Je li Miljenko Jergović hrvatski Clint Eastwood? Ovom usporedbom počinje u uglednom Frankfurter Allgemeine Zeitungu recenzija Jergovićeva romana “Freelander”, koji je ranije ove godine preveden na njemački u nakladi Schöffling & Co. Verlag . Počivalište je te usporedbe u frapantnoj sličnosti između Eastwoodovog posljednjeg remek-djela “Gran Torino”, točnije ratnog veterana Walta Kowalskog i profesora Karla Aduma, protagonista “Freelandera”.
Bosna i Koreja
Bezbožni mizantropi su i jedan i drugi, tvrdi kritičarka Stefanie Peter u svom tekstu, i jedan i drugi su mrzovoljni i naoružani, i njihovi su životi iz pozadine režirani etničkim sukobima.
Jedan je, dakle, veteran korejskog rata koji u hodu pljuje pluća i mrzi sve izvan svoje verande, a drugi je razdruštveni udovac koji čeka da umre. Sjećanje se i jednog i drugog, međutim, obnavlja ispod haube, a tamo se sagorijeva iznutra: Kowalskog njegov prekrasni “Gran Torino” iz 1972. podsjeća na američki Detroit, na susjedstvo koje je sada korejsko i latinoameričko, a Aduma njegov narančasti Volvo 244 iz 1975. vozi natrag u Sarajevo i kad stoji u garaži. Balkan je, stoga, periferija Detroita, što je i naslov ovog kritičkog osvrta po kojem “Miljenko Jergović pripovijeda toliko komično, maštovito i napeto, da jednostavno ne želimo knjigu ispustiti iz ruku”.
- Pa naravno da mi to laska. Ja obožavam Clinta East-wooda i, za razliku od većine mojih prijatelja, obožavam i taj njegov posljednji film - rekao je Jergović.
Duboka veza
Knjige iz njegove automobilske trilogije (“Buick Rivera”, “Freelander”, “Volga, Volga”)naučno su klasificirane u žanr “romana ceste”, iako je sam autor ponešto nervozan kad su u pitanju pretinci. Automobil je u svima na neki način centralna figura u priči, a autorov je izbor vozila čista mitologija zapadnog konzumerizma.
Uvijek je, naime, riječ o automobilima koji su na najobičniji način posebniji od drugih. U spomenutom “Freelanderu” je tako u pitanju Volvo 244, taj prijevoznik švedske srednje klase i samohranih majki, ako je u pitanju karavanska verzija. Pa onda Volga, ta ruska lađa, ponos i čast jugoslavenskih oficira u vremenu u kojem nikakve časti među oficirima više nema, zbog čega je se generali odriču za male pare u korist svojih šofera i svoju osobnu korist, da ne bi netko slučajno povukao vezu između lojalnosti novoj domovini i marke automobila onako kako se povezuje dva i dva. Njemački mediji inzistiraju na dubinskoj relaciji između načina na koji on pripovijeda i onoga što se u kinematografiji zove “road movie”, pa tako berlinski državni radio u svojoj recenziji knjige od 1. lipnja kaže da je Jergovićev “Freelander” od prve do posljednje stranice uzbudljivi i genijalno konstruirani “road movie”.
Rušinovićev film
Priliku da nas novi film u to do kraja uvjeri, nažalost, nećemo dočekati, s obzirom na to da je Hrvatski audio-vizualni centar u posljednjoj svojoj raspodjeli sredstava elegantno zaobišao redatelja Gorana Rušinovića, koji je po “Freelanderu” naumio snimiti film. Jergović i Rušinović su već surađivali i na “Buick Rivieri” (Zlatna Arena za najbolji scenarij na Pulskom filmskom festivalu 2008. ) i ta im suradnja u ovoj zemlji možda bude posljednja. Kako doznajemo, Rušinović je s rezultatima posljednjeg HAVC-ovog natječaja iskapio i posljednju čašicu domovinske nezahvalnosti, pa će karijeru nastaviti u inozemstvu. I to takvo inozemstvo da za njega treba izvaditi vizu. Rušinović se, prema tome, neće po nalogu dobrohotnih sugestija javiti na sljedeći HAVC-ov natječaj u rujnu ove godine.
Mjera slobode
A Jergović ionako po vlastitom priznanju i jednom pisanom odgovoru povodom smetnji što ih s njegovim likom i djelom ima jedan doživotni hit-urednik, i tamo gdje jest i gdje nije: sopstvenik japanskog terenca, francuskog fiće i hrvatske putovnice, pa je auto i za njega mjera slobode. Ili, kako je zapisao u eseju uoči dodjele nagrada Jutarnjeg lista, “svijet bez doma, svijet u jeziku i identitetu, velik je da bi se prelazio pješke, malen da bi ga oblijetali avionom.”
