Više od 30 posto od ukupno 2900 osnovnoškolskih građevina u Hrvatskoj nema centralno grijanje, jednako toliko ih nema telefon, a oko četiri posto nema ni tekuću vodu! Bez plina je više od 70 posto građevina, tri posto ih nema ni sanitarije, a dio ih je i bez priključka na kanalizaciju. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali u 21. stoljeću neki se hrvatski učenici zbog toga još uvijek griju na drva, piju vodu iz bunara, a zbog dotrajalih i skučenih učionica nastavu slušaju na hodnicima i u podrumima.
Učenici Područne škole u selu Vrtlinska pokraj Čazme, primjerice, nastavu zimi slušaju uz zvukove pucketanja drva koje izgara u peći. Pomalo romantično, reći će ravnateljica OŠ Čazma Anđelka Turković, ali sigurno im nije baš ugodno kad moraju u jakni ići u toalet, jer se grije samo učionica. Škola je osnovana davne 1881. godine, pohađa je 24 đaka iz Vrtlinske i okolnih sela, a od tada do danas kao da se ništa nije promijenilo. Kada snijeg zimi prekrije obronke Moslavačke gore, spremačica Ljiljana Radan zna da mora doći u školu ranije kako bi naložila vatru i ugrijala učionicu.
Škola je prilično očuvana jer smo je tijekom godina obnavljali. Pomagali su svi: selo, grad, roditelji. Nemamo ni priključak na vodu, pa se ona crpi iz bunara. To nam nije problem jer smo praktički smješteni u netaknutoj prirodi i djeca uživaju na svježem zraku. Međutim, problem je što peć na drva ne može zagrijati cijelu školu pa u nekim prostorijama bude hladno - objašnjava ravnateljica Turković.
Vodu iz bunara crpe i u Područnoj školi Ivanovo selo pokraj Grubišnog polja. Cijelo selo nema vodovod, pa tako ni škola. Tamo je tek osam đaka, uglavnom češke nacionalnosti, pa se zbog malog broja učenika razmišlja i o zatvaranju škole.
Voda iz bunara
Problem je kad padnu velike kiše jer se voda zamuti pa nije za piće. Koristimo je samo za sanitarne čvorove i pranje ruku. Djeca piju flaširanu vodu. Zgrada je stara 53 godine, instalacije su dotrajale, pročelje se runi, uvjeti nisu dobri za rad - priča Drago Pušić, ravnatelj OŠ Ivana Nepomuka Jemeršića iz Grubišnog Polja.
U Osnovnoj školi Mirkovci pokraj Vinkovaca, pak, nemaju problema ni s vodom ni s grijanjem, ali zato je škola pretrpana učenicima jer nema dovoljno prostora, pa djeca nastavu slušaju u hodnicima i podrumu. Zgrada je sagrađena prije 250 godina, školu pohađa 265 učenika u 18 razrednih odjeljenja, a na jesen će imati još više đaka. Učionice su pretprane, radi se u dvije smjene, a učitelji često ostaju dulje na poslu kako bi svim učenicima održali nastavu.
- Nastojali smo izbjeći rad u tri smjene pa smo dio učenika smjestili u podrum, dio ih u hodnicima sluša nastavu, zbog čega su uvjeti jako teški. Često imamo i predsatove, a gotovo uvijek se ostaje dulje u školi. Do prije nekoliko godina ložili smo i peć na drva, ali sad imamo centralno grijanje. Najveći problem nam je prostor pa u učionicama sjedi duplo više učenika nego što bi trebalo. Potrebno je sagraditi još osam učionica kako bi svi učenici mogli neometano pratiti nastavu - kaže ravnatelj škole Anto Vidović.
Problem s nedostatkom prostora imaju i u Osnovnoj školi Zlatar Bistrica, međutim, s tim se nekako nose, ali s dotrajalim instalacijama teško izlaze na kraj. Ako su, primjerice, uključeni reflektori u sportskoj dvorani, onda u nekoj od učionica zna nestati struje pa učenici sjede u mraku.
Istekao rok trajanja
- Nemamo dovoljno učionica, nemamo kuhinju, pročelje je derutno, nedostaje nam dio stolarije, ali najveći su problem električne instalacije. Zbog toga ponekad nestane struje u učionicama ako je istodobno svjetlo upaljeno u više prostorija. Naši učenici osvajaju brojna priznanja na županijskim i državnim natjecanjima, imamo velik broj nadarenih učenika iz likovne ili tehničke kulture, a nemamo kabinete. Potrebna nam je pomoć jer ponekad nemamo dovoljno sredstava ni za energente - navodi ravnateljica OŠ Zlatar Bistrica Božena Slunjski.
A što tek reći na školu kojoj je istekao rok trajanja? Da, u Hrvatskoj je i to moguće. Osnovna škola Podrute u Novom Marofu smještena je u montažnoj zgradi koja je bila namijenjena za uporabu na rok od 30 godina. Ravnateljica škole Dragica Hrenić kaže kako je škola lijepo očuvana, ali eto, ima taj jedan mali problem - prije dvije godine istekao joj je rok trajanja!
- Zakonski rok je istekao, ali škola je u dobrom stanju jer je održavana. Ja sam 20 godina ravnateljica i znate što to znači kad žena održava školu. Međutim, s obzirom na zakonske rokove, moramo sagraditi novu zgradu. Imamo 174 učenika u devet razrednih odjeljenja i imamo prostora, ali treba mijenjati kompletnu stolariju, električne instalacije i vodovodne cijevi. Prije smo se grijali na lož ulje, ali prije dvije godine uveli smo plin, izmijenjeno je i krovište i mogu reći da s Varaždinskom županijom imamo dobre odnose i sve što nam je potrebno, oni nam osiguraju - kaže ravnateljica Hrenić.
Ovo je današnja slika hrvatskog školstva. Škole su derutne, nemaju dovoljno prostora, radi se u dvije, negdje i u tri smjene, a o sportskim dvoranama, knjižnicama i multimedijalnim centrima da i ne govorimo. Prosječna starost osnovnih škola u Hrvatskoj je 43 godine, srednjih 54, a najveći broj sagrađen je u razdoblju od 1951. do 1990. godine i potrebna im je hitna obnova, dogradnja ili gradnja novih objekata. Zato Vlada kreće s ambicioznim projektom gradnje, dogradnje, obnove i opremanja škola prema javno-privatnom partnerstvu. Projekt je vrijedan 6,2 milijarde kuna, pri čemu bi Europska investicijska banka sudjelovala u gradnji sa 50 posto, uz kamate od 3,5 posto, dok bi druga polovica bila iz fondova ili drugih banaka. Projekt JPP-a obuhvatio bi 338 građevina u cijeloj Hrvatskoj.