Walter Berglund je odvjetnik koji radi za multinacionalnu kompaniju. Njegova supruga Patty kućanica je koja se brine za djecu: Jessicu i Joeyja. Walter i Patty nekoć su bili sretan par. Obrazovani, marljivi, nježni roditelji, dobri susjedi koji čine sve da daju prilog boljem i pravednijem svijetu. A onda je negdje pošlo po zlu. “Freedom”, novi roman Jonathana Franzena, epska je priča o suvremenoj ljubavi i braku, tragično-komičan roman o tome kako se nositi s previše slobode i što znači živjeti u konfuznom svijetu današnjice. Duboko potresan portret našeg doba, tako bi mogao glasiti slogan najeksponiranijeg romana ovog ljeta. Samo, “Freedom” nije roman s knjiških top-ljestvica, obični smrtnici mogu ga kupiti tek od jučer kad je službeno pušten u knjižare.
Ni najslavniji, ni najbogatiji
To nije smetalo magazinu Time da Franzena već u kolovozu stavi na naslovnicu i tako najavi njegov dugoočekivani roman. Fotografiji pisca uredništvo je pridružilo i potpis: “Veliki američki književnik: Nije najslavniji ni najbogatiji. Njegovi likovi ne rješavaju zagonetke, nemaju magične moći niti žive u budućnosti. Ali u svom novom romanu Franzen nam pokazuje kako danas živimo”. Franzenomanija je službeno počela. Posljednji put se živi pisac našao na naslovnici Timea prije deset godina kad je ta čast iskazana Stephenu Kingu.
Čudesno je kojom je brzinom potez Timeova uredništva pretvorio autora “Korekcija” u zvijezdu ljeta. Američki su mu kritičari na osnovi recenzentskih primjeraka, koji im se dostavljaju uoči izlaska romana, već podigli hram, ne ustručavajući se upotrebe superlativa. Ponavlja se tako situacija od prije gotovo deset godina kad su “Korekcije”, Franzenov roman o obitelji Lambert, opisane kao “prvi veliki roman novog tisućljeća”, a pisac je uspoređivan s Tolstojem. “Tolstoj internet ere: epska priča našeg zatočeništva” naslov je kojim je, pak, Slate popratio kritiku “Freedoma”. “Korekcije” su bile Franzenov treći roman, a prodane su u tri milijuna primjeraka, što je u usporedbi s nakladama današnjih bestselera gotovo zanemariv broj. No, Franzen je zahvaljujući tom romanu u vlastitoj kulturi uvršten na listu pisaca koji će možda napokon okončati potragu za “velikim američkim romanom”, a entuzijastične reakcije pratile su prijevod romana diljem svijeta.
Bio je to i preokret u Franzenovu stilu. Pisac Lev Grossman o tome je u Timeu napisao: “Odustao je od eksperimentiranja. Shvatio je da ga zanimaju ljudi koji nisu genijalci, da želi pisati freske američkog života”. Tog se recepta pridržavao i u novom romanu, koji je pisao deset godina. “Sve mi je teže pisati”, povjerio se o tome novinarima.
Promatranje ptica
Sudeći po intervjuima, Franzen je discipliniran autor: ustaje u 7 ujutro i počinje pisati. Piše svaki dan. Nema poroka, osim što se uglavnom druži s kolegama piscima. Smatra da se ne može ozbiljno stvarati na laptopu koji ima internetsku vezu. Premda mu je obitelj spisateljska opsesija, nema ženu ni djecu. Hobi mu je promatranje ptica. No, nije baš sve tako idealno.
Franzen baš i nije pisac koji se trudi biti dobrodušan, pametan i dopadljiv komentator društveno-političke zbilje. Njegov imidž prije bi se opisao kao imidž zabrinutog, neurotičnog intelektualca. Široke mase je prvi put razbjesnio kada ga je Oprah Winfrey uvrstila u svoj književni klub, a on je odgovorio s nekoliko primjedbi na njezinu vrstu promoviranja književnosti. Kraljica američkog talk-showa zbog toga mu je uskratila poziv u emisiju, a on je zauvijek proglašen snobom.
Volimo ga mrziti
Nakupilo se još takvih situacija, stoga ne čudi što je Newsweek euforiju oko pisca popratio tekstom: “Pisac kojega volimo mrziti”. Spekulirajući o komercijalnom uspjehu djela, naglašavaju: “Kritičari zasad izbjegavaju pisati o njegovoj osobnosti. Ali pitanje je hoće li čitatelji biti tako ljubazni. Autor ‘Korekcija’ bio je relativno nepoznati, simpatični pisac s naočalama. ‘Freedom’ dolazi od pisca koji je napao Oprah. Pisca kojemu je sve trivijalno, uglavnom se prenemaže, a književnu kritičarku New York Timesa, Michiko Kakutani, prozvao je ‘najglupljom osobom u New Yorku’... Daleko od toga da su Ernest Hemingway, Norman Mailer ili Dorothy Parker imali bezlične osobnosti, ali njihove su javne osobnosti korespondirale s temama njihovih knjiga, podarujući im patinu autentičnosti. U Franzenovu slučaju, njegova čangrizavost dijametralno je suprotna humanističkom tonu njegovih knjiga”.
Oglasile su i američke spisateljice. One se, doduše, ne opterećuju likom, ali im smetaju uvriježeni stereotipi. “Pa naravno, tepaju bijelom muškarcu. Hoće li se stvari ikad promijeniti?” sažetak je njihovih primjedbi na tetošenje kolege.
Nacije ne pišu romane
Otkad je svijeta i vijeka, cipelarenje je bilo nerazdvojivo od hvaljenja. Nema razloga da Franzen bude izuzetak. Što se tiče američke potrage za velikim romanom, kao što nacije ne pišu romane, tako ga nacije niti ne čitaju. Štoviše, kako je sam Franzen napisao: Pisanje je oblik slobode. Ona nas oslobađa od masovnog identiteta koji vidimo kako nastaje svuda oko nas.
Ono što je bitno jest da pisac, kojega i ovdašnji čitatelji jako vole, ima novi roman. I to, po svemu sudeći, izvrstan. Prijevod te priče o ograničenjima slobode, doznali smo u VBZ-u, mogli bismo čitati već na Interliberu.
FRANZENOMANIJA
Zašto je Obama dobio roman prije svih drugih?
Nije rijetkost da se velika pažnja posveti romanima koji još nisu objavljeni, ali uglavnom se radi o piscima komercijalnih naslova. Potez uredništva Timea dio javnosti iščitao je i kao njihov prilog raspravi koju je prije nekoliko mjeseci počeo književni kritičar Lee Siegel svojom tvrdnjom: “Prošlo je vrijeme velikih američkih romanopisaca. Sviđalo se to nekome ili ne, najbolji pripovjedači našeg doba danas pišu publicistiku”. Time je izazvao lavinu zapjenjenih komentara. Svoj prilog franzenomaniji dao je i američki predsjednik Barack Obama. Naime, na godišnjem odmoru navratio je u knjižaru kako bi se opskrbio novim knjigama. Raznježeni knjižar uručio mu je primjerak romana “Freedom”. Premda su knjižare opskrbljene primjercima tog romana već neko vrijeme, ne smiju ih distribuirati prije službenog datuma. To se odnosi na sve, pa čak i na američkog predsjednika. Zbog pritiska javnosti, tj. zainteresiranih čitatelja, Franzenov izdavač čak je i razmišljao da pomakne datum objave. Od toga se odustali , a na temu Obame kratko su poručiili: “Takvu vrstu reklame ne možete platiti. Ne možete čak niti sanjati o njoj”.
