Ako Vlada ne smanji proračun za 20 milijardi, idemo na izbore - kaže u jednom intervjuu mladi i politički vrlo artikulirani Darinko Kosor. Premda je njegova stranka lojalna članica vladajuće koalicije, odnedavni šef HSLS-a svoju prezimenjakinju, premijerku Jadranku Kosor, javno suočava s neizbježnim: ili smanjenje proračuna i reforme ili izvanredni izbori.
Dosad su izbore tražile samo opozicijske stranke. Sada se ta ideja plasira i iz vladajućeg saveza.
Svojim izjavama Kosor pokušava izvršiti pritisak na vlast da konačno krene u nužne rezove. Ako se pokaže da nema rješenja, Vlada, kaže, pada sama od sebe. Upitnom smatra njenu spremnost na reforme. Šef HSLS-a ponavlja među ekonomistima široko usvojeno mišljenje da zemlja ne može izdržati proračun od 120 milijardi, da ga je nužno smanjiti na stotinjak milijardi, što znači da je neminovno rezati i masu korisnika i “ukidati povlastice”.
“Ako nema političke volje, neka to provede netko drugi, možda i MMF, ili idemo na izbore, pa će nova vlast to napraviti u prvim godinama mandata”, rezolutno će Kosor.
Otprilike isto posljednjih dana govori i Zoran Milanović, pozivajući premijerku na dogovor o hitno potrebnim potezima: proračun je neodrživ, Vlada ne čini ništa za gospodarski oporavak i ekonomsku stabilizaciju zemlje. Vjerojatno su neke Kosorove javno eksplicirane ideje utjecale na dosad nezabilježen znak otopljavanja između vladajuće i oporbenih stranaka. Možda i na Milanovićevo posve neočekivano pružanje ruke.
Šef HSLS-a prvi je dao podršku Ivi Josipoviću. Zatim je tražio da SDP podupre premijerku Kosor u srazu s Ivom Sanaderom, a da HDZ podrži SDP-ova kandidata za predsjednika Republike. Iz njegove se stranke reafirmira ideja velike koalicije.
Prvi ju je spomenuo reaktivirani patrijarh Dražen Budiša. Za razliku od drugih malih stranaka, koje su odmah vrisnule protiv - logično, jer stvaranjem saveza HDZ-SDP njihova se važnost smanjuje - Kosor tvrdi da bi takvo rješenje samo smanjilo trgovačke apetite stranaka.
U svakom slučaju, otkako ima novo rukovodstvo, HSLS se angažira kao graditelj mostova između vlasti i opozicije. Liberali nikad neće biti masovna stranka, ali svojim inicijativama ponovno bi mogli postati važni i korisni.
Premda Milanovićev poziv premijerki na razgovor neki već tumače kao prvi korak u veliku koaliciju, takvo rješenje ipak nije realno. Ali raste pritisak da vlast i opozicija postignu nekakav dogovor o ključnim nacionalnim temama. Prirodna međusobna konkurencija vladajućih i oporbenih stranaka ne znači da u krucijalnim stvarima i u kriznim vremenima ne bi trebale nastupati kao partneri.
Šef SDP-a premijerki će zapravo ponuditi neku vrstu nagodbe. On o tome javno ne govori, ali Darinko Kosor, kao vlastiti prijedlog, skicira moguću suradnju HDZ-a i SDP-a: dogovor da se u idućih pola godine naprave tri, četiri važne reforme, a nakon toga raspišu izbori. Savezništvo ograničenog roka trajanja, za premošćivanje narednih, vjerojatno najkritičnijih mjeseci, fer je i za obje velike stranke interesantna opcija.
