazališnog života.
Kanonski tekstovi
No, ono što bi po svim kriterijima trebao biti veliki trenutak, jer nove kazališne dvorane ne niču baš ko gljive poslije kiše, nije se pretvorilo u slavlje nego u razočaranje.
Otvaranje je više podsjećalo na rad edukativnog odsjeka muzeja nego na živu teatarsku suvremenost. Opera “Okovani Galileo” autorska je maštarija Eurokazovog “kućnog redatelja” Branka Brezovca, nastala u složenoj hrvatsko-talijanskoj koprodukciji i praizvedena u Firenci prošloga proljeća povodom 400. obljetnice Galileovog izuma dalekozora. Predstava spaja dva kanonska dramska teksta, Eshilovog “Okovanog Prometeja” i Brechtovog “Galilea”.
Točka susreta je pobuna protiv autoriteta s ciljem napretka, znanstvenog u slučaju Galilea, napretka čovječanstva u slučaju Prometeja. A kako Brechta i Eshila ne dijeli samo dvije i pol tisuće godina nego i posve različito razumijevanje kazališta, Brezovec je pokušao stvoriti “treći put” u kojem spaja monumentalnost jedne od prvih napisanih tragedija s finom dramskom strukturom zrelog Brechta. Eshilove zborske dionice postaju nosivi dio predstave, poduprte snažnom glazbom Marjana Nećaka, a na njih se naslanjaju krhotine priče o Galileu.
Dva načina otpora
Na dubokoj sceni s vrlo promjenjivom konstrukcijom u središtu neprekidno se otvaraju novi prostori za igru, na kojima se Prometej opire bogovima, a Galileo krči svoj put kroz zamke inkvizicije i neimaštine, pokazujući tako dva načina otpora - prometejski, dakle herojski, te “zemaljski”, prepreden. Prometej završava uzvišen, a Galileo s prstima u pečenoj guski.
Naglašeni intelektualizam Brezovec spaja s operom i fizičkim teatrom, opterećujući scensku sliku stalnim i često proizvoljnim dodavanjem znakova i simbola, od kostima do pokreta, ali bez nekog snažnijeg dojma ili intrigantnog razloga, tako da sve više nalikuje na pokaznu stilsku vježbu spajanja teško spojivog nego na autentičan umjetnički proizvod. Publika je ispratila predstavu mlačnim pljeskom pristojnosti.
