‘To vam je Mark’
U petak, 23. siječnja papa Benedikt XVI. hvalio je nove tehnologije poput Facebooka kao “poklone” koji zadovoljavaju “fundamentalnu čovjeku potrebu za komunikacijom”. Potpredsjednik Europske komisije Jacques Barrot 29. siječnja upozorio je da je Facebook velika opasnost za privatnost “mladih koji izlažu svoje živote na internetu”. Zuckerbergova digitalna zvijer postigla je toliko senzacionalan uspjeh da se njome bave u Vatikanu i Bruxellesu, a kod nas se gotovo svakodnevno spominje u dnevnicima. Svoje ime i prezime na Facebooku je registriralo 220 milijuna korisnika, koji na njega svakog mjeseca upucaju 5 milijuna video klipova i 800 milijuna slika. Čovječanstvo ukupno potroši 3 milijarde minuta dnevno zujeći Facebook profilima.
“Ovo je slika intervjua koji sam dao Bambi Francisco s financijske web stranice Marketwatch.com. Sjećam se kako je bila uzrujana što sam se pojavio u šarenim kupaćim gaćama. Kad me opet intervjuirala za godinu dana, došao sam u istim šarenim gaćama”, zapisao je Zuckerbeg ispod jedne od 18 fotografija iz osobnog albuma “Neke slike iz medija”, koji mu stoji na Facebook profilu. Tu se još vide razgovori s Business Weekom, Rolling Stoneom i brojnim TV postajama, a ispod svake fotografije su njegovi komentari, kao “ne sjećam se više kad je ovo slikano” ili “tko bi se sad sjetio za koji je ovo magazin bilo”. Ispod posljednje fotografije u albumu, za intervju New York Timesu, Zuckerberg kaže: “Ah, ti novinari.”
“To vam je Mark”, komentira student koji je sa Zuckerbergom sjedio na nekoliko predavanja. “Stalno je imao neku čudnu potrebu pokazivati kako mu drugi nisu bitni. Sjećam se kad me jednom na predavanju nasilno prekinuo kako bi rekao što on misli. Problem je bio što je ponovio više manje sve što su drugi već rekli, ali on uopće nije slušao. Nakon svojih par rečenica, ponovno je tiho i nezainteresirano sjedio u kutu.” Kaže kako Zuckerberg, samog sebe shvaća vrlo ozbiljno. “Zvučat će vam čudno, ali ja doista mislim kako je Mark uvjeren da ima svetu misiju promijeniti svijet. Sve ostalo je nebitno.” I doista, šefu Facebooka trenutno na profilu pod stavkom “o meni” piše: “Pokušavam od svijeta napraviti otvorenije mjesto.” Interesi su mu “stvaranje novih stvari, otvorenost, revolucije, eliminacija stvari koje u životu nisu bitne”, a pod opisom radnog mjesta potpuno ozbiljno piše “stvaram revolucionarne stvari”. Ima 806 virtualnih prijatelja, a ukupno je stavio 489 vlastitih fotografija s razih konferencija, predavanja i intervjua. Sluša Radiohead, John Mayera i Linkin Park.Taj osjećaj vlastite važnosti objašnjava zašto je uporno odbijao morbidno visoke ponude za prodaju Facebooka. Društvene mreže na webu prvi je nanjušio Murdoch. Savršeni osjećaj za nova medijska tržišta dovode ovog medijskog lisca do MySpacea. Ponudu im šalje 19. srpnja 2005., a na dnu stranice stoji brojka od 580 milijuna dolara. Bili su to skandalozni novci za jednu web stranicu. Svaki se Murdochov konkurent na vijest o stravično skupoj akviziciji uhvatio za trbuh i pao na pod od smijanja. Pa stari mora da je konačno prolupao kad na internet projekte troši takve količine novca, prolazilo im je svima kroz glave.
Odbija milijardu dolara
Šok nakon kupnje brzo prolazi, MySpace mlati novce i pokazuje se kao fantastična investicija, a Murdochovi konkurentni naglo se prestaju smijati i konačno primjećuju da ih je stari lukavac ponovno ostavio iza sebe. Iste sekunde počinje grozničavo šuškanje: kada, kome i za koliko novaca će Zuckerberg uvaliti svoju bebu? Yahooov osnivač Jerry Yang osobno zove Zuckerberga i nudi 650 milijuna dolara. Još od kad su svijetu predstavili jedan od prvih besplatnih e-mail servisa davne 1996., Yahoo nije ovako hrabro odigrao. I izgubio: Zuckerberg odbija 650 milijuna, a zatim i podebljanu ponudu od milijarde dolara. “Ovdje sam da sagradim nešto za sva vremena. Sve ostalo su smetnje”, dramatično odbacuje glasine o prodaji.
Eduardo Saverin najbolje zna koliko Zuckerberg može biti lud u trenucima megalomanije. Na Harvardu je bio jedan od najbližih Zuckerbergovih prijatelja, suosnivač i prvi investitor Facebooka. Vlastitim novcem plaća prve servere, kompjutore i urede. Dvojica zaljubljenika u kompjutore i programiranje upoznaju se još na prvoj godini, ali nije im ni na kraj pameti “činiti svijet otvorenijim”.
“Ma dajte, pa njih dvojica su bili samo geekovi koji su pokušavali nešto poševiti. Imali su 20 godina, htjeli se probiti u društvu na faksu”, kaže student iz Litve koji je diplomirao prošle godine, a dobro ih je poznavao u tim prvim godinama. “Njima dvojici je najviše trebala virtualna društvena mreža, jer se u fizičkim nisu nimalo snalazili”, zaključio je.
Susret sa Zuckerbergom
Čini se da je izvor Zuckerbergove bahatosti zapravo bila duboka nesigurnost. On je iz ugledne njujorške obitelji, pohađao je elitnu srednju školu i u njegov se profil naprosto nije uklapalo da od američkog nogometa i izlazaka više voli svoju mračnu sobu, programske jezike i pornografske sajtove. Čim stupa nogom na faks, shvaća da se ne može natjecati u osvajanju simpatija novih kolega karizmom, bavljenjem sportom ili humorom. Fanatično se baca na ono što najbolje zna: programiranje. Izbacuje gomilu projekata kako bi impresionirao druge studente, ali ni jedan do Facebooka ne postiže značajniji uspjeh.
Zuckerberga upoznajem u jesen 2005., kad je Facebook osvajao kampuse američkih fakulteta, a tek se spominjala mogućnost širenja na ostatak svijeta. Odjeven u običnu T-shirt majicu i traperice, nije odavao dojam da iza njega stoji jedan od najatraktivnijih novih web servisa. Ipak, pokazivao je to svojim držanjem.
U sobi u kojoj smo bili sa zajedničkim prijateljima sjedio je po strani, stalno tipkajući nešto na svom Blackberryju. Bio mu je to slobodan vikend pa se vratio posjetiti prijatelje na starom fakultetu, ali jasno je davao do znanja kako i tada, u subotu u deset na večer, mora upravljati kompanijom. Prilikom upoznavanja mlohavo daje ruku i gleda negdje u stranu, a nama koje upoznaje te večeri nije se ni jednom kasnije obratio. Stalno je, pomalo konspirativno, pokazivao nešto na ekranu svog mobitela jednom od prisutnih ljudi, cerekajući se pritom. Odlazimo na neki manji tulum, na kojem se on cijelo vrijeme drži kao rock-zvijezda s distancom prema obožavateljima. Ne pleše, stoji u kutu, izlazi van telefonirati svakih par minuta, komunicira jedino s 2-3 najbliža prijatelja. Ni kad mu ne prilaze žene, ne odvaja se od mobitela, a time ni od Facebooka.
‘Eliminacija nebitnih stvari’
Originalna postava Facebooka, koju uz njih dvojicu čine još tri Zuckerbergova cimera, nije dugo izdržala ponašanje osnivača koji se postavlja kao apsolutni diktator. Nekadašnjim cimerima neobjašnjivo je da ih prijatelj tretira kao zadnji otpad vičući svaki put kad nešto sugeriraju. Jednog se vikenda Saverin uputio u posjet curi koju je ostavio na fakultetu. Vidjela je da je umoran i nezadovoljan, i nagovarala ga je da se vrati na fakultet. Tako se bijesno svađaju da u sobi iz nepoznatog razloga izbija požar. Vatrogasaci dolaze i odlaze, a Saverin shvaća da mu je dosta Marka i njegova bolesnog načina komunikacije. Do jeseni 2008., Zuckerberga napuštaju svi članovi tog prvog tima. Saverin ne želi komentirati odnos s bivšim šefom i prijateljem, ali prijateljima često spominje kako je bijesan zbog načina na koji ga je Zuckerberg terorizirao, potpuno zaboravljajući da mu je Saverin priskrbio prvu opremu i prodao prve oglase. “Eliminacija nebitnih stvari”, kako mu piše na profilu.“Iako ćete pročitati gomilu upozorenja o privatnosti na Facebooku, to je najmanje privatna stvar na cijelom internetu”, kaže Jason Kaufman, profesor sociologije koji 9 godina predaje pop-kulturu i politiku, a sada istražuje ponašanje ljudi na internetskim društvenim mrežama. “Sve što tamo napišete zapravo je usmjereno prema van, prema drugima.” Kao što je Zuckerberg stavljao slike svojih medijskih nastupa, objašnjava Kaufman, “tako i vi kad stavite fotografiju novog auta ili muža ne radite to da stvorite privatni album, već da drugima pokažete što imate. Kad prijateljici nešto napišete na profil, to je namijenjeno najmanje njoj, a više da svi drugi vide što joj pišete”.
Sve što želite pokazati
Facebook je zapravo indirektna, možda i nenamjerna projekcija njegova tvorca koji od studentskih dana žudi za pokazivanjem i iznošenjem vlastitog mišljenja. Na njega ne stavljate svoj privatni život, već birate njegovu najbolju verziju, ono što drugima želite pokazati. Zuckerberg se u fizičkim druženjima nije najbolje snalazio, ali je Facebookom dobio priliku sagraditi svoju ličnost onako kako sam sebe vidi: vizionar interneta, uvijek u potrazi za novom revolucijom, zauvijek mijenja svijet dok ga ti dosadni novinari gnjave pitanjima i slikanjem.
Kaufman objašnjava kako je Facebook bio revolucionaran jer je postao prvi masovni sajt na kojem su se korisnici potpisivali vlastitim imenom i prezimenom, a ne nadimkom poput “hornyboy_99”. Međutim, tu leži i njegov najveći neuspjeh. “Svi su očekivali da će, ako ljude uspijete nagovorite da javno, imenom, prezimenom i slikom stanu iza svojih riječi, ti komentari biti razumni i pametni.
Nažalost, kao i u anonimnim komentarima po forumima, na Facebooku se izmjenjuju najgori oblici lijevog i desnog populizma, pa i govor mržnje.” Pretraživanje pojmova kao što su “Hrvatska” pokazuje da je Kaufman u pravu: pojavljuje se grupa "Hrvati, zabranimo Slovencima ulazak u Hrvatsku!" sa oko 4000 članova, “Dragi Slovenci ni guzicu si neću brisat vašim WC papirom!”, s više od 1500 članova, a spontantni komentari poput “nagazi Srbina”, “da bog da krepao cijeli Sabor i njihove obitelji” su posvuda. Naravno, u moru ovakvih grupa postoje i pozitivne političke incijative, npr. opozicija u Zimbabveu koja se mnogo lakše organizirala putem tajnih grupa na sajtu.
Zuckerbergov profesor, koji mu je držao uvodno predavanje o kompjutorskim znanostima, studentima često govori o jednom drugom studentu, koji je također na drugoj godini prekinuo faks kako bi pokrenuo vlastitu kompaniju. “Bill Gates je sjedio satima u kompjutorskom labosu, stalno nešto izračunavajući i pokušavajući napraviti. Bio je jedan od onih tipova raščupane kose, s velikim naočalama, koji su kasnih sedamdesetih potpuno poludjeli za kompjutorima. Mnogo ljudi smatralo ga je idiotom, ali on je uvijek bio vrlo simpatičan i pristojan.”
Iako to ne izriče, dalo bi se zaključiti kako je Zuckerberg bio čista suprotnost: raščupane kose i velikih naočala, on je sve druge smatrao idiotima.
Miran Pavić
