Prije tri godine prvi put sam vidio Sammira. Iz njega je zračila latinska nezainteresiranost, bio je još dijete. A kritičar, kojemu je već puna kapa Dinamovih lutanja, bio je nemilosrdan. “Pokažite mu put za aerodrom”, poručio sam sportskom direktoru, smatrajući Sammira još jednim neuspješnim eksperimentom Zdravka Mamića.
Ali, u Dinamu obično ne slušaju kritičare. Nekad je to dobro, nekad nije. Vjerovali su u Sammira, čekali da se adaptira na europski nogomet, jer su znali za neke detalje iz njegove biografije. Sammir je uvijek bio “diferente”, različit, drukčiji, tvrdoglav i nakon Modrića, tvrde njegovi suigrači, najbolji Dinamov igrač.
- Da znam nogomet kao Sammir, igrao bih u Barceloni - ne jednom je rekao sunarodnjak Etto.
Kritičari znaju biti okrutni, cinični, drski, ponekad i ne razumiju baš sve što je trener zamislio. Ponekad i oni “ne dođu na utakmicu”. Tako sam prije nekoliko dana pročitao članak Dragana Zubovića, dopisnika Sportskih novosti iz Francuske, koji citira Juninha, nogometaša koji je stvarao europski imidž Lyona. Ogorčeni Brazilac, koji je od francuskog otrova pobjegao u Katar, kaže:
“Iz Lyona sam otišao zbog francuskih novinara, odnosno medijskih kritičara, koji su bili prestrogi prema stranima igračima. Iako sam planirao ostati još jednu sezonu u Lyonu, pogođen medijskim kritikama, odlučio sam otići. Odnos prema domaćim i stranim igračima nije isti. Primjerice, Karim Benzema nije uvijek igrao dobro, ali, s obzirom na to da je on Francuz, francuski mediji ga nikad nisu napadali kao mene”, ljutito je izjavio nogometaš, poznat po snažnom udarcu, koji se nikada nije mogao pomiriti s činjenicom da je baš on glavna meta kritičara kada momčad ne igra dobro.
Sammir nikada neće postati Modrić, to je odavno svima jasno. Sammir je odigrao premalo dobrih utakmica, može ih se nabrojiti na prste jedne ruke. Werder, Udine, Domžale, Temišvar, te njegove izvedbe će Dinamov navijač uvijek pamtiti. Ali, ostale baš i ne! Pa ako ga igrači uvažavaju, ako ga smatraju liderom igre, zašto svi ostali gube strpljenje? Razloga je više, a jedan od njih je i činjenica da Sammir ne igra na pravoj poziciji. Uoči utakmice u Temišvaru, Kruno Jurčić je rekao: “Postavit ću Sammira u centralu, na središnju poziciju!” Bio je igrač utakmice. No, kada ga priljepe uz aut-liniju više nije tako dobar. Iako u njemu ima i “krvi” i Bog ga je obdario talentom, obično je - nevidljiv. Umjesto da bude igrač za kojega se radi, on “rinta” za druge. A u karakteru, Sammir nije šljaker, već umjetnik!
Sa 22 godine iza sebe ima nekoliko titula i 36 europskih utakmica! Ogromno iskustvo. No, nakon što je osjetio da ga uvažavaju samo suigrači, ali ne i navijači i novinari, povukao se u sebe. Pred njim je sezona istine, kada će njegov talent definitivno zasjati ili potamniti. Ako se to neće dogoditi, čak i njegov zaštitnik Zdravko Mamić dići će ruke od njega. I kupci, koji u Maksimir dolaze opipati Mandžukića, Etta ili Vrdoljaka, a pred očima je najprije Sammir. I svi se pitaju; zašto igra na pogrešnoj poziciji, ili - zar su mu draže asistencije nego da sam finalizira akciju? Odgovor još nisu saznali.
Sammir dolazi iz kluba Atletico Mineiro, kluba u kojemu su svjetsku afirmaciju stekli Eder, čuven po najjačem udarcu na svijetu i Toninho Cerezo, koji je dugo godina kruh zarađivao u Italiji. Ni približno nije plaćen kao najveće Dinamove zvijezde, nešto više od 200.000 eura godišnje. Nakon još jedne upropaštene sezone nije bilo ni kupaca koji su ga željeli angažirati, javio se samo jedan španjolski klub. Ali, ovog se proljeća nalazi na prekretnici, pred Sammirom je “ili jesmo ili nismo”.
- Tercet Badelj - Sammir - Dodo dat će novu dimenziju Dinamovoj igri. Badelj je kandidat za A reprezentaciju, Sammir je predodređen da bude lider igre, a Dodo je igrač budućnosti, novi Eduardo - tvrdi Božo Slišković, Sammirov agent, koji je u Dinamo doveo Etta i Sammira, a susjedu iz Kranjčevićeve i novog kapetana Jefttona.
Lijepo je gledati nadarenu Dinamovu mladost, sve te Kramariće, Barbariće, Antoliće i Tomečake, ali bez prekaljenih boraca dulji boravak u Europi ostat će i dalje samo san. Nestat će iz Maksimira Mario Mandžukić, jedan od boljih igrača koji su posljednjih godina igrali u Dinamu, koji se samo zbog mušičave naravi nije razvio u igrača visoke europske klase.
I Dinamovi menadžeri silom ga pokušavaju prodati jer ga više ne mogu kontrolirati. No, ostat će Kramarić, a s neba je Mamiću u ruke pao još jedan “Dudu”, svi me uvjeravaju da će Dodo biti novo maksimirsko čudo. No, prije svih, na taj atribut ima pravo Sammir. Njegov talent nikad nije bio upitan, njegova adaptacija na europski nogometni stil traje već tri godine, u Bremenu Temišvaru i Udinama igrao je simultanku s ne baš “lijevim” klubovima.
Gdje je onda problem? Sammir je u Zagrebu sam! I čini mi se da mu fali nekoliko godina sna. Nadamo se da će taj problem riješiti izvjesna profesorica engleskog iz Sao Paula, koja ovih dana dolazi u Zagreb, koja će Sammira liječiti od depresije u koju povremeno zaroni, kao i Juninho u Lyonu. Iako, zagrebačka publika i zagrebački novinari nisu ni približno tako otrovni ni ksenofobični kao izvjestitelji L’Equipea, koji nisu “šparali” ni nogometaša koji je Lyonu udahnuo dušu i svrstao ga među nogometne divove. Od Sammira se ne očekuje da bude Juninho, ali da bude lider Dinamove igre, to svakako! Jer, on je, ipak, “diferente”!
Regionalna liga. Opet magla iz Rusanove
Duh regionalne lige opet kruži ex-Jugoslavijom! Na Bledu su se u tajnosti sastali neki važni nogometni ljudi iz Srbije, Slovenije, a nisu izostali ni činovnici iz Rusanove, poduprti brzojavom podrške iz Nyona. Žele spasiti nogomet...
Vodstvo HNS zaronilo je u novu avanturu. Nakon što, srećom, nismo dobili domaćinstvo Europskog prvenstva 2012. godine, sada se upuštaju u još jedan magloviti projekt. I nadaju se da bi regionalna liga spasila nogomet od bankrota. Makar je najprivlačnija meta regionalne lige, beogradska Zvezda, rekla ne, projekt nije bačen u koš. Štoviše, u njega je uključena i Bugarska, čiji nogomet pritišću iste brige kao i hrvatski, slovenski ili srpski. Pohlepni menadžeri, zapušteni stadioni, malo publike, sponzori u bijegu i opće siromaštvo...
Regionalna liga također zahtijeva ulaganja. Hrvatska ima samo jedan stadion koji zadovoljava elementarne kriterije, samo Hajdukov stadion ima predznak - europski. Klupske kase su prazne, sponzori bježe, živi se samo od trgovine igračima i političkih donacija. I na kraju osnovno pitanje zagovornicima regionalne lige - kako riješiti pitanje sigurnosti? Kažu - neka to riješi država?! Kako? Tenkovima...
Velika avantura Zlatka Kranjčara
Zlatko Kranjčar se u Beču priprema za najveću avanturu u svojoj trenerskoj karijeri. Idućeg petka, 26. veljače, odletjet će u Podgoricu i početi pripremati momčad za kvalifikacije za EP. Ovaj put ga “život nije mazio”, pao je u skupinu smrti, teško je vjerovati da će pored Engleske, Švicarske, Bugarske i Walesa jedan debitant izboriti plasman na EP. Bez obzira na to što ima trojicu sjajnih igrača, Vučinića (Roma), Jovetića (Fiorentina) i Vukčevića (Sporting, Lisabon). Oni, koji bolje poznaju crnogorske nogometne prilike, kažu da je obrana “tanji” dio momčadi...
Zlatka Kranjčara će u Podgorici dočekati srdačnost Dejana Savićevića i prvoklasni nogometni kamp kakvog Hrvatska nema. Dočekat će ga i silna ambicioznost, navijači koji već na prvoj test utakmici protiv Makedonije u Skoplju žele vidjeti “čarobnu ruku” vjerojatno najboljeg hrvatskog trenera. No, sve će to biti “zagrijavanje” pred odlazak u London, Cardiff, Sofiju i Basel. Za razliku od Slavena Bilića, koji je nakon ždrijeba “u sedmom nebu”, Zlatko Kranjčar je u “devetom krugu pakla”.
Lovren ne smije naučiti francuski
Nakon bajkovitih zagrebačkih dana, Dean Lovren osjetio je i tamnu stranu nogometog profesionalizma. Nogomet nisu samo ovacije, naslovne stranice i debeli bankovni račun, nogomet su i kritike škrtih i zajedljivih kroničara, koji za deset milijuna traže vrhunske izvedbe. I nisu obazrivi prema godinama, oni jednostavno bilježe pogreške i kada podvuku crtu - u novinama te dočeka nepodnošljiva četvorka ili u najboljem slučaju mršava petica.
Sjećam se kada se Dinamova momčad 15-godišnjaka vratila iz Manchestera, s klupskog svjetskog prvenstva. Sjećam se i izjave Alexa Fergusona, koji je Lovrenu prorekao veliku karijeru. Ali, tadašnji “broj pet”, osim što je u Dinamu postao hrvatski reprezentativac, proživljava ono što je nekad proživljavao brazilski majstor Juninho. Srećom, Lovren još nije naučio francuski, ne čita novine.
Lovren je potvrda da igrači ne smiju prerano odlaziti u inozemstvo. Na svojoj koži to je osjetio Igor Jovićević, nasljednik Zvonimira Bobana, koji se u Realu nije uspio probiti do prve momčadi. Svojevrsnu kalvariju prošao je u Blackburnu Nikola Kalinić, a upravo je prolazi i Lovren. Mora biti čvrst i ne smije naučiti francuski.
