Najdraži dio dana mi je kada s posla idem kući. Godi mi osjećaj da me doma čekaju supruga i sin. Obitelj na mene djeluje tako da me smiruje. Svakiput kad otvorim vrata naš 9-mjesečni Leon poludi od sreće kad me ugleda, a ta dječja bezuvjetna ljubav uvijek razveseli čovjeka čak i ako je imao najgori dan na poslu u povijesti najgorih dana na poslu.
Pretvorim se tada i ja u dijete od dva metra i 120 kilograma čiji se vokabular većim dijelom svede na gući-gući-ba-ba rječnik. Igramo se tako neko vrijeme i, što se mene tiče, nema ljepše i učinkovitije antistres terapije na svijetu. Nekako brzo dođe i njegovo vrijeme za spavanje pa kad se napokon umiri i utone u snove, Dijana i ja odemo na terasu i, spominjao sam to već, opustimo se uz čašu, dvije – piva.
Da, promijenio ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....