BERLIN - Godine 2006. u Berlin je stigla kao anonimna debitantica i osvojila Zlatnog medvjeda u možda najjačoj berlinskoj konkurenciji u ovoj dekadi. Četiri godine kasnije, sarajevska redateljica Jasmila Žbanić ponovo je u Berlinu.

Nemeza feminizma

Stigla je na Marlene-Dietrich Platz s novim filmom “Na putu” koji je u festivalskoj konkurenciji prikazan u četvrtak, a u kojem dvije glavne uloge glumi dvoje hrvatskih glumaca - Zrinka Cvitešić i Leon Lučev.

Kao i u “Grbavici”, i u filmu “Na putu” Jasmila Žbanić ispisuje povijest suvremene Bosne iz osviještene ženske perspektive. U “Grbavici”, ključna trema bila su ratna silovanja. U filmu “Na putu” Jasmila Žbanić bavi se drugom velikom nemezom feminizma: rekonzervatiziranjem društva, odnosno porastom (u ovom slučaju islamske) religioznosti.

Junakinja filma je mlada i lijepa Sarajke Luna (Cvitešić) koja živi u braku s kontrolorom leta Amarom (Lučev). Emocionalno i tjelesno potpun, njihov brak dospije u krizu kad on zbog pića izgubi posao. Amar stoga odlazi kao nastavnik informatike raditi u vehabijski kamp kod Jablanice. Odatle se vraća trijezan i smiren, ali i ideološki preobražen. Luni se, međutim, njen “novi” muž ne sviđa i na njegovu transformaciju reagira atavističkim strahom moderne, gradske djevojke.

Svi koji su gledali “Grbavicu”, mogu jasno prepoznati da je i ovaj film radila ista osoba. “Na putu” je sjevernjački točan, ogoljen, precizan i namjerno suh film, lišen bilo kakve balkanske “prpošnosti”. Žbanić više postavlja pitanja nego što odgovara, svaki argument ima kontraargument, kao u kakvoj dijalektičkoj vježbi. Najslabiji dio filma je zasigurno sam početak, koji bračnu svakodnevicu prikazuje pomalo uopćeno, pa gledajući sav taj svijet stjuardesa, klinika i noćnih klubova čovjek načas ima dojam da je upao u sapunicu koju ne prati.

Glasine o filmu

Nakon što Amar otkrije religiju, film odjednom dobije na žaru, a gledateljev splet preduvjerenja doveden je pred iskušenje. Nabožni Amar - trijezan i uvijek dobre volje - načas se čak čini ugodnijim od onog “bivšeg”, a transformacija lika Zrinke Cvitešić od obiteljskog “kontrol-frika” u gordu, uvrijeđenu ljuticu najbolji je dio filma. “Na putu” je film o kojem su uoči premijere krenuli glasovi da je i proislamski i antiislamski, a ironija je da je i jedno i drugo pomalo točno, jer film iskušava liberalne stereotipe o vjeri onoliko koliko čini i obratno.

Film o Marianu

Osim “Na putu”, u četvrtak su u glavnom programu prikazana još dva filma. “Rompecabezas” (Slagalice) Argentinke Natalie Smirnoff šarmantna je, izvrsno glumljena i režirana drama o krotkoj domaćici (Maria Onetto) kojoj se probudi samosvijest kad otkrije da je supertalent za - puzzle. “Židov Süss - film bez savjesti” Austrijanca Oscara Roehlera, pak, biografski je film o austrijskom glumcu Ferdinandu Marianu koji je glumio naslovni lik Židova u zloglasnom antisemitskom filmu “Židov Süss” Veita Harlana. Baveći se temom koju je mnogo darovitije u “Mefistu” odradio Istvan Szabo, Roehler prikazuje sudbinu bonvivana i ženskara koji iz oportunizma postaje kotač nacističkog propagandnog stroja.