Morgan Sowden: 'Otišla je bez riječi i ne da mi već četiri godine da vidim djecu'
Morgan Sowden ima dvoje djece, sedmogodišnjeg sina i petogodišnju kćer. Njegov život promijenio se u lipnju 2003. Nakon još jednoga radnog dana vratio se kući u San Franciscu, ali dočekale su ga prazne sobe - smijeha i plača njegovih mališana nije bilo.
Njegova supruga tog je ljeta uzela njihovu djecu i otišla od kuće u Bosnu na praznike. Uskoro je Morgan dobio poziv koji je obilježio sljedeće četiri godine njegova života. Supruga mu je samo rekla da je njihov brak gotov i da se ona u Ameriku više ne vraća.
- Otac joj je kupio stan, a najbolja prijateljica primila je nju i našu djecu na tri mjeseca u svoj dom dok se stan renovirao. Tek me onda nazvala i obavijestila o tome. Nije pitala ni mene ni djecu želimo li se preseliti u Sarajevo - prisjeća se Morgan, koji tada nije razmišljao ni sekunde što učiniti. Ostavio je život u San Franciscu i došao u Bosnu u želji da bude sa svojom djecom. Prodao je kuću, tvrtku. Od tada se, sada već četiri godine, bori sa sustavom i pokušava riješiti samo jednog epiteta - žrtva birokracije.
"Gotovo četiri godine borim se protiv nepravde pravnog sustava, a ne tražim ništa više nego da češće viđam svoju djecu. I sudovi i socijalni radnici kriju se iza birokracije, neiskustva i predrasuda kao da ne razumiju da su četiri godine bez redovitoga kontakta s ocem za dijete cijela vječnost - kaže Morgan Sowden, koji danas radi kao programer u svome nametnutom domu, u Sarajevu, gdje danas živi kako bi bio što bliže kćeri i sinu.
Od svog preseljenja Morgan dobrovoljno plaća njihovu privatnu školu, prijevoz do škole, doktore, hranu i odjeću. Opremio im je sobe u stanu, ali njihovi kreveti i dalje su prazni. Viđa ih rijetko, tek kada mu njihova majka dopusti.
"Sve što tražim je da svojoj djeci mogu dati čašu mlijeka prije spavanja, pročitati im priču i poljubiti ih za laku noć", napisao je Morgan u jednoj rečenici svoje teško dostižne snove. Jednostavan zahtjev već se godinama vrti između dvije sudnice, tri socijalna radnika i tri psihologa.
- Svatko od njih imao je priliku i mogućnost nešto učiniti. Svatko od njih bio je u mogućnosti reći: 'Da, ova djeca imaju pravo biti sa svojim ocem'. Sve što su ovi ljudi trebali učiniti jest raditi svoj posao. Ali nitko od njih nije htio povjerovati da je moguće da i otac voli svoju djecu - tvrdi Morgan.
Otkako je u BiH, Morgan još nije dobio ni datum ročišta za razvod braka. Njegova je želja zajedničko skrbništvo jer smatra da na to ima pravo. Njegovo osobno iskustvo u BiH je takvo "da ni policija, ni socijalne službe, čak ni sudovi, nisu shvatili da je premještanje djeteta iz jedne zemlje u drugu bez suglasnosti jednog od roditelja otmica djeteta".
Cijeli sustav, smatra Morgan, ima ugrađene predrasude. Kada bi posjećivao socijalne ustanove i rekao da želi skrbništvo nad djecom, svi su mu se smijali. Unatoč velikoj nevolji s kojom se bori svakog dana, ovaj Britanac, odrastao u Milanu, odlučio je pomoći i drugim očevima, onima koji su u istoj situaciji kao i on.
- Nakon četiri godine iskrenosti i poštene igre i nade za suosjećanjem i razumijevanjem od strane pravnih i socijalnih radnika, mojoj djeci i meni nije ostalo puno nade da će nam dopustiti da budemo zajedno onoliko koliko to zaslužujemo. Zato sam pokrenuo otac.ba, web stranicu namijenjenu borbi za jednakost i ravnopravnost pred obiteljskim sudovima, objašnjava svoju gestu Morgan, koji je upravo na toj stranici otvorio svoje srce.
Osim toga, na stranici je omogućio veliku pomoć brojnim očevima. Svaki mu se dan e-mailom javi nekoliko očeva, iz BiH, Hrvatske i Srbije, a stotine su ih do sada posjetile stranicu. Stranica je početak inicijative da se očevi koji su u takvim situacijama udruže, pomognu, informiraju i bore za ravnopravnost. Otac.ba nije samo web stranica. Ona je organizacija koja planira prvo prikupiti i analizirati podatke koji se odnose na očeve odvojene od vlastite djece. Pri osnivanju istaknuli su i neke svoje ciljeve, ali onaj najvažniji svih očeva jest - učiniti sustav transparentnijim. Svi se oni nalaze nekoliko puta na mjesec i razgovaraju o svojim problemima. U središtu Sarajeva, preko puta zgrade Ministarstva pravde, postavljen je i njihov jumbo plakat.
"Svako dijete ima pravo na oba roditelja. Sudovi i socijalne službe podupiru da otac nema važnu ulogu u odgoju djece. Vrijeme je za promjene", sadržaj je tog plakata.
Sanjin Španović
Njegova supruga tog je ljeta uzela njihovu djecu i otišla od kuće u Bosnu na praznike. Uskoro je Morgan dobio poziv koji je obilježio sljedeće četiri godine njegova života. Supruga mu je samo rekla da je njihov brak gotov i da se ona u Ameriku više ne vraća.
- Otac joj je kupio stan, a najbolja prijateljica primila je nju i našu djecu na tri mjeseca u svoj dom dok se stan renovirao. Tek me onda nazvala i obavijestila o tome. Nije pitala ni mene ni djecu želimo li se preseliti u Sarajevo - prisjeća se Morgan, koji tada nije razmišljao ni sekunde što učiniti. Ostavio je život u San Franciscu i došao u Bosnu u želji da bude sa svojom djecom. Prodao je kuću, tvrtku. Od tada se, sada već četiri godine, bori sa sustavom i pokušava riješiti samo jednog epiteta - žrtva birokracije.
"Gotovo četiri godine borim se protiv nepravde pravnog sustava, a ne tražim ništa više nego da češće viđam svoju djecu. I sudovi i socijalni radnici kriju se iza birokracije, neiskustva i predrasuda kao da ne razumiju da su četiri godine bez redovitoga kontakta s ocem za dijete cijela vječnost - kaže Morgan Sowden, koji danas radi kao programer u svome nametnutom domu, u Sarajevu, gdje danas živi kako bi bio što bliže kćeri i sinu.
Od svog preseljenja Morgan dobrovoljno plaća njihovu privatnu školu, prijevoz do škole, doktore, hranu i odjeću. Opremio im je sobe u stanu, ali njihovi kreveti i dalje su prazni. Viđa ih rijetko, tek kada mu njihova majka dopusti.
"Sve što tražim je da svojoj djeci mogu dati čašu mlijeka prije spavanja, pročitati im priču i poljubiti ih za laku noć", napisao je Morgan u jednoj rečenici svoje teško dostižne snove. Jednostavan zahtjev već se godinama vrti između dvije sudnice, tri socijalna radnika i tri psihologa.
- Svatko od njih imao je priliku i mogućnost nešto učiniti. Svatko od njih bio je u mogućnosti reći: 'Da, ova djeca imaju pravo biti sa svojim ocem'. Sve što su ovi ljudi trebali učiniti jest raditi svoj posao. Ali nitko od njih nije htio povjerovati da je moguće da i otac voli svoju djecu - tvrdi Morgan.
Otkako je u BiH, Morgan još nije dobio ni datum ročišta za razvod braka. Njegova je želja zajedničko skrbništvo jer smatra da na to ima pravo. Njegovo osobno iskustvo u BiH je takvo "da ni policija, ni socijalne službe, čak ni sudovi, nisu shvatili da je premještanje djeteta iz jedne zemlje u drugu bez suglasnosti jednog od roditelja otmica djeteta".
Cijeli sustav, smatra Morgan, ima ugrađene predrasude. Kada bi posjećivao socijalne ustanove i rekao da želi skrbništvo nad djecom, svi su mu se smijali. Unatoč velikoj nevolji s kojom se bori svakog dana, ovaj Britanac, odrastao u Milanu, odlučio je pomoći i drugim očevima, onima koji su u istoj situaciji kao i on.
- Nakon četiri godine iskrenosti i poštene igre i nade za suosjećanjem i razumijevanjem od strane pravnih i socijalnih radnika, mojoj djeci i meni nije ostalo puno nade da će nam dopustiti da budemo zajedno onoliko koliko to zaslužujemo. Zato sam pokrenuo otac.ba, web stranicu namijenjenu borbi za jednakost i ravnopravnost pred obiteljskim sudovima, objašnjava svoju gestu Morgan, koji je upravo na toj stranici otvorio svoje srce.
Osim toga, na stranici je omogućio veliku pomoć brojnim očevima. Svaki mu se dan e-mailom javi nekoliko očeva, iz BiH, Hrvatske i Srbije, a stotine su ih do sada posjetile stranicu. Stranica je početak inicijative da se očevi koji su u takvim situacijama udruže, pomognu, informiraju i bore za ravnopravnost. Otac.ba nije samo web stranica. Ona je organizacija koja planira prvo prikupiti i analizirati podatke koji se odnose na očeve odvojene od vlastite djece. Pri osnivanju istaknuli su i neke svoje ciljeve, ali onaj najvažniji svih očeva jest - učiniti sustav transparentnijim. Svi se oni nalaze nekoliko puta na mjesec i razgovaraju o svojim problemima. U središtu Sarajeva, preko puta zgrade Ministarstva pravde, postavljen je i njihov jumbo plakat.
"Svako dijete ima pravo na oba roditelja. Sudovi i socijalne službe podupiru da otac nema važnu ulogu u odgoju djece. Vrijeme je za promjene", sadržaj je tog plakata.
|
Djeca bez putovnica
Osim što ih rijetko viđa, Morgan svojoj djeci ne može riješiti ni dokumente. Naime, djeca imaju samo američko državljanstvo, ali njihova majka, tvrdi Morgan, ne dopušta da se dokumenti produlje. - Najgore je od svega što još nitko nije naredio da budu obnovljene američke putovnice moje djece, pa već četiri godine ne mogu posjetiti svoju domovinu. Njihove putovnice mogu biti obnovljene samo uz potpis obaju roditelja, što do danas njihova majka odbija učiniti - kaže nam Morgan. |
| ISPOVIJED OČEVA NA WEB STRANICI www.otac.ba
|
||
|
Anonimni otac iz Hrvatske
Svako malo završim na policiji jer djeca ne žele ići majci 'Već dvije godine vodim rat sa socijalnim radnicima oko skrbništva nad svojom maloljetnom djecom. Što god da učinim, oni vješto izokrenu u korist moje bivše supruge. Imam problema pri vraćanju djece jer ona ne žele ići majci. Ja doslovno klečim pred djecom kada ih moram vratiti i molim ih da idu k majci, sina sam već toliko puta morao prevariti da ne idemo mami, nego da se idemo provozati. Dijete me već mrzi i nema povjerenja u mene, a sve zato što ako ih ne vratim na vrijeme, moja bivša supruga zove policiju pa onda i ja i djeca završimo u policijskoj postaji. Socijalni radnici govore da oni rade u interesu djece. |
A
nonimni otac iz Viteza
Nakon porođaja žena nije htjela ni čuti za našu kćer Moja supruga odmah je poslije porođaja ostavila našu kćer u bolnici i otišla živjeti kod svog oca. Više sam je puta zvao da dođe i posjeti našu kćer, ali ona je to odbijala. Jednom sam nazvao njezina oca, a on je rekao: "Ako hoćeš, baci to dijete u smeće". Kada je moja kći navršila mjesec dana, otišao sam s njom posjetiti suprugu. Dan poslije posjeta došla je zajedno s ocem i tražila da kći bude s njom preko vikenda. Od tada više ne viđam svoju kćer. U procesu razvoda sud je odredio da kći živi s majkom, a da ja plaćam alimentaciju. Kći sada ima četiri godine, a ja je nijednom nisam vidio. Živi 40 km od mene u drugom selu. |
Otac Dejan iz Kragujevca
Uspio sam pobijediti sustav, postao sam skrbnik svome sinu Godine 2002. suočio sam se s mogućnosti gubitka svoga jedinog sina Đorđa jer je moja bivša supruga, odlučila da se razvedemo. Sve je trebalo biti čista klasika. Sud dodijeli njoj dijete, a ja ga viđam svaki drugi vikend. Pobunio sam se protiv toga. Vidio sam da moje dijete (tada je imao 7 godina) ne želi napustiti dom, vidio sam da se opuštenije i sretnije ponaša kada je sa mnom. Nisam se nijednog trenutka predavao. Nisam dopustio da od trenutka rastanka pa do konačnog razvoda dijete ijednog trenutka bude izvan moje kontrole. Nakon 10 mjeseci borbe uspio sam postići na sudu da ja, otac, budem određen za skrbnika. |
Sanjin Španović
Broj preporuka: 0
SUĐENJE ZA KORNATE
Aviomehaničarka: Ja sam izvadila crne kutije iz helikoptera. Roditelji: Gdje su nestale?
UBOJSTVO U BANIĆIMA>>BISKUP GA RAZRIJEŠIO
